Broj: Revr 1436/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz S., koju zastupaju punomoćnici V. Lj., Ž. V. i I. M., odvjetnici u S., protiv tuženika S. g. - S. b. d.d., S., kojega zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu, br. Gž R-30/15 od 14. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, br. Pr-502/13 od 23. veljače 2015., u sjednici održanoj 24. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi nedopuštenim odluka o otkazu ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos tužiteljica kod tuženika nije prestao i za vraćanjem na rad (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak svaka od 2.500,00 kn (toč. II izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužiteljica u reviziji ističe da drugostupanjska presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Budući da tužiteljica nije određeno navela i obrazložila razloge zbog kojih smatra da je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka kao i povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. i 8. ZPP-a na koje se također poziva u reviziji, to sud u skladu sa čl. 386. ZPP-a navedene prigovore nije ni uzeo u obzir.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, utvrđenje da se tužiteljica i dalje nalazi u radnom odnosu kod tuženika te vraćanje na rad.

 

Nižestupanjski su sudovi tijekom postupka utvrdili sljedeće činjenično stanje:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu Stručnjaka za procese i procedure u Odjelu za strategiju odnosa s klijentima i marketing,

 

- da je tužiteljici ugovor o radu otkazan izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uz obrazloženje da je na temelju nalaza Interne revizije od 31. srpnja 2013. utvrđeno da je tužiteljica prekršila više propisa i internih akata,

 

- da je tužiteljica 2012. ostvarila pravo na stambeni kredit uz subvencioniranje kamate od strane države i državno jamstvo, koje isplaćuje državna agencija APN,

 

- da je tužiteljica u više navrata tijekom 2012. i 2013. neovlašteno provela transakcije transfera sredstava direktno u sustavu … (koristeći privremeno dodijeljen i to na pet dana, profil … „Voditelj/Zamjenik poslovnice) i to ukupno 15.390,00 kn s računa za plaćanje stambenog kredita na svoj tekući račun i tekući račun svog supruga, čime je onemogućena daljnja uredna otplata kredita (više nije bilo sredstava na računu), što je protivno Okružnici br. …, Kodeksu ponašanja, Pravilniku o radu, Pravilniku o blagajničkom poslovanju, Pravilniku o kreditiranju građana i Radnim uputama za postupanje s računa za plaćanje kredita,

 

- da od srpnja 2012. do lipnja 2013. nije plaćen niti jedan anuitet stambenog kredita,

 

- da su sredstva primljena od APN-a na ime subvencije strogo namjenska i da se koriste isključivo za podmirenje polovice mjesečnog anuiteta tijekom godine dana.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su zaključili da je izvanredan otkaz ugovora o radu dopušten jer je tužiteljica neovlašteno i protivno internim aktima poslodavca obavljala navedene transakcije sa namjenskim sredstvima zloupotrebljavajući povjerenje poslodavca, što za posljedicu ima narušenje odnosa između stranaka i gubitak povjerenja tuženika u tužiteljicu.

 

Tužiteljica u reviziji ističe da je tijekom 2012. i 2013. kod tuženika imala tri gotovinska kredita te subvencionirani kredit pa je uslijed činjenice da je u jednom trenutku zapala u značajnije financijske poteškoće pri čemu svjesna da kao radnica tuženika ima obvezu urednog otplaćivanja rata s naslova tih kredita, to je iznos uplaćen od strane APN-a za plaćanje stambenog kredita prebacila na svoj tekući račun kako bi se mogli isplatiti gotovinski krediti. Ističe da je učinila nešto što kod tuženika nije bilo dopušteno, ali nema sumnje da tuženiku nije nastala šteta takvim postupanjem.

 

U odnosu na revizijske navode, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da financijske teškoće tužiteljice i činjenica da tuženiku nije nastala šteta nisu relevantni pokraj činjenice da je tužiteljica prekršila obveze iz radnog odnosa opisane u navedenim internim aktima tuženika, uslijed kojeg kršenja je došlo do gubitka povjerenja tuženika prema tužiteljici zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. To tim više kad se u obzir uzme da je tuženik banka a tužiteljica radnica banke čime nije isključeno da bi i u nastavku radnog odnosa moglo doći do sličnih situacija.

 

Upravo zbog navedenog, sama činjenica da tužiteljica do sad nije imala povrede obveza iz radnog odnosa, na što tužiteljica ukazuje revizijom, ne utječe na činjenicu da je tuženik u nju izgubio povjerenje.

 

U odnosu na prigovor koji tužiteljica ističe tijekom postupka i ponavlja u reviziji a tiče se poštivanja roka iz čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR) pravilno su sudovi zaključili da je otkaz dat u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji. Sudovi su zaključili da iz iskaza same tužiteljice i njene neposredno rukovoditeljice M. M. proizlazi da je rukovoditeljica o postupanje tužiteljice saznala po nalazu interne revizije 31. srpnja 2013., pri čemu činjenica da je tužiteljici blokiran tekući račun 18. srpnja 2013. nije odlučna jer je blokada provedena zbog neurednosti otplate stambenog kredita.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tuženika u odnosnu na glavnu stvar kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. siječnja 2017.