Broj: Revr 2234/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. S. iz J., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu „K. & K.“ j.t.d. Z., protiv tuženika M. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-549/15-2 od 30. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1793/12-35 od 19. prosinca 2014., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da su Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici (osobno uvjetovani otkaz) od 10. travnja 2012. i Odluka tuženika od 15. svibnja 2012. kojom tuženik odbija prigovor tužiteljice nedopušteni, zatim da radni odnos tužiteljice kod tuženika prestaje s danom 14. rujna 2012., da joj tuženik na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza isplati iznos od 81.002,16 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužiteljica je obvezana tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 10.000,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. II.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, za sudski raskid ugovora o radu, isplatu naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu i isplatu troškova postupka.

 

U konkretnom slučaju tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu na temelju odredbe čl. 107. st. 1. alineja 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR). Naime, prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog i to u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

 

Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Isto tako, prema st. 2. istog članka poslodavac je dužan radniku omogućiti obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica radila kod tuženika na poslovima zastupnika na temelju ugovora o radu od 1. veljače 2008., te aneksa od 1. veljače 2008. i 1. svibnja 2008.,

 

- da je odluka o otkazu ugovora o radu utemeljena na odredbi čl. 8. Ugovora o radu i odredbama Pravilnika o radu i to zbog konstantnog podbačaja u realizaciji plana produkcije zastupnika,

 

- da je tužiteljica više puta bila opomenuta glede izvršavanja obveza iz ugovora o radu, posljednji put 9. studenoga 2011.,

 

- da je tužiteljica od planirane realizacije u 2011. od 18.000,00 eura realizirala samo 2.954,65 eura, a za prvi kvartal 2012. od 4.500,00 eura samo 74,57 eura,

 

- da je drugostupanjski sud tužiteljici priznao ugovor iz ranijeg razdoblja s društvom S. d.o.o., ali niti kada se taj iznos prizna tužiteljici ista nije ostvarila planirani godišnji promet u 2011. i prvom kvartalu 2012.,

 

- da tužiteljica nije dokazala da je radom pod tuđom šifrom ostvarila prihod kojim bi ostvarila potrebni mjesečni plan produkcije.

 

Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da lošiji radni rezultati od predviđenog plana mogu biti razlogom za osobno uvjetovani otkaz.

 

Prije svega valja navesti da se u reviziji ne može iznositi razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP), pa se stoga ne mogu niti prihvatiti tvrdnje tužiteljice, odnosno ocjena dokaza iznesena od strane tužiteljice koje idu u pravcu da je tužiteljica ostvarila potrebne rezultate rada, sve u skladu s odredbama Ugovora o radu.

 

Kod toga treba navesti da ocjenu dokaza provodi prvostupanjski sud, pri čemu se ocjena dokaza provodi na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji tužiteljice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati, niti postoji proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju i provedenih dokaza.

 

Tužiteljica u reviziji ponavlja iznesenu tvrdnju tijekom dosadašnjeg tijeka postupka da sudovi nisu dali jasno obrazloženje koje to sposobnosti odnosno osobine tužiteljica nema, a koje bi opravdale predmetni otkaz ugovora o radu. Tužiteljica kod toga ističe da kod osobno uvjetovanog otkaza kumulativno moraju biti ispunjene dvije pretpostavke a to su da radnik ne može uredno izvršavati svoje obveze iz ugovora o radu i da su uzrok tome trajne osobine ili sposobnosti radnika.

 

Suprotno shvaćanju tužiteljice neostvarivanje propisanih rezultata rada, neostvarivanje rezultata rada u skladu s propisanim planom, upravo ukazuje pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova da tužiteljica nema sposobnosti očekivane rezultate ostvariti. To tim više što tužiteljica očekivane rezultate rada nije ostvarila u razdoblju od 15 mjeseci, koje razdoblje je već relevantno za ocjenu sposobnosti radnika da može ili ne ostvarivati očekivane rezultate rada. Pri tome treba ukazati da je tužiteljica bila upozorena više puta od strane ovlaštenih osoba tuženika na kršenje obveza iz ugovora o radu, koja upozorenja je ona zanemarila, a što također upućuje na pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije imala dostatne sposobnosti za obavljanje poslova zastupnika i da je to upravo i razlog podbačaja u realizaciji planiranog plana produkcije.

 

Stoga je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 18. siječnja 2017.