Broj: Revr 98/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz K. S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. Lj. i Ž. V. u S., protiv tuženika S. D. d.d., D., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o. Z., Pisarnica S., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-233/15-2 od 7. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-931/12 od 10. srpnja 2015., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-233/15-2 od 7. rujna 2016. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-931/12 od 10. srpnja 2015. kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom broj 2209 od 6. studenoga 2011., slijedom čega tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika te mu naloženo vratiti tužiteljicu na posao sukladno ugovoru o radu broj 5780 sklopljenog među strankama 27. srpnja 2006. Ujedno je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 2.500,00 kn na ime parničnih troškova.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nije određeno naznačio u čemu bi se sastojala ta povreda, a bez čega nije moguće ocijeniti na koju se to bitnu povredu odredaba parničnog postupka upire. S druge pak strane revizijski navodi tuženika, a kojima prigovara pravilnosti i ocjeni izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, pokušavajući vršiti njihovu preocjenu, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve na temelju odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Predmet spora je dopuštenost otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 6. studenoga 2011.

 

Iz stanja spisa i rezultata provedenog postupka proizlazi:

 

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu sklopljenog sa tuženikom 27. srpnja 2006. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu novinara – suradnika,

 

- da je 13. rujna 2012. tuženik ponudio tužiteljici sklapanje aneksa ugovora o radu, a kojim bi ugovorena plaća tužiteljici za radno mjesto novinara – suradnika iznosila 7.790,75 kn,

 

- da je tužiteljica odbila sklopiti ponuđeni aneks ugovora o radu, nakon čega

 

- da je odlukom od 6. srpnja 2012. tuženik dao tužiteljici otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a prema kojem joj za isto radno mjesto novinara – suradnika ponudio plaću u iznosu 7.790,75 kn, a s kojom

 

- da se Radničko vijeće kojem je tuženik prethodno dostavio namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora na očitovanje, usprotivilo istoj, ocijenivši da ne postoje opravdani razlozi za otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora,

 

- da je tužiteljica odbila sklapanje ponuđenog izmijenjenog ugovora o radu.

 

Na temelju prednjih utvrđenja, a polazeći od odredbe čl. 149. u vezi s odredbom čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR) nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena jer niti je tuženik proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem na zakonit način niti je tuženik dokazao opravdanost razloga za otkaz postojećeg ugovora o radu tužiteljici. U tom pravcu se izražava pravno shvaćanje da dostavljanje nacrta odluke o otkazu ugovora o radu a bez podataka relevantnih za ocjenu stvarnog poslovanja tuženika u vrijeme otkazivanja tužiteljici, se ne može smatrati postupanjem tuženika sukladno odredbi čl. 149. st. 1. u vezi sa odredbom st. 3. toč. 2. ZR-a, a radi zakonitog omogućavanja savjetovanja Radničkog vijeća pri donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici kao radnici. Odnosno da tuženik suprotno odredbi čl. 131. st. 3. ZR-a nije u odnosu na tužiteljicu dokazao postojanje razloga za otkaz joj ugovora o radu navodno uzrokovanog gospodarskim i organizacijskim razlozima.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika, pravilna je ocjena iz pobijane presude da tuženik u postupku koji je prethodio odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici nije pružio Radničkom vijeću relevantne podatke na temelju kojih bi se cjelovito moglo sagledati situacija, a koju je tuženik ocijenio razlogom za opravdanost otkaza ugovora o radu tužiteljici. Ovo tim više kada iz obrazloženja očitovanja Radničkog vijeća na nacrt odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici, a u odnosu na koji je Radničko vijeće izrazilo protivljenje je razvidno da je Radničko vijeće o tim spornim pitanjima gospodarske naravi imalo podatke koji su upućivali na bitno drugačije financijsko stanje tuženika od onog prikazanog (u promatranom razdoblju tuženik je dijelio dioničarima znatnu dividendu!).

 

Isto tako pravilno je pravno shvaćanje iz pobijane presude da za dopuštenost otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a koji je sadržajno poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu (čl. 107. st. 1. ZR-a) je poslodavac dužan dokazati postojanje gospodarskih razloga, a koji otkaz ugovora o radu čine opravdanim, sve u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a, a što tuženik međutim tijekom postupka nije uspio dokazati.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 30. svibnja 2017.