Broj: Revr 1818/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. B. odvjetnik u S., protiv tuženika „C.“ d.o.o. K., kojeg zastupa punomoćnica A. B. S., odvjetnica u S., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R - 110/15 od 2. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr - 562/13 od 16. ožujka 2015., u sjednici održanoj 8. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 19. rujna 2013., tako da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa je tuženik dužan tužitelja vratiti na posao.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 19. rujna 2013., te zahtjev za vraćanje tužitelja na posao.

 

Riječ je o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR), čime su relevantna sljedeća utvrđenja nižestupanjskog suda:

 

- da je tužitelj bio zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima pomoćnog radnika u proizvodnji brodova NKV s mjestom rada u S.,

 

- da je odlukom tuženika o redovitom otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 19. rujna 2013. otkazan ugovor o radu tužitelju,

 

- da se u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika smanjila proizvodnja brodova i prihod, tuženik je sve teže pronalazio kupce, čime je zbog nedostatka posla prestala potreba za radom tužitelja,

 

- da kod tuženika nije postojala mogućnost za raspoređivanje tužitelja na neko drugo radno mjesto i mogućnost osposobljavanja za obavljanje poslova nekog drugog radnog mjesta, osim na radnom mjestu KV plastičara u proizvodnji brodova na određeno vrijeme zaključno do 30. rujna 2013., koju ponudu je tužitelj odbio, te

 

- da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju kao mali proizvođač brodova nije zapošljavao više od dvadeset radnika, ali je kod otkazivanja vodio računa o kriterijima iz čl. 107. st. 3. ZR-a (trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika).

 

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.  

 

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju pobijanom odlukom je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U konkretnom slučaju riječ je o nastupu novih gospodarskih okolnosti obzirom na trenutak u kojem je sklopljen ugovor o radu, a koje po svojoj prirodi onemogućuju poslodavca da radniku osigura daljnji rad na radnom mjestu predviđenom ugovorom o radu i koje se obzirom na dopuštenost otkaza cijene u vrijeme otkazivanja, a ne s trenutkom sklapanja ugovora o radu, odnosno nakon otkaza.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, tuženik iako zapošljava manje od dvadeset radnika (kada se prema odredbi čl. 107. st. 5. ZR-a ne sagledavaju niže navedene pretpostavke) je kod otkazivanja vodio računa o pretpostavkama iz odredbe čl. 107. st. 2. do 4. ZR-a. Naime, poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako se radnik čiji se ugovor o radu otkazuje ne može zaposliti na drugom radnom mjestu (čl. 107. st. 2. ZR-a), ako se niti obrazovanjem radnik ne može osposobiti za rad na drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima (čl. 107. st. 4. ZR-a), dok pri odlučivanju poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 107. st. 3. ZR-a).

 

Slijedom izloženog, kako je tuženik (kako to nalaže odredba čl. 131. st. 3. ZR-a) dokazao da je zbog gospodarskih razloga prestala potreba za radom tužitelja, tj postojanje opravdanog razloga za otkaz, to je otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju dopušten i zakonit. 

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 8. veljače 2017.