Broj: Revr 1593/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa M. Š., diplomirani pravnik iz O., protiv tuženika P. d.o.o. O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-278/2015-2 od 16. travnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-127/2014-20 od 13. listopada 2014., u sjednici održanoj 22. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika P. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-278/2015-2 od 16. travnja 2015. u dijelu kojim je drugostupanjski sud preinačio presudu Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-127/2014-20 od 13. listopada 2014. i sudio u točki I/ i II/ izreke, kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

1. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-278/2015-2 od 16. travnja 2015. u dijelu kojim je drugostupanjski sud preinačio presudu Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-127/2014-20 od 13. listopada 2014. i sudio u točki III/ i IV/ izreke te se predmet vraća u tom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi.

 

2. Ostavlja se sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizije tuženika.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja P. K. iz O., ..., OIB: ... o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju kod tuženika P. d.o.o. iz O., ..., OIB: ... od 22. kolovoza 2012. godine te da se isti smatra nezakonitim i nedopuštenim.

 

II/ Odbija se tužbeni zahtjev da se raskine Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika dana 21. kolovoza 2006.g. s danom zaključenja glavne rasprave, a zbog nemogućnosti daljnjeg zajedničkog rada te da se tužitelju uspostavi i prizna kontinuitet radnog odnosa od nezakonitog prestanka rada 23. kolovoza 2012.g. do zaključenja glavne rasprave te mu prizna sva prava iz radnog odnosa uključujući i isplatu plaće u iznosu od 4.197,06 kuna bruto, mjesečno od dana nezakonitog otkaza do sudskog raskida Ugovora o radu zajedno s zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena od svakog 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od pet prosječnih plaća isplaćenih tri mjeseca prije otkaza u ukupnom iznosu od 20.985,00 kuna bruto s zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena od dana donošenja presude do isplate kao i da tužitelju namiri nastali parnični trošak, u roku od osam dana.

 

III/ Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati trošak postupka od 11.625,00 kuna, u roku od osam dana."

 

Drugostupanjskom presudom, suđeno je:

 

"Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. listopada 2014. godine, broj: P:Pr-127/2014-20, tako da glasi:

 

I/ Utvrđuje se da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je tuženik P. d.o.o. O., ..., izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju P. K. iz O., ..., dana 22. kolovoza 2012. godine, nezakonita i nedopuštena.

 

II/ Raskida se ugovor o radu sklopljen dana 21. kolovoza 2006. godine između tužitelja i tuženika sa danom 24. travnja 2013. godine, a zbog nemogućnosti daljnjeg zajedničkog rada.

 

III/ Nalaže se tuženiku priznati tužitelju kontinuitet i sva prava iz radnog odnosa, od dana 23. kolovoza 2012. godine do dana 24. travnja 2013. godine, te isplatiti naknadu plaće u bruto iznosu od 4.192,86 kn (četiritisućestotinudevedesetdvijekuneosamdesetšestlipa) svako-mjesečno za period od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa 23. kolovoza 2012. godine do dana sudskog raskida ugovora o radu 24. travnja 2013. godine, sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena tekućim od dospijeća pojedinog iznosa svakog 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, u roku od 8 dana.

 

IV/ Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini tri prosječne plaće isplaćene tri mjeseca prije otkaza, odnosno ukupan novčani iznos od 9.430,59 (devettisućačetiristotinetridesetkunapedesetdevetlipa) sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB uvezane za 5 postotnih poena tekućim od pravomoćnosti presude do isplate, u roku od 8 dana.

 

V/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu plaće iznad dosuđenog iznosa i za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu se odbija."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. kolovoza 2012., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće i naknadu štete zbog sudskog raskida.

 

U odnosu na drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i sudio u točki I/ i II/ izreke (o nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i o sudskom raskidu ugovora o radu):

 

U ovom dijelu drugostupanjske presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji poziva tuženik navodeći kako drugostupanjska presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni dokazima. Drugostupanjski sud nije počinio ni postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, koja je prema navodima tuženika ostvarena time što "(…) nije obrazložio niti objasnio koje činjenice je uzeo kao dokazane njihovom brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno".

 

Suprotno tvrdnjama tuženika iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da ta presuda sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoje utvrđenje kada je tuženik saznao za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji i svoju ocjenu o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke otkazu i zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu.

 

Naime, iz sadržaja revizije proizlazi da tuženik prigovora tome da je drugostupanjski sud, suprotno njegovoj ocjeni, pogrešno ocijenio dokaze – iskaze zakonskog zastupnika tuženika, tužitelja i svjedoka I. R.. Tuženik ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da na temelju provedenih dokaza trebalo utvrditi da je zakonski zastupnik tuženika za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji saznao 10. kolovoza 2012., a ne 2. kolovoza 2012. kako je to utvrdio drugostupanjski sud. Takvi revizijski navodi, kojima tuženik zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, nisu od značaja za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke s obzirom na to da se u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten baviti prigovorima činjenične naravi (u smislu odredbe čl. 385. ZPP).

 

U odnosu na ovaj dio drugostupanjske presude nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Drugostupanjska presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima - da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu donio 22. kolovoza 2012. i da je zakonski zastupnik tuženika za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (krađa goriva i bakra) saznao 2. kolovoza 2012.

 

Na temelju ovih činjenica sudovi su zaključili da je tuženik propustio odluku o otkazu donijeti u roku od petnaest dana, prema odredbi čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, dalje: ZR).

 

Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda kako nepoštivanje tog roka ima za posljedicu nedopuštenost otkaza, pa je stoga pravilna i ocjena da odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena jer nije (u smislu odredbe čl. 108. st. 2. ZR) donesena u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

S obzirom na to da je takvim obrazloženjem revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava revizija tuženika sadržajno iscrpljena u odnosu na točke I/ i II/, to je valjalo u odnosu na taj dio presude (na temelju odredbe čl. 393. ZPP) djelomično odbiti njegovu reviziju kao neosnovanu.

 

U odnosu na drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i sudio u točki III/ i IV/ izreke (o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade plaće i zahtjevu za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu):

 

U ovom dijelu drugostupanjske presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva tuženik ukazujući na propust drugostupanjskog suda da u obrazloženju pobijane presude navede činjenice i dokaze na kojima je sud utemeljio presudu u dijelu kojim je odlučio o zahtjevu za isplatu naknade plaće, odnosno na temelju kojih je utvrdio visinu naknade plaće na koju tužitelj ima pravo od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa 23. kolovoza 2012. godine do dana sudskog raskida ugovora o radu 24. travnja 2013.

 

Postoji i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučio o zahtjevu za naknadu štete zbog sudskog raskida zasniva na obračunskoj ispravi za isplatu plaće (bez navođenja razdoblja na koje se plaća odnosi). Također, tuženik s pravom upire da spisu nisu priloženi obračuni plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu (22. kolovoza 2012.) na temelju kojih se utvrđuje visina naknade štete u smislu čl. 117. ZR, već samo obračunska isprava tuženika za isplatu plaće tužitelja za siječanj 2012. godine.

 

Zbog navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka valjalo je djelomično (u odnosu na točke III/ i IV) ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti u tom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi (čl. 394. st. 1. ZPP).

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu naknade plaće i naknadu štete zbog sudskog raskida, a odluku obrazložiti tako da nema naprijed navedene nedostatke.

 

Odluku o trošku ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 22. ožujka 2017.