Broj: Revr 1947/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz P., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u N., protiv tuženika V. N. d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-22/2015 od 3. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-510/14 od 17. ožujka 2015., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj ... od 7. kolovoza 2014. kojom tuženik otkazuje tužitelju ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. srpnja 2011. te dodatak navedenom ugovoru.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podno tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja i prihvati zahtjev tužitelja, ili da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u reviziji.

 

Suprotno navodima iz revizije sud drugog stupnja očitovao se na navode iz žalbe na okolnost je li glavni inženjer tužitelja, M. P., bilo prisutan kod kontrole 15. srpnja 2014. time je, posredno, negativno odgovorio na žalbene navode da je utvrđenje suda prvog stupnja, na navedenu okolnost, suprotno sadržaju zapisnika o iskazima danih u postupku što je bio žalbeni navod tužitelja.

 

Jednako tako niti u postupku pred sudom prvog stupnja nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer sadržaj zapisnika o saslušanju M. P. (list 85/2), F. Š. (list 86/1), D. T.₁, D. T.₂ (list 87/2) i I. S. (list 89/2) nisu proturječni s onim što je sud prvog stupnja naveo u razlozima svoje presude.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 7. kolovoza 2014. nije dopuštena, te da se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto brigadira R. I.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je 4. i 15. srpnja 2014. tvrtka A. z. d.o.o. koju je angažirao tuženik, izvršila kontrolu radilišta i ustanovila mnogobrojne propuste i povrede propisa zaštite na radu (radnici ne koriste zaštitnu opremu, nisu poduzete mjere protiv rušenja zemljišnih naslaga i rušenja iskopanog materijala), za što je odgovoran tužitelj, a koji zapisnik je 23. srpnja 2014. dostavljen tuženiku. Dana 25. srpnja 2014. tuženik je na temelju navedenog zapisnika donio odluku o izvanrednom otkazu za tužitelja, jer se tužitelj kao osoba ovlaštena i osposobljena za provođenje mjera zaštite na radu istih nije pridržavao, niti je kao neposredni pretpostavljeni svojim radnicima naložio upotrebu zaštitne opreme, kao niti stavljanje oplata u iskope, čime je doveo u pitanje opasnost za zdravlje i život ljudi.

 

Obzirom na zaključak da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da je odluka o otkazu donijeta u zakonskom roku, sudovi nižeg stupnja odbili su tužiteljev tužbeni zahtjev.

 

U revizijskom stupnju postupka, sporno je, je li tuženik saznao za razloge za izvanredni otkaz već 4. i 15. srpnja, prilikom izvođenja kontrole radilišta od strane tvrtke A. z. d.o.o., obzirom na tvrdnju tužitelja da je kontroli prisustvovao glavni inženjer tuženika M. P.

 

Također sporno je, je li tužitelj počinio tako osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa čine nemogućim.

 

Suprotno navodima iz revizije iz presuda nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik za izvršene povrede saznao 23. srpnja 2014. u trenutku kada je zapisnik o kontroli dostavljen tuženiku, a da je svojom odlukom od 7. kolovoza 2014. tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu. Također, iz njih proizlazi da kontroli nije prisustvovao glavni inženjer, jer to tužitelj nije dokazao.

 

Prema tome, pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili odredbu iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11) kada su presudili da je otkaz ugovora o radu tužitelju dan u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Jednako tako, pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili odredbu iz čl. 108. st. 1. ZR kada su presudili da se u postupku tužitelja (tužitelj se nije pridržavao niti naložio upotrebu zaštitne opreme za radnike niti naložio poduzimanje mjere protiv rušenja zemljišnih naslaga i rušenja iskopanog materijala), ostvaruje osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa.

 

Pritom za karakter ove povrede neodlučno je što tvrtka koja je provodila kontrolu nije odmah obavijestila tuženika o utvrđenim propustima i što tuženik nije odmah po saznanju izdao upozorenje na obveze iz radnog odnosa koji se tiče poštivanja odredaba o zaštiti na radu.

 

Zbog navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

 

Zagreb, 29. ožujka 2017.