Broj: Revr 1638/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz D. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik O. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1005/15-2 od 26. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-556/13-19 od 11. ožujka 2015., u sjednici održanoj 3. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 4. listopada 2013. i odluka tuženika od 17. listopada 2013. kojom je odbačen zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, utvrđen je raskid ugovora o radu za 17. veljače 2014., te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće. Također odlučeno je i o troškovima postupka.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja, zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava reviziju je podnio tuženik s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te „preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da ukine drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu koja je prethodila te da spis predmeta vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima u reviziji pobijana presuda može se ispitati jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturiječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sadržaj zapisnika ni isprava nije arbitrarno interpretiran, kako to navodi tuženik, a što proizlazi iz sadržaja zapisnika od 2. veljače 2015. (list 48 spisa).

Također, valja reći da djelom revizijskih navoda u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, revident prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a što prema odredbi iz čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takvi navodi revidenta nisu uzeti u razmatranje.

Na temelju utvrđenja, da je tužitelj obavijestio tuženika o svojoj privremenoj nesposobnosti za rad, a da privremena nesposobnost za rad zbog bolesti ili ozlijede ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, sudovi nižeg stupnja su pravilno, pozivom na odredbu iz čl. 109. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR) ocijenili da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu jer tužitelj, navedenim opravdanim odsustvom, nije počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu je stavljena na teret.

Slijedom navedenog, pravnom primjenom materijalnog prava, pravilno su sudovi nižeg stupnja prihvatili tužbeni zahtjev.

Pritom, na navode revizije, valja odgovoriti da kazneno djelo koje je počinio tužitelj na štetu tuženika, nije razlog izvanrednog otkaza koji je predmetom ovog postupka, pa je navedena činjenica, pravno irelevantna za odlučivanje u ovom postupku.

Zbog navedenog, a kako nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nije ostvarena niti bitna povreda odredba parničnog postupka koju ističe tuženik, to je valjalo odbiti njegovu reviziju pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Zagreb, 3. svibnja 2017.