Broj: Revr 1424/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Slavka Pavkovića, člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u O. d. M. & L. u Z., Pisarnica O., protiv tuženika Dom zdravlja O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu M. & V. B. u O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-417/2015-2 od 10. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-855/2013-22 od 6. studenoga 2014., u sjednici održanoj 1. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačavaju se obje nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (drugostupanjska presuda u toč a) izreke te prvostupanjska presuda u toč. I., II. i dijelu toč. III. izreke) i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„I/ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženika od dana 18. listopada 2013. god. kojim se tužiteljici redovito otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

 

II/ Poništava se tuženikova odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od dana 18. listopada 2013. god.

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao.“

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 2.675,00 kn, u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I/ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženika od dana 18. listopada 2013.god. kojim se tužiteljici redovito otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

 

II/ Poništava se tuženikova Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od dana 18. listopada 2013.god.

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati nazad na posao i s njom u pisanom obliku sklopi Ugovor o radu za poslove koje je tužiteljica do trenutka otkaza ugovora o radu obavljala.

 

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista zahtjeva da joj tuženik naknadi bruto plaće i sva materijalna primanja na koja bi tužiteljica ostvarila pravo prema Kolektivnom ugovoru, kao da je cijelo vrijeme radila na svom radnom mjestu od dana prestanka ugovora o radu do dana vraćanja na posao sa zakonskim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena od dospijeća pojedinog materijalnog prava pojedine plaće, pa do dana isplate, kao neosnovan.

 

V/ Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

„Žalba tužiteljice se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-855/2013-22 od 6. studenog 2014. godine,

 

a) potvrđuje u pobijanom dijelu u kojem se utvrđuje nedopuštenim otkaz ugovora o radu (toč. I izreke), poništava odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga (toč. II izreke), te nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati nazad na posao (dio toč. III izreke),

 

b) preinačava u pobijanom dijelu (dio toč. III izreke) u kojem se nalaže tuženiku da s tužiteljicom sklopi ugovor o radu za poslove koje je tužiteljica obavljala do trenutka otkaza ugovora o radu, tako da se odbija taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan,

 

c) ukida u pobijanom dijelu u (toč. IV izreke) u kojem se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu plaće i drugih materijalnih davanja od dana prestanka ugovora o radu pa do vraćanja na posao sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku (toč. V izreke) i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio sa žalbom, tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu troškova revizije tuženiku, ili pak da se obje presude ukinu i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže istu odbiti kao neosnovanu, te obvezati tuženika da joj naknadi trošak odgovora.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Premda tužitelj ističe da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u reviziji nije određeno naveo u čemu bi se te povrede sastojale (čl. 386. ZPP-a) pa stoga ovaj sud taj revizijski razlog nije niti razmatrao.

 

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2010. na radnom mjestu „dentalni tehničar“,

 

- da je do 1. studenoga 2010. tužiteljica tuženiku pružala djelatnost zubotehničkog laboratorija putem privatne prakse,

 

- da je tuženik donio odluku da više neće obavljati djelatnost zubotehničkog laboratorija u svom sastavu, nego putem drugih nositelja zdravstvene zaštite,

 

- da je tuženik 30. kolovoza 2013. donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova koji je stupio na snagu 20. rujna 2013. kojim je ukinuto radno mjesto dentalni tehničar,

 

- da je tuženik 18. rujna 2013. raspisao natječaj za obavljanje usluga dentalnih tehničara, kojim je pozvao sve zainteresirane za podnošenje ponuda za obavljanje usluga dentalnih tehničara za potrebe ordinacija dentalne medicine koje su u sastavu Doma zdravlja O.,

 

- da je tuženik 27. rujna 2013. donio Odluku o odabiru ponuditelja u postupku nabave dentalnih tehničara, kojom je utvrdio da je za sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji odabrao Privatnu praksu zubotehničkog laboratorija G. S. iz Č., te je sukladno toj Odluci sklopio Ugovor o pružanju usluga izrade dentalnih pomagala od 1. listopada 2013.,

 

- da je tuženik odlukom od 18. listopada 2013. tužiteljici otkazao Ugovor o radu zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela pravovremeni zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik odbio kao neosnovan.

 

U revizijskom stupnju postupka i nadalje je sporno je li u konkretnom slučaju došlo do prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca, a time i do nezakonite odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici.

 

Polazeći od prednjih činjeničnih utvrđenja, drugostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju ostvaren uvjet iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) koji govori o pravima radnika kada dolazi do prenošenja ugovora na novog poslodavca, a slijedom čega i pobijanu odluku o otkazu ocjenjuje nezakonitom, pa iz tih razloga u tom dijelu, kao i u odnosu na naloženo vraćanje tužiteljice na posao, potvrđuje prvostupanjsku presudu.

 

Takvo stajalište je pogrešno i ne može se prihvatiti.

 

U ovom konkretnom slučaju, kada je tuženik kao poslodavac odlučio da će dio poslova za njega obavljati druga pravna osoba, prema ocjeni ovog suda nisu ostvarene okolnosti za primjenu odredbe čl. 133. ZR-a (takvo shvaćanje izraženo je i u istovrsnim sporovima protiv istog tuženika u odlukama ovog suda Revr-1267/15 od 11. svibnja 2016. i Revr-2183/15 od 5. listopada 2016.).

 

Naime, iz odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a određeno je da će se na novog poslodavca prenijeti svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja kada se statusnom primjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a da pri tome dio koji se prenosi zadržava svoju gospodarsku cjelinu.

 

Iz izričaja ove odredbe slijedi da kada se ostvare uvjeti koji su u njoj propisani imperativno se na novog poslodavca prenose ugovori o radu, a radnik zadržava sva prava koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, a novi poslodavac preuzima danom prenošenja sva prava i obveze iz prenesenog ugovora.

 

Dakle, ako bi se i ostvarile okolnosti za koje tužiteljica tvrdi da bi se su se ostvarile u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a time što je tuženik odlučio da će usluge dentalnih tehničara obavljati pravna osoba izvan tuženika, tada bi tužitelj svoja prava mogao ostvarivati jedino kod novog poslodavca pod uvjetom da se u konkretnoj činjeničnoj situaciji radi o prijenosu djelatnosti na novog poslodavca.

 

S druge strane time što je u sklopu svojih djelatnosti tuženik odlučio da će jedan segment dentalne medicinske usluge, i to poslove koje obavljaju dentalni tehničari, sada umjesto da te poslove obavlja sam koristiti usluge treće pravne osobe ne radi se o situaciji iz čl. 133. st. 1. ZR-a jer se ne radi o prijenosu djelatnosti koja je imala svoju samostalnu gospodarsku cjelovitost, što je uvjet koji mora biti ispunjen u svim slučajevima kada se bilo pravnim poslom bilo statusnom promjenom na novog poslodavca prenosi, poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti.

Prema tome, kako se ne radi o činjeničnoj situaciji koja je regulirana odredbom čl. 133. ZR-a, radi se o poslovnoj odluci tuženika kao poslodavca koji je posve slobodan donositi poslovne odluke u koje ulazi i odlučivanje hoće li neke poslove unutar svoje djelatnosti obavljati sam putem svojih radnika ili će te poslove obavljati druga pravna osoba ako ocjeni da je takva odluka za njega kao poslodavca isplativija.

 

Slijedom navedenog, kako je zbog poslovne odluke tuženika prestala potreba za radom to je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a (poslovno uvjetovani otkaz), pri čemu valja napomenuti da je autonomno pravo poslodavca organizirati svoje poslovanje na način za koji smatra da je za njega najbolji i najracionalniji, pa i ukinuti određena radna mjesta sve sa ciljem postizanja boljih rezultata (kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud).

 

Slijedom rečenog, ostvario se istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je stoga reviziju tuženika valjalo prihvatiti i preinačiti obje nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a (toč. I. izreke ove presude).

 

Obzirom da je tuženik uspio sa revizijom, valjalo mu je dosuditi trošak sastavljanja revizije (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), a koji je zatražen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (toč. II. izreke).

 

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju (toč. III. izreke), jer ta parnična radnja ionako nije bila potrebna (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 1. veljače 2017.