Broj: Revr 2286/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz Z., koju zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R. odvjetnici u Z., protiv tuženika „O.“ d.o.o. u stečaju, Z., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. R., I. G. i H. R., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 1210/15-2 od 14. srpnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 4274/14-29 od 1. travnja 2015., u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 3. svibnja 2012., kao i odluka tuženika od 21. svibnja 2012. kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, tako da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na posao, kao i zahtjev na utvrđenje postojanja tražbine I. višeg isplatnog reda s osnove plaće i troškova postupka u iznosu 200.688,14 kuna u odnosu prema tuženiku. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku 6.125,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznesenim u reviziji.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 3. svibnja 2012.

 

Riječ je o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR), čime su relevantna sljedeća utvrđenja nižestupanjskog suda:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima asistenta u marketingu,

 

- da je odlukom tuženika od 3. svibnja 2012. otkazan ugovor o radu tužiteljici zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga jer je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima radnik radi, a zbog naglog i nepredviđenog smanjenja poslova na kojima radnik radi, čime bi daljnje zadržavanje radnika u radnom odnosu pripomoglo nelikvidnosti poslodavca, te da je temeljem odluke o izmjenama i dopunama sistematizacije radnih mjesta od 2. svibnja 2012. ukinuto radno mjesto na kojem je radnica bila zaposlena,

 

- da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu kod tuženika došlo do smanjenja obujma posla, pada prihoda i financijskih poteškoća, kao i pada marketinških ulaganja čime je zbog nedostatka posla prestala potreba za radom tužiteljice, tako da je naknadno konačno nad tuženikom i otvoren stečaj, te

 

- da tužiteljica tijekom postupka nije iznijela konkretne činjenice koje bi upućivale da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici povrijedio odredbe čl. 107. st. 2. i 3. ZR-a.

 

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju pobijanom odlukom je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U ovom slučaju riječ je o nastupu novih gospodarskih okolnosti obzirom na trenutak u kojem je sklopljen ugovor o radu, a koje po svojoj prirodi onemogućuju poslodavca da radniku osigura daljnji rad na radnom mjestu predviđenom ugovorom o radu i koje se obzirom na dopuštenost otkaza cijene u vrijeme otkazivanja, a ne s trenutkom sklapanja ugovora o radu, odnosno nakon otkaza.

 

Gospodarske razloge za otkaz u smislu navedene odredbe predstavljaju i tržišne okolnosti (smanjenje opsega posla, smanjenje tržišta i sl.) koje utječu na poslodavca da radi smanjenja troškova proizvodnje smanji broj radnika. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskog suda, kod tuženika su u vrijeme otkazivanja zbog gospodarskih razloga nastupile okolnosti koje su ga onemogućavale da tužiteljici osigura daljnji rad na radnom mjestu predviđenom ugovorom o radu. Kako je to navedeno u odluci o otkazu, zbog gospodarskih razloga prestala je potreba za obavljanjem poslova na kojima je radila tužiteljica, a što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a i neovisno o činjenici da nisu postojali drugi - organizacijski razlozi (u vrijeme donošenja odluke o otkazu nije stupila na snagu odluka tuženika o izmjenama i dopunama sistematizacije radnih mjesta od 2, svibnja 2012.), na koje se u svojoj odluci o otkazu isto tako pozvao tuženik. 

 

U navedenim okolnostima, kada je tuženik (kako to nalaže odredba čl. 131. st. 3. ZR-a) dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, tužiteljica koja osporava zakonitost odluke o otkazu, a kako to pravilno cijeni nižestupanjski sud, treba iznijeti sve pravno relevantne činjenice kojima osporava zakonitost te odluke. Međutim, tužiteljica tijekom postupka nije iznijela konkretne činjenice koje bi upućivale da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici povrijedio odredbe čl. 107. st. 2. i 3. ZR-a.

 

Slijedom izloženog, kako je tuženik dokazao da je zbog gospodarskih razloga prestala potreba za radom tužiteljice, tj postojanje opravdanog razloga za otkaz, to je otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici dopušten i zakonit. 

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 14. veljače 2017.