Broj: Revr 1640/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. N. iz K., kojega zastupa punomoćnica D. T., mag. iur., protiv tuženika A. S. d.o.o., S., kojega zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u M., i po protutužbi tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-10/15 od 15. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju broj P-309/11 od 14. studenoga 2014., u sjednici održanoj 21. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-10/15 od 15. travnja 2015. i presuda Općinskog suda u Sinju broj P-309/11 od 14. studenoga 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten  izvanredni otkaz ugovora o radu od 25. srpnja 2011. te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto vozača. Ujedno odbijen je protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvatiti reviziju kao osnovanu i preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, a u slučaju da tužbeni zahtjev ocijeni osnovanim predlaže preinačenje presude prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, podredno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta nadležnom sudu na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza i vraćanjem na rad tužitelja, a po protutužbi zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

 

              Uz obrazloženje:

 

              - da je spornom odlukom o otkazu ugovora o radu od 25. srpnja 2011. tužitelju stavljena na teret teška povreda obveze iz radnog odnosa učinjena izazivanjem prometne nezgode dana 6. lipnja 2011.;

 

              - da je zakonski zastupnik tuženika, koji je nakon nastanka prometne nezgode došao na mjesto nezgode, već na sam dan prometne nezgode imao saznanja o činjenicama na kojima je temeljio otkaz ugovora o radu i da je već od tada počeo teći rok od 15 dana iz članka 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09 i 6/11- dalje: ZR);

 

              - da suprotno tvrdnji tuženika taj rok nije počeo teći od dana kada je tuženiku dostavljen zapisnik o očevidu (11. srpnja 2011.)

 

prvostupanjski sud tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ocijenio je neosnovanim već zbog same činjenice proteka roka iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09 i 6/11 - dalje: ZR).

 

Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda. 

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Tuženik u reviziji ničim ne obrazlaže postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje tog revizijskog razloga.

 

Međutim, osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 108. st. 2. ZR kada su ocijenili da je tuženik već na dan nastanka prometne nezgode saznao za činjenice na kojima temelji odluku o otkazu.

 

Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 108. st. 2. ZR).

 

Po ocjeni ovog suda, dobivanje usmene, neformalne informacije o okolnostima prometne nezgode, koju je zakonski zastupnik tuženika dobio od djelatnika policije na mjestu nezgode, ne može se smatrati saznanjem za činjenicu  na kojoj se temelji izvanredni otkaz. Potpunu i konkretnu informaciju o okolnostima nastanka prometne nezgode, (su)krivnji tužitelja za njen nastanak te težini posljedica tuženik je mogao dobiti tek primitkom zapisnika o očevidu, a  koji je tuženiku, prema njegovoj tvrdnji, dostavljen 11. srpnja 2011. i od tog dana bi tuženiku počeo teći rok od 15 dana za donošenje odluke o otkazu, koja, suprotno tvrdnji tužitelja, unutar tog roke ne treba biti i dostavljena tužitelju.

 

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa, ocijenivši otkaz nedopuštenim samo zbog činjenice proteka roka iz čl. 108. st. 2. ZR, nižestupanjski sudovi nisu raspravili druge činjenice o kojima ovisi dopuštenost otkaza u smislu čl. 108. st. 1. ZR i potreba odlučivanja o protutužbenom zahtjevu, zbog čega nema mjesta preinaci presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 21. ožujka 2017.