Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 587/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 587/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. B., odvjetniku u S. B., protiv tužene Opće bolnice „Dr. J. B.“ iz S. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. broj Gž-2590/14-2 od 15. siječnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. broj P-944/14-11 od 14. studenoga 2014., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja I. P. protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. broj Gž-2590/14-2 od 15. siječnja 2015., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o izravnom otkazu ugovora o radu od 28. kolovoza 2014. nedopuštena, za utvrđenje da tužitelju kod tužene nije prestao radni odnos te za nalaganje tuženoj da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta medicinskog tehničara za pomoć pri obdukciji u prosekuri u Službi za patologiju, sudsku medicinu i citologiju. Nadalje, tom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda. K tome tom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnošenja žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja niti u postupku pred prvostupanjskim, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih presuda. Tako nižestupanjski sudovi jasno ukazuju iz kojih razloga zaključuju da je tužitelj počinio predmetnu osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa (Izvješće Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu i iskaz svjedoka – supruge tužitelja) i zbog čega smatraju da uslijed toga nastavak radnog odnosa tužitelja kod tužene više nije moguć i to uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana.

 

Kako tužitelj pod revizijskim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na sljedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu, za utvrđenje da tužitelju kod tužene nije prestao radni odnos te za nalaganje tuženoj da tužitelja vrati na rad.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj kao radnik sa tuženom kao poslodavcem imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove medicinskog tehničara za pomoć pri obdukciji u prosekturi u Službi za patologiju, sudsku medicinu i citologiju,

 

- da je tužitelj pri obavljanju poslova kod tužene u vremenu od 2. siječnja 2012. do 3. lipnja 2014., neutvrđenog dana nakon što bi liječnik završio obdukciju i otišao, prilikom šivanja i spremanja mrtvog tijela iskorištavao odsutnost ostalih djelatnika, nožem kojim se koristi liječnik patolog prilikom obdukcije, odsijecao spolne organe sa muških i ženskih mrtvih tijela, te ih stavljalo u staklenku u koje je prethodno sipao formalin i isto odnosio svojoj kući gdje je u to vrijeme stanovao u mjestu V., ... te

 

- da je tužena 28. kolovoza 2014. (u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za netom navedene radnje tužitelja) odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, otkazala tužitelju predmetni ugovor o radu i to upravo iz navedenih razloga.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Kada je tužitelj obavljajući poslove medicinskog tehničara za pomoć pri obdukciji u prosekturi u Službi za patologiju, sudsku medicinu i citologiju, nakon što bi liječnik završio obdukciju i otišao, prilikom šivanja i spremanja mrtvog tijela iskorištavao odsutnost ostalih djelatnika tužene, nožem kojim se koristi liječnik patolog prilikom obdukcije odsijecao spolne organe sa muških i ženskih mrtvih tijela te ih stavljao u staklenke u koje je prethodno sipao formalin i isto odnosio svojoj kući, onda je i po ocjeni ovog revizijskog suda tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (jednu od najteže moguće zamislivih), a radi čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tužene više nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR).

 

Pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužena imala opravdan i razuman razlog da uslijed te osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, izgubi i minimalno potreban stupanj povjerenja u tužitelja kao radnika tužene.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to po osnovu čl. 393. ZPP

 

Zagreb, 17. siječnja 2017.

Copyright © Ante Borić