Broj: Revr 1454/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. G. iz Z., zastupane po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Agencije, Z., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. i J. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-463/12-4 od 11. lipnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3430/11-12 od 28. studenoga 2011., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-463/12-4 od 11. lipnja 2013. i sudi:

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3430/11-12 od 28. studenoga 2011. u dijelu izreke pod točkama I., III. i IV.

 

              Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknade troškove revizijskog postupka u iznosu od 13.440,00 kn u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 895.524,96 kn (osamstodevedesetpettisućapetstodvadesetčetirikuneidevedesetšestlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2011. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 895.524,96 kn teku od 31. prosinca 2010. do 1. siječnja 2011.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 55.104,00 kn (pedesetpettisućastočetirikune), u roku od 8 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u iznosu od 44.698,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama  od 28. studenoga 2011. do isplate.«

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod točkama I., III. i IV. te je odbijen tužbeni zahtjev i naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 13.776,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine presudu suda drugog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to drugim vijeću, ili da prihvati reviziju tužiteljice i preinači drugostupanjsku presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu i obveže tuženika da tužiteljici naknadi troškove revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da drugostupanjska presuda ne sadrži nejasne razloge o odlučnim činjenicama, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

Obrazloženje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka svodi se na ocjenu provedenih dokaza i predstavlja u stvari razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj se na ime otpremnine isplati bruto iznos od 895.524,96 kn zbog odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu.

 

U postupku pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužiteljica s tuženikom 30. rujna 2004. sklopila ugovor o radu, time da je i prije bila zaposlena kod tuženika, a da je neprekidno bila zaposlena kod tuženika 16 godina i 11 mjeseci, što je utvrđeno uvidom u presliku radne knjižice tužiteljice;

 

- da je privremenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, Klasa: UP/I-140-02/11-03/03217205001, Ur. broj: 341-25-05/3-11-001891 od 25. siječnja 2011. utvrđeno da se pravo na prijevremenu starosnu mirovinu tužiteljici priznaje s danom 1. siječnja 2011.;

 

- da je tužiteljica u trenutku odlaska u mirovinu imala navršenih 58 godina života;

 

- da je prosječna plaća koju je tužiteljica primala u zadnja tri mjeseca prije odlaska u mirovinu (listopad, studeni i prosinac 2010.) 18.656,77 kn, odnosno tri mjeseca 55.970,31 kn, a što je utvrđeno uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice.

 

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 13. Ugovora o radu, odredbom čl. 99. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 -  dalje: ZOO) te odredbi Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR) prihvatio tužbeni zahtjev  te dosudio tužiteljici isplatu otpremnine u iznosu od 895.524,96 kn.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev na isplatu navedenog iznosa otpremnine jer je ocijenio da je tužiteljica otkazala ugovor o radu.

 

Stoga, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 119. ZR u vezi sa čl. 13. st. 1. toč. 1. Ugovora.

 

Prema odredbi čl. 119. ZR radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnoga trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.

 

Tužiteljica je s prednikom tuženika ugovorila isplatu otpremnine u odredbi čl. 13. Ugovora o radu od 30. rujna 2004., prema kojoj joj je prednik tuženika bio dužan isplatiti otpremninu u visini tri prosječne mjesečne plaće koju radnik ostvari u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada u predniku tuženika, ili sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima, ovisno o tome što je za radnika povoljnije, u slučaju:

 

- otkaza ovog ugovora, izuzev kada se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika;

- odlaska u mirovinu voljom radnika, najkasnije dvije godine prije zakonskog uvjeta prestanka ugovora o radu (čl. 104. toč. 3. ZR).

 

U okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da je voljom tužiteljice zbog odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu s navršenih 58 godina života, prestao ugovor o radu, a prije zakonskog uvjeta prestanka ugovora o radu zbog odlaska u punu starosnu mirovinu, prema ocjeni ovog revizijskog suda ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 13. al. 2. Ugovora o radu za isplatu ugovorene otpremnine tužiteljici.

 

Ne može se prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljica otkazala ugovor o radu te da zbog toga nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 119. ZR i čl. 13. st. 1. Ugovora o radu, jer takav zaključak ne proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

S obzirom da je tužiteljica kod tuženika provela na radu neprekidno 16 godina i da je njezina prosječna plaća isplaćena u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu iznosila 18.656,77 kn, to tužiteljici pripada otpremnina u iznosu od 895.524,96 kn.

 

Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti drugostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu sastava revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 25. siječnja 2017.