Broj: Revr 1916/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz P., koga zastupa punomoćnica N. M.-Đ., dipl. pravnici iz Nezavisnih hrvatskih sindikata Regionalni ured R., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda R. i p. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, br. Gž-2746/14-2 od 27. svibnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama, br. P-22/14 od 10. lipnja 2014., u sjednici održanoj 7. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2746/14-2 od 27. svibnja 2015., utvrđeno da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima šumskog radnika te da radni odnos tužitelja nije prestao kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana vrati tužitelja na poslove šumskog radnika u skladu sa ugovorom o radu … od 10. prosinca 2013.

 

Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na presudu Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2746/14-2 od 27. svibnja 2015. i Općinskog suda u Delnicama, br. P-22/14 od 10. lipnja 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, koju će u protivnom zamijeniti presuda i sudi;

 

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, koju će u protivnom zamijeniti presuda, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima šumskog radnika te da radni odnos tužitelja nije prestao (toč. I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na poslove šumskog radnika u skladu sa ugovorom o radu … od 10. prosinca 2013.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. I i II izreke te u dijelu toč. III izreke kojim je naloženo vratiti tužitelja na poslove šumskog radnika u skladu sa ugovorom o radu ... Prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud je preinačio u dijelu toč. III izreke kojim je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na poslove šumskog radnika na temelju ugovora od 10.12.2013. te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno prigovoru tuženice, drugostupanjska presuda sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da ugovor o radu na određeno vrijeme predstavlja ugovor o radu na neodređeno vrijeme (tužitelj je kod tuženika radio na temelju ugovora na određeno vrijeme od 5. travnja 2005. pa do 10. prosinca 2013.), utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao, zahtjev za izdavanjem potvrde i vraćanjem na poslove šumskog radnika sukladno odredbama Ugovora o radu … od 10. prosinca 2013.

 

Nižestupanjski su sudovi utvrdili da tuženik nakon sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih je tužitelj radio kod tuženika niz godina, prilikom sklapanja zadnjeg ugovora o radu nije naveo objektivan razlog zbog kojeg se ponovno sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme. Stoga su zaključili da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 3. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 73/13 – dalje: ZID ZR) pa da se prema st. 7. istog članka, smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Tuženik u reviziji osporava zaključak sudova ističući da su stranke potpisale ugovor o radu na određeno vrijeme i da je bila takva volja stranaka pa da se ne može onda po zakonu smatrati da se radi o bilo kakvom drugom ugovoru jer bi to značilo da ne postoji suglasna volja stranaka, a ako suglasnosti volje stranaka nema, onda ugovor nije ni nastao. Osporava stoga da bi trebalo primijeniti zakonsku presumpciju o sklapanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

 

Navedeni prigovor tuženika o tome da se ne bi trebala primijeniti zakonska presumpcija nije osnovan. Kad su ispunjene pretpostavke propisane zakonom, u smislu da je sklopljen ugovoru o radu na neodređeno vrijeme ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen - tada se primjenjuje zakonska presumpcija da su radnik i poslodavac sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Upravo zato što se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje zakonska presumpcija da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sudovi su neosnovano naložili tuženiku izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu. Tu je potvrdu poslodavac dužan izdati u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u propisanom pisanom obliku – čl. 12. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09), tako da pokraj sudskog utvrđenja da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme nema mjesta izdavanju navedene potvrde.

 

Stoga tuženik u reviziji osnovano prigovara da nižestupanjski sudovi nisu trebali usvojiti ovaj dio tužbenog zahtjeva.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika u odnosu na toč. I i III izreke presude, dok je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo preinačiti nižestupanjske presude i odbiti zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde.

 

Budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, to u skladu sa čl. 154. st. 3. ZPP-a odluka nižestupanjskih sudova o troškovima postupka nije mijenjana niti je tuženiku priznat trošak sastava revizije.

 

Zagreb, 7. ožujka 2017.