Broj: Revr 240/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. T. d.d., Z., koju zastupa punomoćnica S. P. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, isplate i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1351/15-2 od 10. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4478/12-43 od 9. travnja 2015., u sjednici održanoj 28. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 29. prosinca 2012., zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto voditelja projekata ili druge odgovarajuće poslove i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I. izreke); odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 84.773,01 kn (toč. II. izreke), odbijen je i protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu (toč. III. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.800,00 kn (toč. IV. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju kao osnovanu i preinačiti nižestupanjske presude, podredno predlaže njihovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, zahtjev za vraćanje na rad i isplatu, kao i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

 

              Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu radio na radnom mjestu voditelja projekata;

 

- da tuženik tužitelju dana 29. listopada 2012. otkazao ugovor o radu za to radno mjesto, ponudivši mu ujedno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto operativnog schedulera za O. h., koju ponudu tužitelj nije prihvatio;

 

- da je radno mjesto voditelja projekata, koje je obuhvaćalo rad na razvojnom stadiju projekata, ukinuto zbog organizacijskih razloga uvjetovanih izmjenom procesa rada i neplaniranja novih projekata, a postojeći projekti da su iz razvojnog stadija prešli u produkcijski stadij čime više nisu bili projekti već usluge;

 

- da nije postojala obveza poslodavca da tužitelju dostavi odluku o ukidanju radnog mjesta voditelja projekata;

 

prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, slijedom čega je otkaz dopušten, a tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a posljedično tome i ostali zahtjevi, nedopušteni.

 

Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda. 

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da drugostupanjski sud nije dao dostane razloge o žalbenim razlozima u pogledu bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4.,8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Tužitelj postojanje žalbenog razloga bitne povrede odredaba temeljio je na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP o nepostojanju koje povrede je drugostupanjski sud dao dostatne i neproturječne razloge. Jednako tako, pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda navedenih u čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud je ocijenio da iste nisu učinjene.

 

U odnosu na pretežne žalbene razloge kojima je tužitelj osporavao pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i osporavao pravilnost primjene materijalnog  prava, drugostupanjski sud, prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu i primjenu materijalnog prava, iskoristio je mogućnost iz čl. 375. st. 5. ZPP te se u obrazloženju presude pozvao na obrazloženje prvostupanjske presude, čime je dao dostane razloge o odlučnim činjenicama.

 

Nije stoga, suprotno tvrdnji tužitelja učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ni ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa pretežni revizijski razlozi kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Pošavši od utvrđenja da kod tuženika, zbog smanjenog obujma poslova više ne postoji mjesto voditelja projekta (koje je obuhvaćalo rad na razvojnom stadiju projekta) na kojem je radio tužitelj, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu za radno mjesto voditelja projekta uz ponudu izmijenjenog ugovora, čime su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09 i 61/11).

 

Nisu nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da nije postojala obveza poslodavca da Odluku o ukidanju radnog mjesta, kao odluku kojom poslodavac koristi svoje autonomno pravo da odlučuje o ustroju i rasporedu radnih mjesta, dostavlja tužitelju. Naime, kako to i zaključuje prvostupanjski sud, citirana Odluka ne proizvodi neposredan učinak na prava i obveze tužitelja iz radnog odnosa, već u konkretnom slučaju takav učinak proizvodi tek odluka o otkazu.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 28. ožujka 2017.