Broj: Revr 1462/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja F. P., OIB: ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnica L. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Opće bolnice Z., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H., K., Š., B. i p. u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na radi i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2395/14-3 od 6. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-484/13 od 19. rujna 2014., u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 18. srpnja 2013. kao i odluke od 4. rujna 2013., zahtjev da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Ujedno odbijen je zahtjev da se utvrdi nezakonitom i odluka tuženika od 18. srpnja 2013. kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad uz priznanje svih prava iz radnog odnosa, te zahtjev za isplatu plaće za mjesec srpanj 2013. Također odlučeno je i o troškovima parničnog postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih razloga, podredno, da ju ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

U svom odgovoru na reviziju tužitelja tuženik predlaže da ovaj sud reviziju tužitelja odbaci, podredno odbije, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju je neosnovan.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima iz revizije, pobijana presuda može se ispitati, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Pri tome valja reći da revident u reviziji ne konkretizira u čemu se ta bitna povreda sastoji.

 

U ovom premetu je riječ o zahtjevu tužitelja za utvrđenje nedopuštenim odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, s tim u svezi nedopuštenost odluke kojom je utvrđena tužiteljeva obveza naknade štete zbog prestanka obavljanja specijalizacije, zahtjev za vraćanje na rad i zahtjev za naknadu plaće za mjesec srpanj 2013.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-          da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima liječnika,

-          da su stranke zaključile ugovor o specijalizaciji na temelju kojeg je tužitelj bio upućena na specijalizaciju te aneks istog ugovora,

-          da je tuženik 12. srpnja 2013. zbog sumnje da pod utjecajem alkohola obavlja poslove svog radnog mjesta liječnika u hitnom prijemu kirurške ambulante zatražio od tužitelja da se odmah podvrgne ispitivanju alkotesta, a što je tužitelj odbio i napustio radno mjesto,

-          da je tužitelju dan izvanredni otkaz ugovora o radu 18. srpnja 2013. u zakonom propisanom roku, uz poštivanje zakonom predviđenog postupka prije otkazivanja, a koja odluka je u povodu zahtjeva za zaštitu prava tužitelja, djelomično izmijenjena odlukom od 4. rujna 2013. u dijelu koji se odnosi na dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, na način da je dan prestanka radnog odnosa utvrđen sa 12. kolovoza 2013.,

-          da tužitelj na posao kod tuženika nije dolazio od 12. srpnja 2013. do 12. kolovoza 2013. kada mu je uručena odluka o otkazu, da je odluka o naknadi štete zbog povrede ugovornih obveza iz ugovora o specijalizaciji vezana za otkaz ugovora o radu.

 

Na temelju tih utvrđenja sudovi nižeg stupnja zaključuju da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu pravilnom primjenom odredbe iz čl. 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/13, 73/13 - dalje: ZR) zbog čega odbijaju tužbeni zahtjev.

 

U revizijskom stadiju postupka sporno je, kako to sam revident ističe, je li odluka od 4. rujna 2013. u povodu zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa naknadnim utvrđivanjem dana prestanka radnog odnosa (12. kolovoza 2013.), ujedno i dan davanja otkaza tužitelju i s tim u svezi je li tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu u roku od 15 dana u skladu s odredbom iz čl. 108. st. 2. ZR-a.

 

Suprotno navodima revidenta nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor u radu u skladu s odredbom čl. 108. st. 2. ZR-a.

 

Odluka poslodavca u povodu zahtjeva radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa u povodu odluke o otkazu, ne predstavlja samostalnu odluku poslodavca o otkazu, već odluku donesenu u postupku zaštite prava radnika, kojom je u ovom slučaju odluka o izvanrednom otkazu samo u dijelu koji se odnosi na dan otkazivanja preinačena u korist radnika. Takva odluka nije izmijenila prvotnu odluku o otkazu u dijelu koji se odnosi na počinjenje osobito teške obveze iz radnih odnosa kao niti glede saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji i kao takva je irelevantna za prekluziju prava na izvanredni otkaz.

 

Uslijed navedenog pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu plaće za srpanj 2013.

 

Zbog toga je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a (argumentum a contrario).

 

Zagreb, 5. travnja 2017.