Broj: Revr 1399/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja P. S. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., protiv tuženika C. d.o.o. za proizvodnju aluminija iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-2419/2014 od 2. travnja 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku posl. broj P-664/2013 od 30. lipnja 2014., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Revizija tužitelja P. S. protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-2419/2014 od 2. travnja 2015., odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška davanja odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Utvrđuje se da izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 8. srpnja 2013. godine nije dopušten, te da se tužitelju P. S. iz S., ... OIB-..., nije prestao radni odnos kod tuženika C. d.o.o. za proizvodnju aluminija, iz S., ... OIB: ..., sa danom 8. srpnja 2013. godine.

 

Nalaže se tuženiku C. d.o.o. za proizvodnju aluminija iz S., ... OIB: ... da tužitelja P. S. iz S., ... OIB-... vrati na radno mjesto kontrolor-skladištar sa danom 8. srpnja 2013. godine, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa i isplati sve plaće sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 8. srpnja 2013. godine do dana vraćanja na rad, kao i da mu naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 Kn, sve u roku 8 dana računajući od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.“

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen predmetni tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška te je obvezan tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak od 4.300,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizije tužitelja. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu od 8. srpnja 2013. nedopušten, da tužitelju kod tuženika nije prestao radni odnos te za nalaganje tuženiku vraćanje tužitelja na rad uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa i isplatu svih plaća sa pripadajućim zateznim kamatama počevši od 8. srpnja 2013. pa do vraćanja na rad.

 

Drugostupanjski sud utvrdio je sljedeće činjenice:

 

- da je tuženik kao poslodavac sa tužiteljem kao radnikom 15. ožujka 2010. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta kontrolor-skladištar,

 

- da je tužitelj obavljalo poslove iz tog ugovora o radu, ali kasnije i poslove sortiranja,

 

- da je tužitelj 5. srpnja 2013. zatečen u pokušaju otuđenja imovine tuženika i to dvije bakrene cijevi dužine 8 cm promjera 2 cm, dva mesingana ventila i jednu mesinganu pločicu,

 

- da je tužitelj bio u stalnom doticaju sa sirovinama za legure i da je bio zadužen za vođenje evidencije o ulazu i izlazu tih legura te za držanje pod ključem vrijednih sirovina,

 

- da je kod tuženika tijekom 2010. i 2011. utvrđen manjak bakra i mesinga od 80 kg zbog čega je tuženik poduzeo posebne mjere zaštite - držanje bakra pod ključem u metalnom sanduku, ograđivanje prostora tvornice žicom te angažiranje zaštitarske tvrtke za onemogućavanje otuđenja imovine tuženika, a radnici su posebno upozoreni da ne smiju bez dozvole ništa iznositi iz kruga tvrtke, te

 

- da je tuženik odlukom od 8. srpnja 2013. tužitelju izvanrednim otkazom otkazao ugovor o radu i to radi toga što je tužitelj 5. srpnja 2013. pokušao otuđiti prije navedene stvari tuženika.

 

S obzirom da se revizija tužitelja znatnim dijelu sadržaja iscrpljuje u pokušaju dovođenja u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju činjenica odlučnih za ishod spornog odnosa među strankama, za ukazati je na sljedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Kada je tužitelj upozorio radnike da ne smiju bez dozvole ništa iznositi iz kruga poslodavca, kada je tuženik ogradio prostor tvornice žicom te angažirao zaštitarske tvrtke za onemogućavanje otuđenja njegove imovine, kada je tuženik pod ključem držao bakar u metalnom sanduku te kada je tužitelj kao kontrolor-skladištar i sortirač bio u stalnom doticaju sa sirovinama za legure i bio zadužen za vođenje evidencije o ulazu i izlazu te za držanje pod ključem istih vrijednih sirovina, 5. srpnja 2013. pokušao otuđiti prije navedene bakrene i mesingane stvari tuženika, onda je i po ocjeni ovog revizijskog suda tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Pokušajem otuđenja navedenih stvari tuženik je, po prirodi stvari, izgubio minimum potrebnog povjerenja u tužitelja kome je upravo bio povjerio svoju imovinu na čuvanje (zaduživši tužitelja za vođenje evidencije o ulazu i izlazu vrijednih sirovina te za držanje tih sirovina pod ključem).

 

Pobijana odluka tuženika o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužitelju nije protivna odredbi čl. 39. st. 1. alineja 5. Pravilnika o radu tuženika od 22. studenoga 2011. kojim je propisano da se osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa zbog koje tuženik može izvanrednim otkazom otkazati ugovor o radu smatra naročito otuđivanje bilo koje vrijedne robe ili opreme (imovine) iz kruga poslodavca ili poslovnom partneru.

 

Iako u toku postupka nije utvrđena vrijednost stvari koje je tužitelj pokušao otuđiti od tuženika, i po ocjeni ovog revizijskog suda, pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne čini protivnom odredbi čl. 31. st. 1. alineja 5. Pravilnika o radu tuženika. Ovdje je prvenstveno za ukazati da odredbom čl. 39. st. 1. navedenog Pravilnika tuženik nije na taksativan način odredio što će se sve smatrati osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, već je to učinio tek primjerice (na egzemplaran način). Nadalje, odredbom čl. 125. st. 1. ZR nije niti propisano da je obveza poslodavca da pravilnikom o radu uređuje pitanja vezana za razloge i načine prestanka ugovora o radu.

 

Imajući navedeno u vidu za zaključiti je da je tuženik u konkretnom slučaju imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju i to izvanrednim otkazom ugovora o radu jer sama priroda djelatnosti tuženika i priroda poslova tužitelja kod tuženika, utvrđenoj povredi obveze iz radnog odnosa daju značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć. Bez obzira što niti tuženik, a niti u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđena vrijednost stvari koje je tužitelj pokušao otuđiti. Riječ je evidentno o stvarima od vrijednih sirovina koje je stvari tuženik štitio na više načina, a tužitelj je zloupotrijebivši povjerenje tuženika ipak doveo u pitanje sigurnost te imovine tuženika.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova davanja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

 

Zagreb, 17. siječnja 2017.