Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 2282/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 2282/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja G. Č. (OIB: ...) iz P., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika T. W. d.o.o. (OIB: ...) sa sjedištem u O., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. V. i P. J. j.t.d. u O., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž R-62/15-2 od 2. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-639/14-57 od 23. ožujka 2015., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja od 2. prosinca 2011., zahtjev za sudski raskid ugovora i isplatu naknade plaće. Također odlučeno je o troškovima postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu suda drugog stupnja na način da u cijelosti prihvati revizijske razloge tužitelja i preinači presudu prvostupanjskog suda na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja s nadoknadom troškova postupka. Podredno, da ukine presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 393.a st. 1. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme ugovorom o radu od 3. svibnja 2010. te da je obavljao poslove mlađeg voditelja tima, u kojem svojstvu je više puta dolazio u sukobe s drugim zaposlenicima, posebno onima kojima je bio nadređen, te je zbog neprimjerenog ponašanja (povlačenja za rukav A. N., povlačenje za majicu R. L. V.), tuženik izrekao tužitelju nekoliko usmenih i javnu pisanu opomenu, krajem srpnja 2011., nakon čega je u studenom 2011. tužitelj na tastaturi svog računala ostavio poruku „ubiti B.“, a radi se o radniku I. B. kojemu je tužitelj bio nadređen u radu.

 

Na temelju tih utvrđenja sudovi nižeg stupnja su pravilno ocijenili ponašanje tužitelja kao kršenje obveze iz radnog odnosa a težina kojih opravdava otkaz ugovora o radu sukladno odredbi iz čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR).

 

Naime, pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da je tužitelj kao voditelj tima bio dužan komunicirati s radnicima na primjeren način i voditi računa o njihovom ljudskom dostojanstvu i fizičkom integritetu.

 

Suprotno navodima iz revizije sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili odredbu iz čl. 131. st. 3. ZR-a kada su ocijenili da je tuženik kao poslodavac dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa.

 

Navodi revizije označeni sa 1. Kronologija događaja i činjenični supstrat, zapravo su činjenični prigovori. Tužitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Međutim, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi revizije koji se odnose na taj razlog nisu uzeti u razmatranje.

 

Zbog navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti reviziju tužitelja i pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 18. siječnja 2017.

Copyright © Ante Borić