Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 2016/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 2016/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz O., koju zastupa punomoćnica D. N., odvjetnica u Z., protiv tuženice M. H. iz Č., vl. Obrta dom M. H., koju zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž R-31/15-2 od 2. srpnja 2015., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-756/12-33 od 24. travnja 2015., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđen je nedopušten otkaz od 22. listopada 2012. kojim je otkazan ugovor o radu tužiteljice te je raskinut ugovor o radu s 31. srpnja 2013. (toč. I izreke). Naloženo je tuženici da tužiteljici plati 55.777,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni u toč. II. izreke. Ujedno je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak od 19.375,00 kn (toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I i III. izreke te je preinačena u dijelu toč. II. izreke tako da je odbijen zahtjev za isplatom dijela glavnice od 13.112,96 kn i zakonska zatezna kamata na 16.384,24 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužena u reviziji ističe da se nižestupanjske presude nerazumljive i da se ne mogu ispitati i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Suprotno prigovoru tuženice, drugostupanjska presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Budući da su nižestupanjski sudovi ocijenili sve izvedene dokaze i na temelju te ocjene iznijeli i obrazložili svoj zaključak, to tuženica u reviziji neosnovano prigovara da su sudovi povrijedili odredbu čl. 8. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, sudski raskid i naknada štete te isplata neisplaćenih plaća od otkaza ugovora o radu do kad je sudskom odlukom raskinut ugovor o radu.

 

Tuženica je tužiteljici otkaza ugovor o radu izvanrednim otkazom od 22. listopada 2012. s danom 19. listopada 2012. jer da je tužiteljica neopravdano izostala s posla od 19. listopada 2012. do 22. listopada 2012.

 

Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je tužiteljica u razdoblju od 19. listopada 2012. pa do 18. studenoga 2012. bila na bolovanju, da je tužiteljica tuženicu 19. listopada 2012. telefonski obavijestila o bolovanju te da je sin tužiteljice 22. listopada 2012. donio doznake za bolovanje ali ga je suprug tuženice otjerao.

 

Na temelju navedenog, sudovi su ispravno zaključili da tužiteljica nije neopravdano izostala s posla u razdoblju od 19. listopada 2012. do 22. listopada 2012. te da se odlukom o otkazu tužiteljicu neosnovano tereti da bi time počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

 

Upravo zbog činjenice da je tužiteljica opravdano bila odsutna s posla i da je o tome obavijestila tuženicu kao poslodavca, navodi revizije koji se odnose na specifičnu vrstu djelatnosti tuženice i radne dane po smjenama te kazneni postupak koji je vođen protiv njenog supruga, ne utječu na ocjenu zakonitosti drugostupanjskih odluka.

 

Revizijski prigovor da su sudovi izgubili iz vida da je tuženica tužiteljici mogla otkazati ugovor o radu zbog osobito važne činjenice (u reviziji se ne navodi koje ali je za pretpostaviti da je tuženica mislila na gubitak povjerenja) također nije osnovan jer ta osobito važna činjenica na koju se poslodavac može pozvati mora imati opravdanje u činjeničnom stanju odnosno nedopuštenom ponašanju radnika, što ovdje nije slučaj.

 

U pogledu navoda tuženice koji se odnose na nestanak tableta Praxiten za istaknuti je da je prvostupanjski sud na temelju iskaz svjedokinja I. G. i D. R. te samih stranaka zaključio da tužena nije dokazala da bi tužiteljica bila odgovorna za nestanak tableta. Osim toga, tu povredu tuženica tužiteljici nije stavila na teret u odluci o otkazu već je to istaknula u svom očitovanju na zahtjev za zaštitu prava koji je tužiteljica podnijela protiv odluke o otkazu tako da taj prigovor nije relevantan za ocjenu je li odluka o otkazu zakonita.

 

Obzirom da je drugostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine naknade štete zbog sudskog raskida uzeo u obzir sve pretpostavke iz čl. 117. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR), to tuženica u reviziji neosnovano prigovara visini dosuđene naknade (drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku odluku na način da je dosudio nižu naknadu štete).

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 17. siječnja 2017.

Copyright © Ante Borić