Broj: Revr 2093/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Ž. iz P., …, OIB:…, koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u P., protiv tuženika G. I. N. d.o.o. P., …, OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i uspostave prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-392/15 od 6. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-839/14-11 od 25. studenoga 2014., u sjednici održanoj 14. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Tužitelju se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od 6. svibnja 2014. za radno mjesto starijeg novinara II razine nedopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao pa je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao starijeg novinara II razine, kao i priznati mu sva druga prava iz radnog odnosa. Ujedno je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom u stavku I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, te je u stavku II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava sve revizijske navode predlažući odbijanje tuženikove revizije, uz naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji se tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, međutim, revident se sasvim općenito poziva na taj razlog bez da su u sadržaju revizije određeno navedeni i obrazloženi razlozi iz kojih bi se moglo utvrditi na što se odnosi i u čemu se konkretno očituje navedena bitna povreda postupka.

 

Slijedom toga, primjenom odredbe iz članka 386. ZPP-a, revizijski sud nije uzeo u obzir takve revizijske navode pa pobijanu presudu nije niti ispitivao u odnosu na postupovnopravne nedostatke.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, uz zahtjev za vraćanje na posao, odnosno na poslove i zadatke tužiteljeva prijašnjeg radnog mjesta.

 

U postupku koji je prethodio reviziji, kao i sada, bilo je sporno samo pravno pitanje - da li je tuženik dao zakoniti otkaz ugovora o radu u situaciji kada se prije otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu, neupitno nije savjetovao s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom, iako je prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika proveo uredan postupak savjetovanja.

 

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da se poslodavac, bez obzira što je proveo postupak savjetovanja prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika, sukladno članku 149. stavak 1. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR), ne oslobađa zakonske obveze da provede i savjetovanje s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom za pojedinačne odluke o otkazu ugovora o radu.

 

U obrazloženju revizije tuženik, uz ostalo, ističe da se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju revizijskog suda iz odluke broj Revr-561/08 od 5. studenog 2008., međutim, da zbog promjena u radnom zakonodavstvu takvo shvaćanje ne daje pravilan odgovor na sporno pravno pitanje.

 

Prema pravnom shvaćanju iz naznačene revizijske odluke - poslodavac se prije donošenja pojedinačne odluke o otkazu ugovora o radu morao savjetovati s radničkim vijećem (ili sindikalnim povjerenikom) i to neovisno što je prilikom donošenja programa proveo postupak savjetovanja.

Protivno revizijskim navodima, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, koja je u svemu sukladna pravnom shvaćanju revizijskog suda, osnovano prihvatili tužbeni zahtjev.

 

Pritom su pravno neprihvatljive tvrdnje revidenta u kojima se navodi da se više ne moraju primjenjivati odredbe o savjetovanju (onako kako to proizlazi iz spomenute revizijske odluke) jer to jednostavno ne proizlazi iz odredbi članka 149. stavak 1. i 3. ZR-a.

 

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavak 1. ZPP-a, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Sukladno odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

 

Tužitelju nisu dosuđeni troškovi za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članka 155. stavak 1. i 166. stavak 1. ZPP-a).

 

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 14. ožujka 2017.