Broj: Revr 42/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz Đ., kojeg zastupaju punomoćnici T. B. i M. M. B., odvjetnici u P., protiv tuženika „P. “ d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica D. M., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R - 270/2015-2 od 3. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr - 392/2014-14 od 20. travnja 2015., u sjednici održanoj 1. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik kao poslodavac dao tužitelju 18. rujna 2014., čime se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, te tim osnovom zahtjev u kojem je tuženik obvezan vratiti tužitelja na rad.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja nakon što su utvrdili slijedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj temeljem sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom od 1. ožujka 2012. obavljao poslove voditelja tehničke pripreme,

 

- da je uslijed organizacijskih i gospodarskih razloga ukinuto radno mjesto na kojem je radio tužitelj (nedostatak poslova prouzročen je trenutnom gospodarskom situacijom u zemlji i bitnim smanjenjem kako prometa poslovanja tvrtke, tako i mogućnosti naplate već izvršenih ili ugovorenih poslova, dok je u navedenim okolnostima radno mjesto voditelja tehničke pripreme na kojem je radio tužitelj ukinuto),

 

- da je tuženik 18. rujna 2014. donio odluku o redovitom  otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga jer je zbog organizacijskih i gospodarskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužitelj radio,

 

- da tuženik tužitelja nije mogao zaposliti na drugom radnom mjestu, čime je tuženik imao opravdan razlog za otkaz, te

 

- da je tužitelj u rokovima iz odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR) podnio zahtjev za zaštitu prava, te zatražio i sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

 

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, i u slučaju kada je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, radno mjesto na kojemu je radio tužitelj ukinuto je jer su za to postojali organizacijski i gospodarski razlozi. Gospodarski razlozi predstavljaju okolnosti koje su nastale neovisno o poslovnim potezima poslodavca, ali koje zbog svog učinka utječu na poslodavca koji je radi smanjenja troškova proizvodnje prisiljen smanjiti broj radnika. Te okolnosti su u konkretnom slučaju utvrđene jer je, suprotno revizijskim navodima tužitelja, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, nedostatak poslova kod tuženika prouzročen trenutnom gospodarskom situacijom u zemlji i bitnim smanjenjem kako prometa poslovanja tvrtke, tako i mogućnosti naplate već izvršenih ili ugovorenih poslova. S druge strane, organizacijski razlozi su isključivo posljedica djelovanja poslodavca jer uslijed promijene odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pri tom nižestupanjski sudovi ispravno cijene da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate koja organizacija uključuje i mogućnost ukidanja radnog mjesta.

 

Okolnost je li poslodavac mogao zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, odnosno je li mogao obrazovati radnika ili ga osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, u primjeni odredbe čl. 115. ZR-a nije od značaja.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 1. veljače 2017.