Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 2248/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 2248/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. F. iz O., s boravištem u S., OIB: ..., zastupanog po M. Š., dipl. iur. u SSSH - Županijski ured O., protiv tuženika G. d.o.o. O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima Ž. Š. i V. Š. B., odvjetnicima iz ZOU Ž. Š. i V. Š. B. iz O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4631/2014-2 od 27. kolovoza 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-728/2013-18 od 1. listopada 2014., u sjednici održanoj 14. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke utvrđeno je da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od 7. kolovoza 2013. nezakonita i nedopuštena te je tuženiku naloženo da vrati tužitelja na posao i radno mjesto KV keramičar I grupe, prema Ugovoru o radu od 1. svibnja 2007., prizna mu kontinuitet radnog odnosa od dana nezakonitog otkaza do povratka na posao, te mu isplati bruto naknadu plaće, i to za kolovoz 2013. u iznosu od 2.185,48 kn, za rujan 2013. iznos od 3.278,22 kn, za listopad 2013. iznos od 3.278,22 kn, za studeni 2013. iznos od 3.278,22 kn i za prosinac 2013. iznos od 1.639,11 kn sa zateznim kamatama na naprijed navedene iznose tekuće od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačenje pobijane presude ili njezino ukidanje radi donošenja valjane i zakonite odluke.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji se ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a uz tvrdnje da je u prvostupanjskoj presudi iznesen niz netočno i neutemeljenih zaključaka koji se kose s navodima svih saslušanih svjedoka i drugim dokazima, s tim da žalbeni sud niti jednom objektivnom rečenicom nije obrazložio odluku iz izreke i da zapravo nije naveo razloge odbijanja njegove žalbe.

 

Protivno tome, pobijane odluke sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a sukladno odredbama članka 375. stavak 1. ZPP-a, drugostupanjski je sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

Tuženik se u reviziji upušta u opširnu ocjenu dokaza prigovarajući pritom nepristranosti suda u ocjeni izvedenih dokaza i prikazujući činjenično stanje drugačijim od onog što je utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Međutim, revizijski sud nalazi da je ocjena dokaza u svemu provedena sukladno odredbama članka 8. ZPP-a, dakle, sud je postupao po slobodnom uvjerenju te je utvrđeno činjenično stanje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji se činjenično i pravno mogu provjeriti jer bez daljnjega imaju uporište u stanju spisa.

 

Osim toga, prigovor da su u nižestupanjskom postupku činjenice pogrešno utvrđene ne može se isticati u reviziji (članak 385. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. kolovoza 2013. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, uz zahtjev za vraćanje na posao i isplatu neisplaćenih plaća.

 

Prvostupanjski sud je u ovom radnom sporu privremenom mjerom od 10. prosinca 2013. vratio tužitelja na posao kod tuženika.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da tužitelj dana 23. srpnja 2013. zapravo nije ni bio na gradilištu u K. V. kako se to navodi u odluci o otkazu ugovora o radu, pa time nije ni mogao piti kavu ili se izležavati s drugim radnicima i tako počiniti povredu obveze iz radnog odnosa.

 

Jednako tako utvrđeno je da tuženik nije dokazao da bi tužitelj odbio izvršenje radnog zadatka na gradilištu M. B. dana 15. rujna 2011. (i u čemu se to sastojalo), odnosno da bi dana 12. lipnja 2013. pušio u zatvorenom prostoru unutar objekta unatoč izričitoj zabrani pušenja cigareta.

 

Slijedom toga, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da poslodavac tijekom postupka nije dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz iz članka 108. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

 

Takvu ocjenu u svemu prihvaća i ovaj revizijski sud ističući da su nižestupanjski sudovi, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključili da tuženik u ovom slučaju nije dokazao postojanje pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavak 1. ZPP-a, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Sukladno odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 14. ožujka 2017.

Copyright © Ante Borić