Broj: Revr 1143/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z. ... ..., Z., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-22/2016-2 od 3. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3529/14-23 od 30. listopada 2015., u sjednici održanoj 22. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja I. P.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 23. travnja 2014. godine, i Odluka kojom se ne udovoljava zahtjevu za ostvarivanje prava radnika od dana 19. 05. 2014. godine, koju je tuženik Z. h. d.o.o., Podružnica Z. ... ..., Z., ..., OIB: ... dao tužitelju I. P. iz V., ..., OIB: ... pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao.

 

II. Naređuje se tuženiku da tužitelja, vrati na posao, na radno mjesto signalista u interventnoj ekipi.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa tj. od 23. 04. 2014. godine do dana vraćanja na posao naknadu plaće u mjesečnom iznosu od i to kako slijedi:

 

- novčani iznos od 5.770,00 kn za mjesec svibanj 2014.godine,

- novčani iznos od 5.770,00 kn za mjesec lipanj 2014.godine,

- novčani iznos od 5.770,00 kn za mjesec srpanj 2014.godine,

- novčani iznos od 5.770,00 kn za mjesec kolovoz 2014.godine,

- novčani iznos od 5.770,00 kn za mjesec rujan 2014.godine,

- novčani iznos od 5.770,00 kn za mjesec listopad 2014.godine,

- novčani iznos od 5.770,00 kn za mjesec studeni 2014.godine,

- novčani iznos od 5.770,00 kn za mjesec prosinac 2014.godine,

 

u bruto iznosu, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i to sve u roku od 8 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna, u roku od 8 dana.“

 

Presudom suda drugoga stupnja presuđeno je:

 

„Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 5 Pr-3529/14-23, od 30. listopada 2015. godine.“

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovnu odluku i raspravljanje. Traži trošak sastava revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da radni odnos tužitelju nije prestao, vraćanje tužitelja na rad i naknade plaće za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ukazuje da pobijana presuda ima nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na primjenu Temeljnog kolektivnog ugovora koji je bio na snazi u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelja temeljem kojeg akta je tuženik donio predmetnu odluku i koji prema navodima tužitelja predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu.

 

Suprotno navodima tužitelja nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP jer je sud drugog stupnja u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja, dajući potpune, razumljive i jasne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, a činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tužitelja ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako to pogrešno smatra tužitelj.

 

Navode tužitelja kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, a koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužitelj imao zaključen Ugovor o radu s tuženikom od 15. travnja 1996. za obavljanje poslova signalista u interventnoj ekipi u tramvajskom prometu T. na neodređeno vrijeme,

 

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2014. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu iz razloga što je tužitelj priložio poslodavcu lažnu Svjedodžbu o završnom ispitu Strojarsko tehničke škole iz Z. (sada Strojarsko tehnička škola F. B. iz Z.) ..., od 14. lipnja 2007., klasa: 602-07/94-01-02, ur. br: 532-02-02/2-95-01, matični broj P-121/05, koju je pribavio neutvrđenog datuma i od neidentificirane osobe te kod nadležnog ureda ishodio upis srednje stručne spreme, zanimanje bravar, u svoju radnu knjižicu,

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja ocjenjujući kako postupanje tužitelja ima značaj povrede radne dužnosti odnosno takve osobito važne činjenice uslijed koje je poslodavac imao opravdani razlog tužitelju izvanredno otkazati ugovor o radu jer je tužitelj prijevarno postupao prema poslodavcu te ga držao u zabludi da ima zanimanje za koje nije nikada završio školovanje niti je po završetku istog dobio svjedodžbu koja bi se vodila u evidencijama škole koju je navodno završio, zbog čega je tuženik kao poslodavac izgubio nužno i potrebno povjerenje u tužitelja kao radnika, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da su u čl. 132. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u Z. h. d.o.o. propisani opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu, odnosno slučajevi osobito teških povreda obveza iz radnih odnosa te osobito važne činjenice radi kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, a da sudovi u smislu navedenih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora nisu utvrdili postoje li opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu već su primijenili odredbe Zakona o radu.

 

Suprotno navodima tužitelja nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili na određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema ocjeni ovog suda, činjenica koju je tuženik kao poslodavac doznao nakon što je sklopljen ugovor o radu, a iz koje slijedi da je tužitelj u radnu knjižicu upisao stručnu spremu koja se temelji na nevjerodostojnoj odnosno krivotvorenoj ispravi te takvim nedopuštenim ponašanjem na prijevaran način pokušao dovesti poslodavca u zabludu da povjeruje kako je obrazovanjem stekao svoju stručnu spremu, predstavlja takvu osobitu važnu činjenicu (a koja je predviđena u čl. 132. Temeljnog kolektivnog ugovora na koji se poziva tužitelj kao jedan od razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu) koja trajno narušava radni odnos između poslodavca i radnika, obzirom da tuženik više nema nužno i potrebno povjerenje u rad tužitelja, zbog koje nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć.

 

Slijedom navedenog, revizija tužitelja nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti sukladno odredbi čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 22. veljače 2017.