Broj: Revr 1885/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužiteljice O. M. iz B., … OIB: …, zastupane po punomoćniku Č. J., odvjetniku u B., …, protiv tužene O. škole D. iz D. 285, OIB: …, zastupane po punomoćnici S. D., odvjetnici u D., …, radi poništenja odluke otkazivanja ugovora o radu i vraćanja na rad te isplatu plaće, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-555/2015-2 od 12. ožujka 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru posl. broj P-707/14-12 od 23. prosinca 2014., u sjednici održanoj 24. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice O. M. protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-555/2015-2 od 12. ožujka 2015., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice O. M. koji glasi:

 

"1. Poništava se odluka tuženika O. škole D., broj odluke KLASA: 112-02/14-02/1, UR.BROJ B:2111-03-04-01-14-3 od 29. kolovoza 2014 godine, kojom je tužiteljici O. M. iz B., …, zaposlenoj na radnom mjestu učiteljice tehničke kulture u O. školi D., izvanredno otkazuje ugovor o radu, a koja odluka je potvrđena odlukom Š. odbora O. škole D. od 22. rujna 2014. godine, te se slijedom toga poništava i O. Š. odbora O. škole D. od 22. rujna 2014. godine.

 

2. Tuženik O. škola D., dužan je tužiteljicu O. M. iz B., …, vratiti na radno mjesto učiteljice tehničke kulture u O. školi D., u roku od 8 dana."

 

II. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 766,84 kuna, u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak od 4.050,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije u pravu tužiteljica kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o odlučnim činjenicama.

 

S obzirom da tužiteljica u reviziji ukazuje da revizijom pobija drugostupanjsku presudu i iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, ovdje je za ukazati na sljedeće. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno naznačiti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Iako je tužiteljice u reviziji ukazala da reviziju podnosi iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, ona taj revizijski razlog nije određeno navela, a niti obrazložila. Iz revizije tužiteljice nije vidljivo koji bi to konkretni žalbeni navod (po ocjeni tužiteljice) od odlučnog značaja drugostupanjski sud propustio ocijeniti. Stoga revizijski razlog netom navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzet u obzir.

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje odluke tuženika od 29. kolovoza 2014. o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužiteljici, za poništenje odluke Školskog odbora tužene od 22. rujna 2014. (kojom je potvrđena odluka o otkazu) te za nalaganje tuženoj vratiti tužiteljicu na radno mjesto učiteljice tehničke kulture.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica sa tuženom 5. prosinca 2013. sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova učiteljice tehničke kulture,

 

- da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije – Z., rješenjem od 19. ožujka 2014. tuženoj zabranila da u njoj tužiteljica obavlja poslove učiteljice tehničke kulture na temelju ugovora o radu od 5. prosinca 2013.,

 

- da je tužiteljica protiv tog rješenja izjavila žalbu, a da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, rješenjem od 17. srpnja 2014. tu žalbu odbilo kao neosnovanu,

 

- da je netom navedeno drugostupanjsko rješenje dostavljeno tuženoj 22. kolovoza 2014.,

 

- da je tužena 29. kolovoza 2014. donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, a iz razloga što je tuženoj prije navedenim rješenjima zabranjen rad tužiteljice na poslovima za koje je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu, te

 

- da je protiv te odluke tužene tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev je odbijen odlukom Školskog odbora tužene od 22. rujna 2014.

 

Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema st. 2. istog zakonskog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Kada je tuženoj kao poslodavcu tužiteljice nadležno javnopravno tijelo (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije – Z.) izvršnim rješenjem od 19. ožujka 2014. zabranilo da u njoj tužiteljica obavlja poslove za koje je sklopila ugovor o radu, onda ta okolnost ima značaj druge osobito važne činjenice radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tužene nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR). Dakle tužena je imala opravdan razlog da izvanrednim otkazom ugovora o radu otkaže predmetni ugovor o radu tužiteljice.

 

Kada je pak tuženoj 22. kolovoza 2014. dostavljeno rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 17. srpnja 2014. kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 19. ožujka 2014., onda je prvostupanjsko rješenje od 19. ožujka 2014. postalo u odnosu na tuženu izvršno toga dana pa je tužena s tim danom saznala da je za nju izvršna izrečena zabrana rada tužiteljice (čl. 133. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku - "Narodne novine", broj 47/09). Kada je tužena 29. kolovoza 2014. donijela pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, onda je ta odluka donesena u 15-dnevnom zakonskom roku računajući od dana kada je tužena saznala za izvršnost prije navedene zabrane (čl. 116. st. 2. ZR). Stoga nije u pravu tužiteljica kada smatra da je pobijana odluka tužene o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu nepravovremena.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 24. siječnja 2017.