Broj: Revr 2210/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u K. K., protiv tuženika „A. K.“ d.o.o., J., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-174/15 od 27. kolovoza 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-169/14 od 30. travnja 2015., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da izvanredni otkaz ugovora od radu od 24. siječnja 2014. nije dopušten, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 31. ožujka 2014., kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe (toč. II.).

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392.a st .1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje je li nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. siječnja 2014., te je li osnovan zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 31. ožujka 2014.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Naime, na ročištu za glavnu raspravu u prvostupanjskom postupku saslušan je samo zakonski zastupnik tuženika, obzirom da tuženik nije pristupio na to ročište. Punomoćnik tužitelja suglasio se da se na toj raspravi sasluša samo zakonski zastupnik tuženika, pa time što je saslušana samo jedna stranka u postupku, nije počinjena bitna povreda na koju se ukazuje. Treba dodati da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za odgodu ročišta za glavnu raspravu, jer tužitelj nije pružio nikakav dokaz da je spriječen pristupiti na istu, a osnovano nije prihvaćen niti prijedlog da se nova rasprava zakaže po proteku roka od šest mjeseci, a kako bi se mogao saslušati tužitelj. Treba dodati da je na tužitelju bio teret da dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao pristupiti na navedeno ročište, a što u prvostupanjskom postupku tužitelj nije učinio.

 

U nastavku revizije tužitelj ističe da su zaključci nižih sudova suprotni zaključcima kako ih vidi tužitelj, a što bi upućivalo na drugačiju ocjenu provedenih dokaza. Prema ocjeni revizijskog suda nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer su nižestupanjski sudovi ocjenu dokaza proveli sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

Tužitelj posebno osporava iskaze saslušanih svjedoka K. D., G. Č., S. J., navodeći da iz tih iskaza ne proizlazi da je nedvojbeno utvrđena krivnja tužitelja za propuste u radu. Takve tvrdnje tužitelja predstavljaju osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-          da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2014.,

-          da je tužitelj obavljao poslove vozača kamiona cisterne kojima je prevozio gorivo,

-          da je tužitelj u dva navrata 18. studenoga 2013. i 4. siječnja 2014. na benzinskim postajama D. S. i S. D. dio goriva iskrcao u pogrešan spremnik (u prvom navratu gorivo BMB 95 u spremnik goriva SUPER 100, a u drugom navratu gorivo Eurodiesel Premium u spremnik goriva SUPER 100),

-          da je za navedeni propust tuženik saznao dostavom izvješća o izvršenom nadzoru od strane angažirane osobe po nalogu tuženika od 23. siječnja 2014.,

-          da je odluka o otkazu donesena 24. siječnja 2014.,

-          da navedeni postupci predstavljaju tešku povredu radne obveze radnika.

 

Obzirom na navedena utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je zakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR). Obavljanje poslova istakanja goriva iz kamiona cisterne u spremnike na benzinskim postajama, koji posao spada u posao vozača kamiona cisterne za prijevoz goriva, i to istakanje dijela goriva u krivi spremnik, na koji način je došlo do miješanja različitog goriva i prema shvaćanju revizijskog suda predstavlja tešku povredu radne obveze radi koje je opravdan izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 18. siječnja 2017.