Broj: Revr 1565/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužiteljice G. H. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici V. H. D., odvjetnici u Z., protiv tužene Hrvatske javnobilježničke komore iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i naknadi plaće, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-290/15-2 od 19. svibnja 2015. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-7837/13-32 od 21. studenoga 2014., u sjednici održanoj 24. siječnja 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tužene i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-290/15-2 od 19. svibnja 2015. u dijelu pod st. I. izreke i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-7837/13-32 od 21. studenoga 2014. u dijelu pod st. I. izreke, st. II. izreke, st. IV. izreke i st. III. izreke osim u dijelu u kom je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose brutto plaće, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu broj HJK-O-186/12 od dana 01. ožujka 2013. godine nezakonita pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao.

 

II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na posao i njezino radno mjesto tajnika Hrvatske javnobilježničke komore temeljem Ugovora o radu sklopljenog sa tuženikom 01. srpnja 2010. godine u roku od 3 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici naknadu plaće u bruto iznosima kako slijedi:

 

- 4.359,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. travnja 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. lipnja 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. srpnja 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. rujna 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. listopada 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. studenog 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. prosinca 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. siječnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. veljače 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. ožujka 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. travnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. svibnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. lipnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. srpnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. rujna 2014. pa do isplate,

- 25.721,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 03. travnja 2014. g. i to na način da iznos od 16.221,80 kn treba isplatiti u bruto iznosu a ostatak od 9.500,00 kn u neto iznosu,

- 1.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2014.g. pa do isplate

 

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn, a to sve u roku od 8 dana.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se kao neosnovana žalba tuženiku i potvrđuju se presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7837/13-32 od 21. studenog 2014. u toč. I, II i u točki III u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati naknadu plaće u bruto iznosima:

- 4.359,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. travnja 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. lipnja 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. srpnja 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. rujna 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. listopada 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. studenog 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. prosinca 2013. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. siječnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. veljače 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. ožujka 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. travnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. svibnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. lipnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. srpnja 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 22.885,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. rujna 2014. pa do isplate,

- 25.721,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 03. travnja 2014. g. i to na način da iznos od 16.221,80 kn treba isplatiti u bruto iznosu a ostatak od 9.500,00 kn u neto iznosu,

- 1.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2014.g. pa do isplate

 

II Preinačava se ista presuda u preostalom dijelu u toč. II. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na navedene iznose bruto plaće.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I. izreke te presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužena iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužena zahtijeva naknadu troška podnošenja revizije.

 

Tužiteljica u odgovoru na reviziju tužene osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija tužene je osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 1. ožujka 2013., za nalaganje tuženoj vratiti ju na posao te za nalaganje tuženoj isplatiti joj naknadu plaće u bruto iznosima zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to sve na način i u pojedinačnim mjesečnim iznosima pobliže navedenim pod st. III. izreke prvostupanjske presude.

 

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice (osim što drugostupanjski sud odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na bruto iznose naknade plaće) i to iz razloga što zaključuju da tužena nije imala opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici jer da tužiteljica nije kršila obveze iz radnog odnosa radi kojih joj je tužena otkazala ugovor o radu (čl. 107. st. 1. alineja 3. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR).

 

Obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama navedenim u obrazloženjima tih presuda nepotpuni i nejasni, radi čega je i u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije kršila obveze iz radnog odnosa obraćanjem Upravnom odboru tužene, obraćanjem predsjedniku Odbora za pravosuđe Sabora Republike Hrvatske i obraćanjem Ministru pravosuđa Republike Hrvatske. No, takav zaključak nižestupanjskih sudova nije moguće ispitati jer su nižestupanjski sudovi propustili utvrditi sadržaj i prirodu takvih obraćanja, a to je jedna od odlučnih okolnosti.

 

Naime, odredbom čl. 109. st. 2. ZR propisano je da podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima izvršne vlasti, ne predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Prema st. 3. istog zakonskog članka obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeru podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Radi navedenog propusta nižestupanjskih sudova nije moguće zaključiti da li su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 109. st. 2. ZR ili iz čl. 109. st. 3. ZR, a u kom slučaju tužena ne bi imala opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu zbog prije navedenih obraćanja tužiteljice.

 

Nadalje, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije kršila obveze iz radnog odnosa niti na način da ne bi obavljala poslove tajnika HJK (da nije redovno izvještavala predsjednika HJK, da je potpuno zapostavila usmenu komunikaciju sa ostalim radnicima stručne službe, da nije svakodnevno izmjenjivala informacije nužne za funkcioniranje stručne službe, a uslijed čega je izostala i bitna koordinacija rada svih radnika stručne službe, a što je negativno utjecalo na ukupno funkcioniranje stručne službe HJK).

 

No i taj zaključak nižestupanjskih sudova je nejasan. Prvenstveno iz razloga što su nižestupanjski sudovi propustili utvrditi jednu od ključnih činjenica tj. opis (sadržaj i način obavljanja) poslova tajnika HJK. Tek nakon što se utvrdi opis poslova koje je tužiteljica bila u obvezi obavljati, moguće je utvrditi da li je te poslove tužiteljica uredno obavljala, a ukoliko nije da li je to i u kojoj mjeri utjecalo na funkcioniranje stručne službe tužene. Bez utvrđenja načina obavljanja predmetnih poslova nije moguće na razložan način zaključiti (a što čine nižestupanjski sudovi) da li je tužiteljica svoje poslove mogla obavljati isključivo komuniciranjem putem elektronske pošte.

 

Posebno je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica imala opravdan razlog da usmeno ne komunicira sa radnikom tužene koji ne poznaje strane jezike.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, a koja povreda je mogla biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda.

 

Ovo stoga što su nižestupanjski sudovi, pri utvrđivanju kada je tužiteljica odlazila s posla propustili ocijeniti iskaze saslušanih svjedoka (M.₁ i M.₂).

 

Nižestupanjski sudovi očito zaključuju da službena evidencija tužene o dolascima i odlascima s posla ima pretpostavljenu dokaznu snagu. No zašto nižestupanjski sudovi zaključuju da bi ta evidencija tužene imala pretpostavljenu dokaznu snagu nije jasno jer o tome obrazloženja nižestupanjskih presuda ne sadrže razloge.

 

No, unatoč navedenom ovdje je za ukazati na sljedeće.

 

Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u tom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Prema st. 2. istog zakonskog članka, istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Prema st. 3. istog zakonskog članka dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

 

Dakle, sve i kada bi službena evidencija tužene o dolascima i odlascima s posla imala značaj javne isprave sa pretpostavljenom dokaznom snagom, dopušteno bi bilo tuženoj da drugim dokaznim sredstvima dokazuje da je tužiteljica napuštala radno mjesto prije isteka radnog vremena (a što je jedan od razloga otkazivanja ugovora o radu tužiteljici).

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u obrazloženju koje odluke će dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 24. siječnja 2017.