Broj: Revr 1450/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. H. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. - H. p. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. M., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-144/15-2 od 31. ožujka 2015., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3909/14-11 od 27. studenoga 2014., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu dan tužitelju odlukom od 17. travnja 2014. te da radni odnos tužitelju nije prestao, uz vraćanje na posao poštonoše.

 

              Ujedno je rješenjem sadržanim u izreci odbijen i prijedlog za određivanje privremene mjere da se tužitelja privremeno vrati na posao.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pogrešno navodeći da je riječ o "izvanrednoj reviziji" i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              U predmetnoj reviziji tužitelj je izjavio da podnosi "izvanrednu reviziju".

 

              Međutim, budući da je u predmetnom sporu riječ o prestanku radnog odnosa, to je prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP uvijek dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, dakle "redovna revizija", pa je sukladno rečenom sve revizijske navode i prigovore trebalo sagledati prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

 

              Zbog toga u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno revizijskim navodima u pobijanoj presudi nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ima navedene jasne i određene razloge o odlučnim pravno relevantnim činjenicama usuglašenim s prikupljenom procesnom građom.

 

              Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja zbog čitavog niza kršenja obveza iz radnog odnosa (pritužbi na rad tužitelja o višekratnom zakašnjavanju s dostavama pisanih pošiljki, alkoholiziranosti, pa čak i krivotvorenja potpisa primatelja, zadržavanja novca odnosno nepropisnoj isplati u zamjenu i sl.).

 

              Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili su postojanje i opravdanost navedenog otkaznog razloga, uključujući sve pretpostavke propisane mjerodavnim Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 182/12 i 73/13 – dalje: ZR), a riječ je o odredbama čl. 107. st. 3., čl. 111. ZR, kao i provedenom postupku savjetovanja s Radničkim vijećem.

 

              Temeljni prigovor podnositelja revizije svodi se na tvrdnju da je tuženik kao poslodavac trebao voditi više računa o zdravstvenom stanju tužitelja i uputiti ga na odgovarajuće zdravstvene preglede, obzirom da je njegovo ponašanje posljedica toga što "ima psihičke probleme tj. PTSP", pa da se ne može govoriti o skrivljenom ponašanju, pri čemu se pozvao i na odredbu čl. 35. mjerodavnog Kolektivnog ugovora za radnike H. – H. p. d.d.

 

              Na izloženi prigovor je već odgovorio drugostupanjski sud navodeći da obvezni zdravstveni pregled poslodavac treba poduzeti u odnosu na radnike koji rade na posebno otežanim i posebnim uvjetima rada, kojima tužitelj u obavljanju svojih radnih obveza i dužnosti i nije bio izložen.

 

              Također se može dodati da nije riječ o radu u kojem se puno radno vrijeme provodi s korisnicima usluga i sl., zbog kojih bi postojala obveza tuženika na upućivanje na zdravstveni pregled tužitelja, dok istovremeno nije vidljivo da bi upravo od strane tužitelja postojala bilo kakva inicijativa za obavljanjem zdravstvenog pregleda.

 

              Zbog toga izloženi prigovor tužitelja ne može dovesti u sumnju opravdanost predmetnog redovitog otkaza ugovora o radu.

 

              Konačno, na drugi prigovor da bi bila riječ o izvanrednom, a ne o redovitom otkazu ugovora o radu, tužitelju treba odgovoriti da taj prigovor i ne ide u njegovu korist jer više prava radnik ima u slučaju redovitog otkazivanja u odnosu na izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

              Osim toga, valja dodati da ničim nije ograničeno ili isključeno pravo poslodavca da se između dva načina otkazivanja ugovora o radu odluči za onaj koji je u pravilu povoljniji za radnika, pa i u situaciji kad time otklanja od sebe učinke prekluzivnog subjektivnog roka od 15 dana koji postoji kod izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

              Na osnovu svega izloženog treba zaključiti da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 3. svibnja 2017.