Baza je ažurirana 21.10.2024.
zaključno sa NN 102/24
EU 2024/2679
Broj: Gž R-106/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Penić Lukač članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ž. iz K., …, OIB:…, zastupanog po punomoćnici K. K., odvjetnici u O. društvu M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H. C.. d.o.o. iz Z., …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetniku u O. društvu S. i partneri d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanju na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2153/2016-26 od 29. studenoga 2016. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-2153/16-30 od 12. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2017.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2153/2016-26 od 29. studenoga 2016. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-2153/16-30 od 12. prosinca 2016., tako da se sudi:
1.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da nije pravno valjan akt tuženika i to Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena 20. kolovoza 2014. i da je slijedom toga nedopušten i bez pravnog učinka otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 324/07 sklopljen između stranaka 1. kolovoza 2007., te da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto "manevrist" u Kolodvoru Z. Ž. – teretni, odnosno na druge odgovarajuće poslove adekvatne stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 324/07 od 1. kolovoza 2007.
III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 4.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenoga 2016. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“
2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 3.250,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos 2.500,00 teku od 29. studenoga 2016. do isplate, a na iznos 750,00 od 31. siječnja 2017. do isplate sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku o 8 dana.
3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 1.125,00 kn.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da nije pravno valjan akt tuženika i to Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena 20. kolovoza 2014. i da je slijedom toga nedopušten i bez pravnog učinka otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 324/07 sklopljen između stranaka 1. kolovoza 2007., te da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto "manevrist" u Kolodvoru Z. Ž. – teretni, odnosno na druge odgovarajuće poslove adekvatne stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 324/07 od 1. kolovoza 2007.
III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 4.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenoga 2016. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."
Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači uz naknadu prvostupanjskog parničnog troška te naknadu troškova žalbenog postupka.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.
Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je za svoju odluku dao jasne razloge koji imaju uporište u dokazima provedenim u postupku pa se presuda povodom žalbe tuženika može ispitati a nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
Predmet postupka je utvrđenje nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. kolovoza 2014. i vraćanje tužitelja na rad.
Prvostupanjski sud je utvrdio :
- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu „manevrist“, područni Centar Z., Ranžirni kolodvor, Z. Ž.,
- da je tuženik dana 20. kolovoza 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, protiv kojega je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava na kojega poslodavac nije odgovorio,
- da proveden zakonom propisani postupak povodom Programa zbrinjavanja viška radnika,
- da je proveden postupak savjetovanja s radničkim vijeće povodom ovog konkretnog otkaza ugovora o radu tužitelju,
- da je donesen Pravilnik o organizaciji 1. travnja 2014. kojim je za radno mjesto „manevrist“ predviđeno 7 izvršitelja umjesto prethodno predviđenih 12 izvršitelja,
- da je tuženik na svih 12 radnika primijenio kriterije iz čl. 73. Kolektivnog ugovora HŽ_C. d.o.o. (dalje: KU),
- da je tužitelj u trenutku otkaza imao 41 godinu, 10 mjeseci i 14 dana radnog staža, te da su svi radnici, osim trojice, imali manje radnog staža od tužitelja,
- da tužitelj nema status hrvatskog branitelja.
Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz ocjenu da je poslodavac pogrešno primijenio kriterije iz čl. 73. KU na način da status hrvatskog branitelja ima prednost pred kriterijem radnog staža. Prema ocjeni prvostupanjskog suda odlučan je kriterij radnog staža a s obzirom na radni staž tužitelja, koji je duži od staža svih radnika, osim trojice, otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga utvrđen je nedopuštenim, te je naloženo vraćanje tužitelja na rad.
Osnovano je žalba tuženika u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Prema odredbi čl. 72. KU razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu mogu pojaviti, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i dođe do ukidanja radnog mjesta odnosno smanjenja broja izvršitelja na rednom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu, te se u tom slučaju primjenjuju kriteriji iz čl. 73. KU.
Odredbom čl. 73. KU propisani su slijedeći kriteriji za utvrđivanje viška radnika:
1. Ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu.
Između radnika koji rade na radnim mjestima na kojim se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za starosnu mirovinu.
2. Ispunjenje uvjeta za prijevremenu mirovinu starosnu mirovinu.
Između radnika koji radne na radnim mjestima na kojim se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu.
Ovoj skupini radnika može se ponuditi trajna naknada zbog prijevremenog umirovljenja (dokup mirovine) putem mirovinskog osiguranja koje nudi najbolji socijalni program.
Radnik koji prema posebnoj Odluci Uprave Društva koristi poticajnu mjeru dokupa mirovine nema pravo na punu poticajnu otpremninu već samo na ostatak sredstava od iznos za dokup mirovine do iznosa poticajne otpremnine.
3. Zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta iz sistematizacije.
Ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak se određuje između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi. Neovisnim radnim mjestom smatraju se srodna radna mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a koja se kroz Pravilnik o organizaciji ukidaju. Tehnološki višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola ili opojnih droga i ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije.
Višak su i radnici s kojima nakon gubljenja radne sposobnosti nisu sklopljeni novi ugovori o radu odnosno nemaju potrebnu zdravstvenu sposobnost za radno mjesto prema ugovoru o radu.
4. Trajanje radnog odnosa.
Višak je radnik s manje godina radnog staža ostvarenog u Društvu. Tehnološki višak se određuje između radnika organizacijske jedinice koje su definirane Pravilnikom o organizaciji, a obavljali su poslove na radnim mjestima gdje se smanjuje broj izvršitelja ili se ukida radno mjesto.
Pod radnim stažem u Društvu podrazumijeva se radni staž ostvaren u H. – H. ž. d.o.o. i Društva koja su nastala podjelom H. – H. ž. d.o.o. te pravni prednici H. – H. ž. d.o.o.
5. Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Višak je onaj radnik koji nakon ispunjavanja prethodnog uvjeta pod brojem 1.-3. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
6. Socijalni status.
Na radnom mjestu na kojem se smanjuje broj radnika, ako više njih podjednako zadovoljava prethodne kriterije, višak je radnik koji ima veća ukupna primanja na osnovu broja uzdržavanih članova i zaposlenih članova obitelji.
Polazeći od naveden odredbe čl. 73. KU proizlazi zaključak da je tuženik kod utvrđivanja viška radnika predvidio da se viškom prvenstveno smatraju radnici koji ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu (toč. 1.), uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu (toč. 2.) te radnici koji nisu uredno obavljali poslove iz ugovora o radu, skloni su uživanju alkohola ili opojnih droga (toč. 3.).
Nakon što su radnici na koje se odnose kriteriji iz toč. 1.-3. KU utvrđeni viškom ili ako nema niti jednog takvog, tad se kod radnika koji su višak uzima u obzir trajanje radnog odnosa kod tuženika.
Između radnika koji i nakon toga budu u izboru za višak, izbor se vrši na način da prednost imaju radnici koji imaju status hrvatskih branitelja Domovinskog rata, neovisno o trajanju radnog odnosa. Navedeni zaključak proizlazi iz odredbe čl. 73. toč. 5. KU kojom je propisano da je višak onaj radnik koji nakon ispunjavanja prethodnog uvjeta pod brojem 1.-3. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Dakle, svi oni radnici koji ispunjavaju uvjete iz čl. 73. toč. 1.-3. (oni koji ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu, uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu te radnici koji nisu uredno obavljali poslove iz ugovora o radu, skloni su uživanju alkohola ili opojnih droga) mogu biti utvrđeni viškom čak i ako imaju status hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Međutim, nakon što se na taj način izvrši odabir viška radnika, tuženik je kao kriterij kojem daje prednost pri odabiru viška radnika – predvidio status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Budući da iz navedenog proizlazi da kriterij statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne daje prednost jedino onim radnicima koji ispunjavaju uvjete iz čl. 73. toč. 1.-3. KU, ali da nakon toga svi radnici koji ispunjavaju taj status imaju prednost pred ostalim radnicima neovisno o trajanju radnog odnosa, to je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se taj kriterij ne primjenjuje ako je prije toga odabir vršen prema kriteriju iz toč.4. – prema trajanju radnog odnosa.
Obzirom da je poslodavac vodio računa o propisanim kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 – dalje: ZR) pri čemu je u obzir uzimao način utvrđivanja viška radnika i dodatne kriterije predviđene KU, to je prema ocjeni ovog suda, tuženik pravilno postupio kad je utvrdio tužitelja viškom.
Budući da je odbijen zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, nema mjesta ni donošenju odluke o vraćanju tužitelja na rad.
Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.
Tuženik je u cijelosti uspio u postupku, pa mu na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP pripada pravo na naknadu parničnog troška i to u iznosu 2.000,00 kn prema Tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 112/12, 103/14 i 118/14 dalje: Tarifa) i PDV 25% u iznosu 500,00 kn.
Tuženiku je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu 600,00 kn (Tbr.10/2 Tarife) i PDV 25% u iznosu 150,00 kn.
U ostalom dijelu na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odbijeni su zatraženi troškovi odgovora na žalbu od 23.12.2014. i odgovora na reviziju u ukupnom iznosu1.125,00 kn jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
Odluka o zateznim kamatama na iznose parničnih troškova temelji se na čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13 i 93/14) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 48/08, 125/11, 78/15).
Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. siječnja 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.