Broj: Revr 415/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz D., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Republičkog sindikata radnika Hrvatske, Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-215/15 od 17. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-366/12 od 5. ožujka 2015., u sjednici održanoj 15. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu Ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika dana 13. siječnja 2012. god., a koja Odluka je donesena dana 22. travnja 2012. god. (pismeni otpravak iste izrađen dana 25. travnja 2012. god.) pod br. 163-S/2012, nedopuštena i nezakonita, te da je tužitelju radni odnos kod tuženika trajao do 31. prosinca 2012. god.

 

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju izgubljene plaće u visini od po 10.978,06 kn mjesečno i to za period od prestanka Ugovora o radu, tj. od 12. lipnja 2012. god. pa do 31. prosinca 2012. god. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, tj. od 16-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, u visini od 12% godišnje, a ako se kamatna stopa bude mijenjala, onda prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te nižestupanjske presude preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvoji, podredno iste ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident određeno ne navodi koje bi to bitne povrede odredaba parničnog postupka bile učinjene u postupku pred nižestupanjskim sudovima i u čemu se iste sastoje, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

Revizijske prigovore činjenične naravi, kao i one kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi, jednako tako, nije bilo moguće uzeti u razmatranje jer to sukladno čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

Konačno, revidentu treba reći da je revizija samostalni izvanredni pravni lijek, slijedom čega se u reviziji ne može s uspjehom pozivati "radi izbjegavanja ponavljanja" na cjelokupan tekst žalbe.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), slijedom čega da je dopuštena odluka tuženika o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu tužiteljeva ugovora o radu od 13. siječnja 2012. Pritom nižestupanjski sudovi obrazlažu da kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, niti sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća, pa da tuženik nije ni mogao provesti postupak savjetovanja sukladno odredbi čl. 149. ZR, te da su s tim u vezi neosnovani navodi tužitelja da bi tuženik u konkretnom slučaju postupio protivno navedenoj zakonskoj odredbi (čl. 149. ZR).

 

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.

 

Zagreb, 15. veljače 2017.