Broj: Revr 1341/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja B. H. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. G., odvjetniku u P., protiv tužene Turističke zajednice Grada Požega iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku I. D., odvjetniku u P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi posl. broj Gž-579/2015-2 od 16. travnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi posl. broj P-32/2014-15 od 30. rujna 2014., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja B. H. protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi posl. broj Gž-579/2015-2 od 16. travnja 2015., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. prosinca 2013. g. Skupština Turističke zajednice Grada Požege, temeljem koje je tužitelju B. H. iz P., ..., OIB: ... raspoređenom na mjestu direktor Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Požege, otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 18. siječnja 2011. g., prestao dana 18. prosinca 2013. g. nedopuštena u dijelu u kojemu je kao dan prestanka radnog odnosa naveden dan dostave odluke, te se kao dan prestanka radnog odnosa utvrđuje 1. veljača 2014. g.

 

II Nalaže se tuženoj TURISTIČKOJ ZAJEDNICI GRADA POŽEGE, P., ..., OIB: ..., da tužitelju B. H. iz P., ..., OIB: ..., isplati plaću za mjesec prosinac 2013. godine u bruto iznosu od 3.793,55 kuna, te za mjesec siječanj 2014. g. u iznosu od 8.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanom za 5 postotnih poena na svaki pojedinačni iznos, počev od 16. u mjesecu za tekući mjesec, pa sve do isplate, u roku od 8 dana.

 

III Nalaže se tuženoj TURISTIČKOJ ZAJEDNICI GRADA POŽEGE, P., ..., da s osnova naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplati tužitelju iznos od 5.880,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po eskontnoj stopi HNB uvećanom za 5 postotnih poena, počev od 1. veljače 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

IV S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

 

V Nalaže se tuženoj TURISTIČKOJ ZAJENDICI GRADA POŽEGE, P., ..., OIB: ..., da tužitelju B. H. iz P., ..., OIB: ..., na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 475,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je odbijena žalba tužitelja te potvrđena prvostupanjska presuda pod st. IV. izreke i V. izreke gdje nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko 475,00 kn, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava (revizija tužitelja od 13. lipnja 2015. – dopunjena podneskom od 15. lipnja 2015.).

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti drugostupanjska presuda u pobijanim dijelovima nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogli ispitati. U obrazloženjima nižestupanjskih presuda sadržani su potpuni i jasni razlozi o činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama, a koji razlozi nisu proturječni.

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 13. prosinca 2013., za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu sa danom 31. ožujka 2014. te za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu od 29.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj kao radnik sa tuženom kao poslodavcem 18. siječnja 2011. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada Požege,

 

- da je tužena rješenjem od 10. prosinca 2013. razriješila tužitelja funkcije direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada Požege (iz razloga što tužitelj u roku od godine dana od zasnivanja radnog odnosa kod tužene nije položio stručni ispit – čl. 23. st. 7. Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma - "Narodne novine", broj 152/08),

 

- da je tužitelj navedeno rješenje tužene pobijao pred Upravnim sudom gdje mu je tužbeni zahtjev odbijen, te

 

- da je tužena odlukom od 13. prosinca 2013. otkazala ugovor o radu tužitelju iz razloga što u zakonskom roku nije položio stručni ispit, a radi čega je razriješen funkcije direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada Požege.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja naznačen pod st. IV. izreke prvostupanjske presude.

 

Prema odredi čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Kada je tužitelj rješenjem tužene od 10. prosinca 2013. razriješen funkcije direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada Požege, kada je tužitelj sa tuženom sklopio ugovor o radu upravo za obavljanje poslova direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada Požege te kada je tužena predmetni ugovor o radu tužitelju otkazala upravo iz razloga što je tužitelj razriješen funkcije direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada Požege, onda je tužena imala opravdan razlog za taj otkaz ugovora o radu.

 

Naime, u toj situaciji predmetni otkaz ugovora o radu ima pravnu prirodu redovitog otkaza ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga i to zbog organizacijskih razloga (čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR). Kada je rješenjem tužene od 10. prosinca 2013. tužitelj razriješen funkcije direktora turističkog ureda Turističke zajednice Grada Požege, onda on po prirodi stvari niti ne može obavljati poslove radi kojih je sklopio ugovor o radu sa tuženom pa je dakle uslijed toga prestala potreba za radom tužitelja na tim poslovima kod tužene.

 

Kako je u konkretnom slučaju riječ o redovitom otkazu ugovora o radu uslijed poslovno uvjetovanih razloga, odnosno kako u konkretnom slučaju nije riječ o otkazu ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, to su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanih nižestupanjskih presuda revizijski navodi tužitelja o propustu tužene da ga prije otkazivanja ugovora o radu pisano upozori na obveze iz radnog odnosa te da mu omogući iznošenje obrane (čl. 111. st. 1. i st. 2. ZR).

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 193. ZPP.

 

Zagreb, 17. siječnja 2017.