Broj: Revr 647/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. N. iz O., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici D. Š., I. K., B. R. i I. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O., protiv tuženika U. d.o.o. iz Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. Ć., odvjetnica u O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku  broj Gž-4119/14-2 od 13. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-858/2013-16 od 27. svibnja 2014., ispravljena rješenjem broj Pr- 858/2013-19 od 5. rujna 2014., u sjednici održanoj 22. ožujka 2017., 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovara na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja poništena je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. studenoga 2013. tužiteljice na radnom mjestu šefa računovodstva ( toč. I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku tužiteljicu vratiti na radno mjesto šefa računovodstva te joj „priznati prava iz radnog odnosa, isplatiti joj pripadajuću plaću u bruto iznosu za razdoblje :

 

- od 14. - 30.11.2013. u iznosu od 6.455,36 kn (šest tisuća četiristo pedeset pet kuna trideset šest lipa) sa zakonskom zatez. kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, tekuće od 15.12.2013. do isplate, 

 

- za prosinac 2013. u iznosu od  11.834,83 kn (jedanaest tisuća osamsto trideset četiri kune osamdeset tri lipe) sa zakonskom zatez. kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, tekuće od 15.1.2014. do isplate, 

 

- za siječanj 2014. u iznosu od 12.508,85 kn (dvanaest  tisuća petsto osam  kuna osamdeset pet lipa) sa zakonskom zatez. kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za pet  postotnih poena, tekuće od 15.2.2014. do isplate, 

 

- te za razdoblje od veljače  2014. do  dana povratka na rad zajedno sa pripadajućom zak. zateznom kamatom tekuće od 15.tog u mjesecu za protekli mjesec, u roku od 8 dana“.

 

Tuženiku je naloženo da  tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 10.000,00 kn (toč. III. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje navodi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud donijeli presude bez savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te da su propustili odlučiti o tuženikovom prigovoru o nedopuštenoj preinaci zahtjeva tužiteljice u odnosu na novčano potraživanje nakon zaključenja prethodnog postupka, čime da su počinjene bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Predlaže da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda preinači  i odbije tužbeni zahtjev.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se odbije revizija tuženika.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koja se primjenjuje na one postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), a u skladu s odredbom čl. 53. st. 4. tog Zakona, ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da se pobijana presuda može ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te izreka presude nije u suprotnosti s razlozima obrazloženja pobijane presude, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim postupku i samih tih zapisnika.

 

Revizijske prigovore tuženika da izvedeni dokazi nisu ocijenjeni sukladno zakonu ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je prvostupanjski sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano revizijskim navodima prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP.

 

Nije osnovan niti revidentov revizijski navod da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda, suprotno navodima revidenta, temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Bitno je istaknuti da je činjenica da se tuženik nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom, a na kojoj se činjenici, između ostalog, i temelji odluka sudova o nedopuštenosti otkaza, nesporna među strankama.

 

Neosnovano tužitelj u reviziji ističe i da je tijekom drugostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda ocijenio sve one žalbene navode tužitelja koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

Treba dodati da prema odredbi čl. 193. st. 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen, a u konkretnom slučaju tužiteljica  je specificirala novčane iznose koje potražuje s osnova pripadajuće plaće nakon što je tuženik po nalogu suda(list 18) dostavio obračune plaća za tužiteljicu.

 

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nezakonitim izvanredni otkaz ugovora o radu, tužiteljicu vrati na radno mjesto šefa računovodstva, i isplati joj se pripadajuća plaća za razdoblje od 14. studenoga 2013. do povratka na posao.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

-da je tužiteljica  bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu šefa računovodstva,

-da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. studenoga 2013. otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog toga što je svoju plaću i plaću radnika J. S. isplatila na račun njihovih supružnika, te zbog toga što je  30. listopada 2013. obavijestila direktora oko 12 sati da se do 15 sati mora prolongirati kredit, pa isti nije mogao pristupiti potpisu isti dan, već tek slijedeći,

-da se tuženik nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom.

 

Sudovi su ocijenili da izvanredni otkaz nije dopušten jer da tužiteljica nije počinila težu povredu radne obaveze zbog koje bi odluka o izvanrednom otkazu bila dopuštena te da tuženik nije proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.

 

Prema odredbi čl. 149. st. 1. i 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR) prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika s time da se, između ostalog, važnim odlukama smatra osobito i odluka o otkazu ugovora o radu. Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke (čl. 149. st. 4. ZR).

 

Odluka poslodavca donesena protivno odredbama Zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem ništetna je (čl. 149. st. 12. ZR).

 

Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane Zakonom (čl. 152. st. 3. ZR).

 

U konkretnom slučaju je utvrđeno da se tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem, odnosno sa sindikalnim povjerenikom o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici na način propisan citiranom odredbom Zakona.

 

Ne upuštajući se stoga u ocjenu drugih razloga, pa tako niti opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu, valjan je zaključak nižestupanjskih sudova da otkaz ugovora o radu nije dopušten već zbog toga što se tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom, prije donošenja odluke o otkazu, pa je takva odluka ništetna i ne proizvodi pravne učinke.

 

Sudovi su, polazeći od utvrđenja da je otkaz  nedopušten, prihvatili i tužbeni zahtjev  za vraćanje tužiteljice na rad, te je u tom dijelu presuđeno u skladu s odredbom čl. 116. st. 1. ZR.

 

S obzirom na nezakonitost otkaza ugovora o radu, sudovi su ocijenili osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu neisplaćene plaće za razdoblje od 14. studenoga 2013. do povratka na rad. Visinu istog su utvrdili u skladu s obračunom kojeg je dostavio tuženik.

 

Iz navedenih je razloga zato valjalo reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

 

Zagreb, 22. ožujka 2017.