Broj: Revr 1943/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu K. K. i Z. K. u K., protiv tuženika P. d.d. K., K., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. j. t. d. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-4852/14-2 od 12. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-981/13-13 od 7. srpnja 2014., u sjednici održanoj 22. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužiteljice J. K.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da Odluka tuženika P. d.d. K., ... (OIB ...), o otkazu Ugovora o radu broj ... od 30. srpnja 2013. godine radnici J. K. iz B., ... (OIB ...), nije dopuštena pa radni odnos tužiteljice nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu u roku od 8 dana vrati na poslove koje je obavljala sukladno postojećem Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01. svibnja 2012. godine, odnosno na druge odgovarajuće poslove.“

 

II. Nalaže se tužiteljici J. K. da tuženiku P. d.d. K. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kn, u roku od 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-981/13-13 od 7. srpnja 2014. godine.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tužiteljici i troškova sastava revizije, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovnom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, da radni odnos tužiteljici nije prestao te zahtjev za vraćanjem na rad i naknadom troškova postupka.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice presuda suda drugog stupnja sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude sud drugog stupnja daje valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Nadalje, nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 233. st. 5. ZPP na koju ukazuje tužiteljica jer se drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja glede odlučnih činjenica i materijalnog prava, pozvao na obrazloženje prvostupanjske presude.

 

Navode revizije tužiteljice kojima prigovara utvrđenju nižestupanjskih sudova i iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su sljedeće odlučne činjenice, a koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika prema ugovoru o radu od 1. svibnja 2012. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu ... referent ..., u Korporativnoj administraciji, Korporativni i opći poslovi,

 

- da je tuženik Odlukom od 30. srpnja 2013. otkazao Ugovor o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga, odnosno zbog prestanka potrebe obavljanja poslova tužiteljice kod tuženika jer je Odlukom o izmjenama sistematizacije radnih mjesta od 12. srpnja 2013. koja je stupila na snagu 19. srpnja 2013. u Korporativnoj administraciji, Korporativni i opći poslovi-Upravljanje dokumentacijom (zbog promjene načina rada i optimiziranja broja zaposlenika u okviru novih procesa upravljanja dokumentacijom i procesa digitalnog arhiviranja dokumentacije), ukinuto radno mjesto ... referenta,

 

- da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava 2. rujna 2013.,

 

- da je tužiteljica imala sa tuženikom prethodno zaključene Ugovore o radu od 29. ožujka 1996. za radno mjesto radnik u društvenoj prehrani IV, od 13. studenog 2006. za radno mjesto radnik u društvenoj prehrani IV, od 1. veljače 2007. za radno mjesto predradnik IV, od 1. listopada 2008. za radno mjesto referent IV, od 2. ožujka 2011. za radno mjesto referent IV koji je izmijenjen izmjenama Ugovora o radu od 10. prosinca 2012. i 13. prosinca 2012.,

 

- da je kod tužiteljice utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40% te je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u B. od 30. kolovoza 2005.,

 

- da se Radničko vijeće tuženika protivilo prijedlogu Odluke o otkazu Ugovora o radu tužiteljici,

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici obzirom da je odlukom o izmjenama sistematizacije radnih mjesta radno mjesto tužiteljice ukinuto čime je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica do tada obavljala, imajući pri tome na umu da je autonomno pravo poslodavca da sistematizira radna mjesta na način koji smatra da je najoptimalniji i najproduktivniji odnosno uređuje svoju poslovnu politiku, a time i provodi sistematizaciju radnih mjesta što je rezultiralo ukidanjem radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila, pri čemu nije postojala mogućnost obrazovanja ili osposobljavanja tužiteljice za rad na nekim drugim poslovima, niti je tuženiku obzirom na stupanj tjelesnog oštećenja kod tužiteljice bila potrebna prethodna suglasnost radničkog vijeća kod donošenja odluke o otkazu.

 

Odredbom čl. 107. st. 1. t. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 73/13 i 82/13 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) pri čemu je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima (čl. 107. st. 4. ZR).

Nadalje, prema odredbi čl. 150. st. 1. t. 3. ZR poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, otkazu radniku osobi s invaliditetom.

 

Suprotno navodima tužiteljice nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilno su prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga obzirom da je poslodavac dokazao da je ukidanjem radnog mjesta na kojem je do tada bila zaposlena tužiteljica prestala potreba za radom tužiteljice imajući pritom u vidu autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje, ali i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe, zbog čega je u konkretnom slučaju poslodavac imao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, a prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu vodio je računa o svim zakonom propisanim kriterijima.

 

Iz navedenih razloga, obzirom na to da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice.

 

Zagreb, 22. ožujka 2017.