Broj: Revr 1663/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ustanove za upravljanje sportskim objektima iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. K., diplomirani pravnik tuženika, radi utvrđenja i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1156/15-2 od 2. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8602/14-10 od 19. ožujka 2015., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja Z. S.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženoga od 26. lipnja 2014.g. kojim se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati nazad na posao i na poslove koje je radnik do trenutka otkaza ugovora o radu obavljao.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do dana isplate.“

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, kojom bi se tužitelja, do okončanja spora privremeno vratilo na posao.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji kako to propisuje odredba čl. 392.a st. 1. ZPP-a.

 

Iz sadržaja revizije razvidno je da tužitelj određeno ne navodi niti jedan određen razlog glede u reviziji istaknutog prigovora postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka pa stoga isticanje tog razloga nije od značaja prilikom ispitivanja pravilnosti osporene presude suda drugog stupnja.

 

Iz sadržaja spisa proizlazi da je izvanredni otkaz (dan tužitelju) na radnom mjestu referenta naplate parkiranja se temelji na osobito teškoj povredi radne obveze (poslužio se krivotvorenom ispravom, svjedodžbom o završnom ispitu kojom je stekao srednju stručnu spremu trećeg stupnja u zvanju prodavač izdanu 20. lipnja 1991. od strane Trgovačke škole u Z.) čime je doveo u zabludu tuženika kao poslodavca prilikom sklapanja o radu prikazavši da ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta.

 

Tužitelj u reviziji iznosi argumentaciju pozivajući se na sadržaj odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Z. (dalje: KU) smatrajući da tužitelj kao poslodavac nije mogao tužitelju dati izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Sukladno odredbi čl. 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/01, 82/12, 73/13 i 93/14 - dalje: ZR) propisano je poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema odredbi čl. 123. KU propisane su povrede radnih obveza te je propisano da povrede radnih obveza predstavljaju otkazni razlog ugovora o radu i to kao razlazi koji su uvjetovani skrivljenim ponašanjem radnika.

 

Istom odredbom propisano je da će povredu radnih obveza skrivljenim ponašanjem radnika predstavljati i ako je prigodom zaključivanja ugovora o radu prešutio ili dao neistinite podatke važne za izvršavanje ugovornih poslova i time doveo poslodavca zabludu i slično.

 

Suprotno argumentaciji tužitelja time što je KU propisao kada će se smatrati da je radnik povrijedio obveze iz radnog odnosa svojim skrivljenim ponašanjem, to ne isključuje mogućnost poslodavca da zbog takvog skrivljenog ponašanja radnika ovome i izvanredno dade otkaz ugovora o radu kada se radi o teškoj povredi obvezi iz radnog odnosa zbog koje je uvažavajući sve okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema tome, makar se u odredbi čl. 127. KU propisuje da se redovit otkaz ugovora o radu uz ugovoreni otkazni rok može radniku dati i zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ta odredba ne može isključiti pravo poslodavca da radniku izvanredno otkaže ugovor o radu jer je prije svega ta mogućnost propisana i odredbom čl. 132. KU gdje su razlozi samo primjerice navedeni, dakle bez zatvorenog kruga razloga, a također takvo pravo proizlazi i iz odredbe čl. 108. ZR-a čija primjena ne može biti isključena odredbama KU.

 

Stoga, kako se tužitelj svjesno poslužio krivotvorenom svjedodžbom Trgovačke škole u Z., to je su sudovi pravilno ocijenili da je tuženik pravilno ocijenio da je zbog te činjenice izgubio povjerenje u radnika i da stoga nastavak radnog odnosa nije moguć, pa je slijedom toga i po ocjeni ovog suda otkaz ugovora o radu zakonit.

 

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 18. siječnja 2017.