Broj: Revr 160/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz Z., kojega zastupa punomoćnice J. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. H. d.o.o., P. Z., kojega zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1398/13-2 od 16. rujna 2014., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3774/11-19 od 29. svibnja 2013., u sjednici održanoj 21. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se u pobijanom dijelu  u toč. I. izreke presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1398/13-2 od 16. rujna 2014. i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3774/11-19 od 29. svibnja 2013. u toč. I. i II. izreke, u dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu plaće za razdoblje od studenoga 2011. do zaključno siječnja 2013., te u toč. IV. izreke.

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak revizije u iznosu od 1.800,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 22. kolovoza 2011., zahtjev za vraćanje na rad, zahtjev za naknadu pripadajuće plaće za razdoblje od studenoga 2011. do zaključno siječnja 2013., kao i zahtjev za isplatu daljnjih iznosa plaće do vraćanja tužitelja na rad. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 29.531,25 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda preinačena u toč. I. i  II. izreke, u dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu plaće za razdoblje od studenoga 2011. do zaključno siječnja 2013., i u toč. IV. izreke na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen te je ujedno naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn (toč. I. izreke). U toč. II. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu"preostale plaće do vraćanja na posao".

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje uz naknadu troška revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Tužitelj revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka obrazlaže tvrdnjom o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi drugostupanjske presude međusobno proturječni zbog čega presudu nije moguće ispitati.

 

              Nije osnovana tvrdnja revidenta da su razlozi drugostupanjske presude u odnosu na utvrđenje činjenica o kojima ovisi opravdanost otkaza proturječni. Naime, kako proizlazi iz obrazloženja presude drugostupanjskog suda, taj sud prihvatio je kao pravilno i potpuno utvrđenje prvostupanjskog suda o činjenicama odlučnim za donošenje odluke o ovom sporu. Međutim, primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđene činjenice drugostupanjski sud je zaključio da tako utvrđenim činjenicama tužitelj nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

             

Slijedom iznesenog pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nije učinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Osnovana je međutim tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud, ocijenivši da postupanje tužitelja koje mu tuženik stavlja na teret ne opravdava otkazivanje ugovora o radu, pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno

 

- da je tužitelj, radeći kao kontrolor i blagajnik, dana 2. kolovoza 2011. presavijenim karticama zablokirao automatsku blagajnu - A. P., u garaži L. trg;

 

- da je najmanje dva puta ručno podigao rampu što nije evidentirao u obrascu "ručno podizanje rampe";

 

- da je sutradan (3. kolovoza 2011.) predajući smjenu K. F. ovog izvijestio da je A. netko blokirao, a on da to nije uspio odblokirati;

 

- da je K. F. blagajnu odblokirao i u blagajni našao dvije ulazne kartice s ulaznim vremenom 20,33 i 23,36 nakon čega je o slučaju izvijestio glavnog dispečera L. A.;

 

- da je pregledom nadzornih kamera utvrđeno da je nakon izvršenog plaćanja u 23,35 do blagajne došao upravo tužitelj i nešto uguravao u kasu, nakon čega stranka koja je namjeravala izvršiti plaćanje na toj kasi u 23,40 to više nije mogla učiniti;

 

- da je tužitelj nakon što mu je predočena video snimka u svom očitovanju od 9. kolovoza 2011. i u obrani od 11. kolovoza 2011. priznao da je on osobno zablokirao A. P.;

 

- da je tužitelju 3. rujna 2009. bilo izrečeno upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio da je opisanim postupanjem tužitelj teško povrijedio obvezu iz radnog odnosa, dok drugostupanjski sud ocjenjuje da s obzirom na činjenicu da je tužitelj priznao da je poduzeo radnju koja mu se stavlja na teret i da je izrazio žaljenje i spremnost naknaditi eventualnu štetu i s obzirom na činjenicu da opisano ponašanje tužitelja predstavlja izolirani slučaj u njegovom inače savjesnom radu, ne postoje razlozi koji opravdavaju otkaz ugovora o radu.

 

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je na opisani način tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa kada je namjerno onesposobio kasu i onemogućio normalnu naplatu parkiranja. Tužitelj počinjenje navedene radnje priznao je tek kad je suočen sa snimkom iz koje je vidljivo da nakon njegovih radnji naplata više nije moguća pa mu se ta okolnost nikako ne može honorirati. Suprotno zaključivanju drugostupanjskog suda upozorenje o obvezama iz radnog odnosa ne mora se odnositi na posve identičnu situaciju, već je dovoljno da je dano zbog kršenja radne obveze. Upozorenje od 3. ožujka 2009. (list 234 do 235) tužitelju je dano zbog toga što nije dojavio neispravnost sustava dispečeru zbog čega je morao "restartati" i ručno podizati rampu i odnosi se na sličnu situaciju te sigurno isključuje zaključak  drugostupanjskog suda da opisano postupanje tužitelja predstavlja izolirani slučaj u njegovom inače savjesnom radu. Neprihvatljivo je i obrazloženje drugostupanjskog suda da postupanje tužitelja opravdava zubobolja koju je trpio u vrijeme počinjenja povrede jer eventualna smanjena privremena nesposobnost za rad zbog zubobolje ne opravdava poduzimanje radnji kojima se podriva sustav funkcioniranja naplate parkiranja.

 

Budući da je slijedom iznesenog prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. alineja 3. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09 i 61/11) kada je ocijenio da je tužitelj prekršio obvezu iz radnog odnosa težina koje opravdava otkaz ugovora o radu, drugostupanjski sud je zaključivši suprotno pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud donoseći odluku o troškovima postupka primijenio odredbu čl. 7.  toč. 2. alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12-dalje:Tarifa) prema kojoj je određena jednokratna naknada u visini od 200 bodova u parnicama iz radnog odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanja prava na rad), ali samo u neprocjenjivim predmetima, dok se u procjenjivim predmetima (kao što je konkretno slučaj) primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Tarife.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo presuditi kao u izreci.

 

Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP tuženiku je dosuđen trošak sastava revizije.

 

Zagreb, 21. ožujka 2017.