Broj: Revr 71/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz S. B., OIB …, koju zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u S. B., protiv tuženika D. za starije i nemoćne osobe S. B., S. B., OIB, …, koga zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u S. B., radi utvrđenja, odlučujući od reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj GžR-42/16-2 od 14. studenoga 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-245/14-23 od 18. lipnja 2014., u sjednici od 31. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu sklopljen dana 1. siječnja 2013. između poslodavca D. za starije i nemoćne osobe S. B., S. B. i radnice S. K., S. B., sklopljen na neodređeno vrijeme s danom 1. siječnja 2013.

 

II. Nalaže se tuženiku D. za starije i nemoćne osobe S. B. iz S. B. i da tužiteljicu S. K. iz S. B., vrati na radno mjesto šef računovodstva na mjesto rada u prostorijama tuženika u S. B., te da tužiteljici isplati plaće u mjesečnom bruto iznosu od 7.097,01 kn i druga davanja iz radnog odnosa počevši od 1. lipnja 2013. pa nadalje sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. u mjesecu za davanje iz radnog odnosa iz prethodnog mjeseca po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku D. za starije i nemoćne osobe S. B. iz S. B. da tužiteljici S. K. iz S. B., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.prosinca 2013. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 7.675,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje drugostupanjske odluke u skladu s navodima revizije, podredno predlaže ukidanje presude drugostupanjskog suda i vraćanje predmeta tom sudu na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je ugovor o radu od 1. siječnja 2013. sklopljen između stranaka sklopljen na neodređeno vrijeme, zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto šefa računovodstva te zahtjev za isplatu plaće.

 

Prvostupanjski sud je, prihvativši činjenične i pravne tvrdnje tužbe o postojanju pretpostavki iz čl. 10. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09, 61/11 i 73/13 dalje:ZR) za prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Uz obrazloženje

 

- da su ugovor o radu od 1. siječnja 2013. stranke sklopile na određeno vrijeme od 6 mjeseci, "dakle, s važenjem do 1. lipnja 2013.";

 

- da su "pravne posljedice tako zaključenog ugovora nastupile 1. lipnja 2013., pa je u roku od 15 dana od 1. lipnja 2013. godine tužiteljica trebala podnijeti tužbu sudu radi utvrđenja da je ugovor o radu od 1. siječnja 2013.  godine sklopljen na neodređeno vrijeme";

 

- da nakon 31. svibnja 2013. po isteku ugovora o radu od 1. siječnja 2013. tužiteljica više nije dolazila na posao niti je tražila zaštitu svojih prava kod poslodavca zahtijevajući omogućavanje rada;

 

- da je tužiteljica zahtjev o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom istaknula dana 14. ožujka 2014., kada je, zbog propuštanja zahtijevanja zaštite kod poslodavca na način i u rokovima propisanim čl. 129. ZR, radni odnos tužiteljice, ako se je i bio pretvorio u radni odnos na neodređeno vrijeme, već prestao.

 

drugostupanjski sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Tužiteljica reviziju izrijekom podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je pogrešno primijenio koju odredbu toga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Iz ne sasvim jasnih navoda revizije se ne može razabrati u odnosu na koju to odredbu čl. 187. ZPP tužiteljica smatra da ju je drugostupanjski sud pogrešno primijenio, odnosno da ju je trebao primijeniti, a nije je primijenio.

 

Navedena odredba glasi:

 

"Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi  postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

 

Takva se tužba može podići kad je to posebnim  propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes  da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva  prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu  iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni  interes za podizanje takve tužbe.

 

Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može, istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.

 

Isticanje zahtjeva prema odredbi stavka 3. ovog  članka nakon podnošenja tužbe neće se smatrati preinakom tužbe."

 

Iz stanja spisa proizlazi

 

- da je tužiteljica tužbom od 8. svibnja 2013. zahtijevala da se utvrdi da je ugovor o radu nazvan "ugovor o djelu" od 1. kolovoza 2008. sklopljen na neodređeno vrijeme;

 

- da je na ročištu od 19. rujna 2013. (list 63 spisa) uz zahtjev iz tužbe zahtijevala i vraćanje na rad na radno mjesto šefa računovodstva;

 

- da je prvostupanjski sud presudom broj P-546/13-14 od 20. prosinca 2013., u toč. I. izreke sudio da se utvrđuje da je ugovor o radu sklopljen između stranaka dana 1. siječnja 2013., sklopljen na neodređeno vrijeme;

 

- da je navedena prvostupanjska presuda ukinuta zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP (prekoračenje tužbenog zahtjeva);

 

- da je tužiteljica podneskom od 14. ožujka 2014. istakla konačni tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom prihvaćen u cijelosti.

 

Navedenim dispozicijama tužiteljica je preinačila tužbu (čl. 191. st. 1. ZPP) jer je, ističući kondemnatorni zahtjev, uz postojeći zahtjev za utvrđenje istakla drugi. U pogledu kondemnatornog zahtjeva parnica je počela teći isticanjem tog zahtjeva, dakle, dana 19. rujna 2013.

 

Ako je tužiteljica smatrajući da je učinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. ZPP imala u vidu odredbu stavka četvrtog toga članka, valja reći da se u konkretnom sporu, u odnosu na tužbeni zahtjev istaknut u tužbi, ne radi o situaciji iz stavka trećeg iste odredbe.

 

S druge strane, ako je tužiteljica konačno istaknuti zahtjev za utvrđenje (kojim je promijenila istovjetnost zahtjeva) istaknula u smislu čl. 187. st. 3. ZPP, tada se u odnosu na kondemnatorni zahtjev od 19. rujna 2013., u smislu čl. 187. st. 4. ZPP radi o situaciji iz čl. 187. st. 3. ZPP te se takva dispozicija ne smatra preinakom tužbe.

 

Okolnost da je pogrešnom primjenom odredbe čl. 187. st. 4. ZPP drugostupanjski sud zaključio da je i u odnosu na tužbeni zahtjev od 19. rujna 2013. tužba preinačena, međutim nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZR, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama toga Zakona ili ako radnik nastaviti raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

Nastankom pretpostavki za prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme radnik dolazi u istu poziciju kao da je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Stoga i zaštitu prava iz radnog odnosa mora zahtijevati na način i u rokovima predviđen odredbom čl. 129. st. 1. i 2. ZR.

 

Budući da je drugostupanjski sud, polazeći od nesporne činjenice da tužiteljica, nakon što joj tuženik nakon 31. svibnja 2013. nije omogućio daljnji rad, nije zahtijevala zaštitu kod poslodavca u smislu čl. 129. ZR, pravilno zaključio da je navedenim propustom tužiteljice prestao radni odnos, slijedom čega je pravilno ocijenio neosnovanim zahtjev za vraćanje na rad i isplatu plaće, nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP istu odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 31. siječnja 2017.