Broj: Revr 1559/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo turizma, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-182/15-2 od 28. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2694/14-11 od 12. prosinca 2014., u sjednici održanoj 15. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica A. K. iz Z., ..., u radnom odnosu s tuženikom Republika Hrvatska, Ministarstvo turizma, Z., ..., te da radni odnos zasnovan 27.10.2009. nije ni prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo turizma, Z., ..., izdati rješenje o prijamu u državnu službu i rasporedu na radno mjesto za obavljanje administrativnih poslova sukladno propisima o ustrojstvu tuženika s plaćom od 7.092,20 kn bruto ili sklopiti s tužiteljicom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim uvjetima kao ekvivalent rješenju, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, u suprotnome će isto zamijeniti ova presuda.

 

3. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo turizma, Z., ..., da tužiteljicu A. K. iz Z., ... vrati na rada na poslove koje je obavljala do 28.02.2014.

 

4. Nalaže se tuženiku da izvrši uplatu pripadajućih doprinosa i da se izvrše sve ostale radnje potrebne radi priznanja radnog staža tužiteljici od 27.10.2009. do danas i upisa obavljenih poslova u e-radnu knjižicu.

 

5. Nalaže se tuženiku na ime naknade plaće isplatiti tužiteljici u razdoblju od 01. ožujka 2014. pa do vraćanja radnice na posao, odnosno do ponovnog zasnivanja radnog odnosa iznos od 7.092,20 kn bruto mjesečno, na način da dospjele iznose od 56.737,60 kn plati odjednom, kao i zakonske zatezne kamate koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to:

 

- na iznos od 7.092,20 kn od dana 16.04.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.092,20 kn od dana 16.05. 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.092,20 kn od dana 16.06. 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.092,20 kn od dana 16.07. 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.092,20 kn od dana 16.08. 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.092,20 kn od dana 16.09. 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.092,20 kn od dana 16.10. 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.092,20 kn od dana 16.11. 2014.g. pa do isplate,

 

i nadalje kako isti budu dospijevali, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

6. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

II/ Nalaže se tužiteljici A. K. da tuženiku Republika Hrvatska za Ministarstvo turizma, naknadi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn, sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskonte stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana 12.12.2014. pa do isplate, u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz dosudu troška sastava revizije 1.875,00 kn.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u obrazloženju nižestupanjskih presuda navedeni jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega pobijana presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati.

 

Jednako tako, neosnovano tužiteljica sadržajem revizije ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene razloge koji su od odlučnog značenja.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da je u radnom odnosu s tuženicom te da radni odnos zasnovan 27. listopada 2009. nije ni prestao, da se naloži tuženici izdati rješenje o prijamu u državnu službu i rasporedu tužiteljice na radno mjesto za obavljanje administrativnih poslova ili sklopiti s tužiteljicom ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim uvjetima kao ekvivalent rješenju, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude jer da će u suprotnom isto zamijeniti ova presuda, zahtjev da se naloži tuženici da tužiteljicu vrati na rad na poslove koje je obavljala do 28. veljače 2014., da izvrši uplatu pripadajućih doprinosa i da se izvrši sve ostale radnje potrebne radi priznanja radnog staža tužiteljice od 27. listopada 2009. do danas i upisa obavljenih poslova u e-radnu knjižicu, te konačno zahtjev da se naloži tuženici na ime naknade plaće isplatiti tužiteljici u razdoblju od 1. ožujka 2014. pa do vraćanja iste na posao iznos od 7.092,20 kn bruto mjesečno, na način da dospjele iznose od 56.737,60 kn plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju Zakon o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13 i 38/13 – dalje: ZDS) lex specialis u odnosu na Zakon o radu budući je tužiteljica kod tuženika radila sukladno odredbama ZDS koji uređuje način prijama u državnu službu, pa da bez provođenja postupka redovitog ili izvanrednog postupka prijama propisanom ZDS-om ne može se zasnovati radni odnos u državnim tijelima, te da nema osnove za primjenu odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR), a niti se ugovori o djelu koje je tužiteljica zaključila s tuženicom mogu smatrati ugovorom o radu. To iz razloga što se radni odnos u državnom tijelu zasniva na temelju javnog natječaja te donošenjem upravnog akta – rješenja o prijamu u državnu službu kandidata na javnom natječaju i rješenja o rasporedu na radno mjesto te bez obzira na duljinu (trajanje) rada, vrstu poslova i način obavljanja poslova zaposlenika, ugovor o djelu ne prerasta u ugovor o radu. Pritom prvostupanjski sud citira odredbu čl. 62. st. 3. ZDS prema kojoj pružatelji stručnih usluga na temelju ugovora o djelu ne mogu postati državni službenici bez provođenja postupka prijama u državnu službu prema pravilima redovitog ili izvanrednog postupka. Stoga, neovisno o činjenici da je tužiteljica za tuženicu obavljala administrativno računovodstvene poslove u razdoblju od 13. ožujka 2009. do 28. veljače 2014. na temelju dvadesetsedam sklopljenih ugovora o djelu, ista nije s tuženicom (suprotno njezinoj tvrdnji) zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme.

 

Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud.

 

I prema ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi predmet spora raspravili primjenom:

 

- ZDS-a i to odredbe čl. 1. prema kojoj: "Ovim se Zakonom uređuje radnopravni odnos između državnih službenika i države kao poslodavca, jedinstvena pravila koja reguliraju prijam u državnu službu, klasifikaciju radnih mjesta državnih službenika, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, napredovanje u službi, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika, te određena pitanja od značaja za uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika", odredbe čl. 2. prema kojoj: "Odredbe ovog Zakona primjenjuju se na državne službenike u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima ...", odredbe čl. 4. st. 2. prema kojoj: "Na pitanja koja nisu uređena ovim ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) i u drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju se opći propisi o radu i odredbe čl. 62. st. 3.: "Pružatelji stručnih usluga na temelju ugovora o djelu ne mogu postati državni službenici bez provođenja postupka prijema u državnu službu prema pravilima redovitog ili izvanrednog postupka", ZR-a

 

- i to odredbe čl. 8. st. 1. i 2. ZR prema kojoj st. 1.: "Radni odnos zasniva se ugovorom o radu, st. 2. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu osim ako poslodavac ne dokaže suprotno".

 

Pravilno je i u skladu s citiranim zakonskim odredbama pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da primjenom odredbe čl. 8. st. 2. ZR, kao općeg propisa o radu, ne može se na temelju sklopljenog ugovora o djelu u tijelu državne uprave zasnovati radni odnos službenika na određeno, niti na neodređeno vrijeme, jer su ta pitanja uređena odgovarajućim odredbama ZDS (čl. 1., čl. 2., čl. 4. st. 2., čl. 62. st. 3.). Naime, prema odredbi čl. 4. st. 2. ZDS opći propisi o radu mogu se primjenjivati samo na ona pitanja koja nisu uređena tim zakonom, a iz odredbe čl. 62. st. 3. ZDS jasno proizlazi da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni općih propisa o radu, kako to neosnovano tužiteljica ponavlja u reviziji.

 

U takvoj situaciji neosnovana je i tvrdnja tužiteljice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili čl. 44. i čl. 45. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. st. 1. i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst – ispr. 14/02).

 

Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

 

Zagreb, 15. ožujka 2017.