Broj: Revr 2230/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. A. P. iz P., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., R. M. B. i L. M. iz P., protiv tuženika T. W. d.o.o. O., zastupanog po punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. V. i P. J. j.t.d. iz O., radi utvrđenja nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž R-31/15-2 od 29. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-628/14-54 od 24. ožujka 2015., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika T. W. d.o.o. O., preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž R-31/15-2 od 29. lipnja 2015. i presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-628/14-54 od 24. ožujka 2015. te sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Poništava se odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 17. 11. 2011. godine kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, te se obvezuje tuženik da vrati tužiteljicu na posao i to na radno mjesto Mlađi voditelj tima na kojem je radila prije otkazivanja ugovora o radu te da joj isplati plaću i sva davanja koja proizlaze iz radnog odnosa od dana 17. 11. 2011. godine pa do ponovnog vraćanja na rad, a sve u roku od 8 dana kao i da joj naknadi trošak ovog postupka u roku od 8 dana."

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 7.050,00 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„Poništava se odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 17. studenog 2011. godine kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, te se obvezuje tuženik da vrati tužiteljicu na posao i to na radno mjesto Mlađi voditelj tima na kojem je radila prije otkazivanja ugovora o radu te da joj isplati plaću i sa davanja koja proizlaze iz radnog odnosa od dana 17. studenoga 2011. godine pa do ponovnog vraćanja na rad, a sve u roku od 8 dana kao da joj naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, vraćanje tužiteljice na posao, te isplate plaće kao i svih davanja koja proizlaze iz radnog odnosa od dana otkaza do dana vraćanja na rad.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su prihvatili zahtjev tužiteljice nakon što su u provedenom postupku utvrdili:

 

-              da je tužiteljica od 24. svibnja 2010. bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu mlađi vođa tima,

 

-              da je tuženik 17. studenog 2011. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika,

 

-              da je tužiteljica protiv te odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava, čija pošiljka je vraćena s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, a dostavljena je na adresu sjedišta tuženika upisanog u sudski registar,

 

-              da je tužiteljici omogućeno iznošenje obrane 7. studenog 2011.

 

-              da je odluka o otkazu donesena zbog toga što je tužiteljica za vrijeme rada 1. studenog 2011. oko 21,00 sat pustila u radne prostorije svog nevjenčanog supruga kako bi mu dala ključeve od auta i koji se u radnoj prostoriji zadržao najviše 15 minuta, a u vrijeme kada je tužiteljicu posjetio nevjenčani suprug, na recepciji nije bilo osobe koja bi posjetitelju mogla izdati posjetiteljsku karticu,

 

-              da je Korisničkim vodičem kroz sigurnost podataka što ga je tužiteljica potpisala za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika, uređeno pitanje fizičkog pristupa radnika i posjetitelja, te je navedeno da se posjetitelji moraju dočekati i imati pratnju tijekom svog posjeta T. zgradama, da se svakom posjetitelju mora dati posjetiteljska kartica, da posjetitelji moraju dobiti odobrenje prije ulaska u prostorije, da fizička oznaka mora biti vraćena prije napuštanja prostorija, a da u svakoj zgradi mora postojati dnevnik posjeta kako bi ostao fizički zabilježen trag aktivnosti posjeta,

 

-              da je tuženik tužiteljici ranije već uputio pisano upozorenje zbog ponašanja prema podređenoj djelatnici, u kojoj opomeni je upozorena na dužnost pridržavanja obveza iz radnog odnosa.

 

Sudovi prvog i drugog stupnja su ocijenili da otkaz koji je tuženik dao tužiteljici nije dopušten jer da ponašanje tužiteljice ne predstavlja opravdan razlog za otkaz zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice u smislu čl. 107. st. 1. točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) jer nije riječ o kršenju obveze iz radnog odnosa.

 

Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako zaposlenik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika).

 

Po ocjeni ovog suda prvostupanjski i drugostupanjski sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nisu pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je otkaz nedopušten i prihvatili tužbeni zahtjev. Ovo stoga što su u provedenom postupku utvrđena kršenja obveza iz radnog odnosa, a što je po ocjeni ovog suda bilo dovoljno za zaključak o postojanju opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem.

 

U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica ranije bila pisano upozorena zbog kršenja obveze iz radnog odnosa, i to iz razloga što je odbila pružiti pomoć podređenoj radnici. Nadalje je utvrđeno da je odluka o otkazu donesena zbog toga što je tužiteljica za vrijeme rada 1. studenog 2011. oko 21,00 sat pustila u radne prostorije svog nevjenčanog supruga kako bi mu dala ključeve od auta i koji se u radnoj prostoriji zadržao najviše 15 minuta, a u vrijeme kada je tužiteljicu posjetio nevjenčani suprug, na recepciji nije bilo osobe koja bi posjetitelju mogla izdati posjetiteljsku karticu. Korisničkim vodičem kroz sigurnost podataka što ga je tužiteljica potpisala za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika, uređeno je međutim, pitanje fizičkog pristupa radnika i posjetitelja, te je navedeno da se posjetitelji moraju dočekati i imati pratnju tijekom svog posjeta T. zgradama, da se svakom posjetitelju mora dati posjetiteljska kartica, da posjetitelji moraju dobiti odobrenje prije ulaska u prostorije, da fizička oznaka mora biti vraćena prije napuštanja prostorija, a da u svakoj zgradi mora postojati dnevnik posjeta kako bi ostao fizički zabilježen trag aktivnosti posjeta.

 

Međutim, sudovi su pogrešno zaključili da navedeni propust ne predstavlja opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem.

 

Okolnost da je tužiteljica, nakon što je već dobila pisanu opomenu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa, uvela svog nevjenčanog supruga u radne prostorije protivno pravilima postupanja s posjetiteljima u smislu toč. 2.2. Korisničkog vodiča kroz sigurnost podataka po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju opravdava otkaz ugovora o radu.

 

S obzirom da nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu, to samim time nije osnovan ni zahtjev za vraćanjem tužiteljice na rad na posao i isplatu naknade izgubljene plaće.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti presude sudova prvog i drugog stupnja i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

 

Nakon preinačenja presuda tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa je na temelju čl. 166. st. 2., 154. st. 1. i 155. ZPP valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka te tuženiku dosuditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 7.050,00 kn, a koji trošak se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14) i to Tbr. 48. toč. 4. Tarife s obzirom da se ovdje radi o sporu o osnovanosti nenovčane tražbine - utvrđenju nedopuštenim odluke o otkazu: trošak jednokratne nagrade u visini od 200 bodova a što obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV iznosi ukupno 2.500,00 kuna, trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 2 u visini 60 bodova a što obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV iznosi 750,00 kuna, trošak sastava revizije sukladno Tbr. 10. toč. 6 u visini 80 bodova a što obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV iznosi 1.000,00 kuna. Na temelju čl. 164. st. 1 i 2. ZPP sud je tuženiku priznao trošak sudskih pristojbi u iznosu 2.800,00 kuna, odnosno ukupan trošak u iznosu 7.050,00 kuna.

 

Zagreb, 8. ožujka 2017.