Broj: Revr 1894/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Z. L., iz H., koju zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. H. d.d., H., koga zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u H., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžrs 82/13 od 28. svibnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr 246/11 od 11. ožujka 2013., u sjednici održanoj 6. lipnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžrs 82/13 od 28. svibnja 2015. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr 246/11 od 11. ožujka 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2011., vraćanje tužiteljice na rad i isplatu naknade plaće u bruto iznosu od 125.800,00 kuna za razdoblje od kolovoza 2011. do prosinca 2012. Istom odlukom naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 13.525,00 kuna.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljice je podnijela reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno iste preinači i usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak revizije.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revizijski sud ispituje pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno navodima tužiteljice u reviziji nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u obje nižestupanjske presude navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji niti povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. niti iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su upravo postupili u skladu sa navedenim odredbama, proveli dokaze koji su ocijenili važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu pri čemu su analizirajući sve priložene isprave i iskaze svjedoka utvrdili odlučne činjenice za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 35.4. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se sadržajno ukazuje u reviziji.

 

              Po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe valjano očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i poglavito njihovu ocjenu, kao što je to učinjeno i u odnosu na ostale žalbene navode tužiteljice relevantne za odluku o predmetu spora.

 

              U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud, kao iz razloge iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim je utvrđenjima i uvjerenjima taj sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.

 

              Naime, u prvostupanjskom postupku je proveden opsežan dokazni postupak o kojem je svoju ocjenu u pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio drugostupanjski sud. Također, drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud valjano ocijenio sve provedene dokaze a posebno iskaze svjedoka i druge isprave koje prileže u spisu i da je pri tome dao valjane razloge zbog čega je neke od njih kao vjerodostojne prihvatio, dok drugima nije poklonio svoju vjeru. Na taj način se drugostupanjski sud pravilno i jasno očitovao o prigovorima tužiteljice u odnosu na izbor i ocjenu dokaza provedenih pred prvostupanjskim sudom.

 

              Kako u revizijskim navodima tužiteljice koji se odnose na prigovore načina na koji je sud cijenio dokaze, ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnost ni bilo kakve suprotnosti zapisnicima koje te isprave sadrže, to (cijeneći sadržaj i obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske odluke) ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjski sud sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Revidentica u reviziji zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ocjenu zakonskih uvjeta kod poslovno uvjetovanog otkaza, a posebno glede činjeničnog utvrđenja da radnog mjesto tužiteljice – voditeljice sportskog programa, nije ukinuto te činjeničnog utvrđenja da nije prestala potreba za radnim mjesto na kojem je tužiteljica radila, te daje drugačiju ocjenu dokaza od drugostupanjskog suda.

 

              Takvi navodi u kojima se drugačije ocjenjuju provedeni dokazi i izvode drugačiji činjenični zaključci predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stranka može doduše pobijati pravomoćnu presudu zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, ali u ovom slučaju, revizija ne sadrži takve navode.

 

              Predmet spora je ocjena zakonitosti (dopuštenosti) odluke o otkazu ugovora o radu koji je tuženik donio 26. siječnja 2011. u kojoj je kao razlog otkazivanja naveden prestanak potrebe za radom tužiteljice uzrokovan gospodarskim razlozima.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

-       da je tužiteljica sa tuženikom zasnovala radni odnos Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenim 1. srpnja 2006. za obavljanje poslova na radnom mjestu Voditelja sportskog centra,

 

-       da je navedenim Ugovorom o radu sklopljenim između tužiteljice i tuženika tužiteljici bila ugovorena mjesečna plaća u iznosu od 7.400,00 kuna bruto,

 

-       da je tuženik odlukom od 26. siječnja 2011. kao poslodavac tužiteljici dao redoviti otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2006.,

 

-       da je tužiteljica nakon podnošenja tužbe radi utvrđenja otkaza nedopuštenim pokrenula i ovršni postupak koji se vodio pred sudom u S. G. radi naplate svojih potraživanja,

 

-       da je tužiteljica 116. veljače 2011. podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava jer da tuženik kao poslodavac nije imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu,

 

-       da je tuženik Zahtjev za zaštitu prava primio 21. veljače 2011. te da na isti nije odgovorio do podnošenja tužbe,

 

-       da je tužiteljica podnijela ovu tužbu 4. ožujka 2011. i da je tužba pravodobna,

 

-       da je tužiteljici prestao radni odnos 31. kolovoza 2011. te da joj je tuženik isplatio sve dugovane plaće.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tuženik iznio opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici i da je postupak otkazivanja proveden sukladno odredbama čl. 107., 118, 120. i 149. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 – dalje: ZR).

 

Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog između ostalog i u slučaju ako prestanak potrebe za obavljanje određenih poslova zbog gospodarskih tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema odredbi čl. 107. st. 2. poslovno i osobno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, ali prema st. 3. istog članka pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnost i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje i osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima (st. 4.).

 

Prema odredbi čl. 118. ZR poslodavac je dužan namjeru o otkazivanju određenog ugovora priopćiti radničkom vijeću te se o toj odluci savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način propisan tim zakonom.

 

Člankom 120. st. 1. ZR propisano je da poslodavac koji utvrdi višak odnosno najmanje dvadeset radnika kojima se neovisno o načinu prestanka ugovora o radu, u razdoblju od 90 dana prestati ugovor o radu, dužan je na način i pod uvjetima propisanim tim zakonom, ako će poslovno uvjetovanim otkazom otkazati ugovore o radu najmanje petorci radnika, savjetovati se s radničkim vijećem u cilju otklanjanja potrebe za otkazivanjem. Stavkom 2. istog članka propisano je da je poslodavac dužan, u cilju provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. toga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima za namjeravane otkaze, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, dobi, spolu, zvanju i radnom mjestu radnika koji bi mogli biti višak, odnosno koji će biti obuhvaćeni otkazivanjem, roku u kojem namjerava otkazati ugovore o radu, dodatnim kriterijima, uz one iz čl. 107. st. 3. tog zakona, o kojima će poslodavac voditi računa pri odlučivanju o otkazivanju, te iznose i način obračuna otpremnina i drugih davanja, uz onu iz čl. 119. tog zakona.

 

Člankom 121. ZR propisano je da poslodavac koji i nakon provedenog savjetovanja o zbrinjavanju viška radnika namjerava poslovno uvjetovanim otkazom otkazati ugovore o radu u smislu odredbe čl. 120. st. 1. tog zakona, dužan je izraditi program zbrinjavanja viška radnika (st. 1.) te se tijekom izrade programa zbrinjavanja viška radnika dužan savjetovati se s nadležnom javnom službom zapošljavanja o mogućnostima uključivanja radnika u programe aktivne politike zapošljavanja (st. 2.).

 

Nadalje, člankom 122. stavak 1. ZR propisano je da je poslodavac dužan nadležnoj javnoj službi za zapošljavanje i radničkom vijeću dostaviti program zbrinjavanja viška radnika time da je st. 3. propisano da se nadležna služba zapošljavanja dužna očitovati o programu zbrinjavanja viška radnika u roku od 8 dana od dana primitka programa, a ako se ne očituje u tom roku smatra se da nema primjedbi i prijedloga.

 

Prema članku 131. stavak 3. ZR ako poslodavac otkazuje ugovore o radu, a za valjanost otkaza sa tim zakonom traži postojanje opravdanog razloga, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanog razloga.

 

U postupku otkazivanja poštivane su sve zakonom propisane i ovdje navedene odredbe, odnosno poslodavac je u postupku otkazivanja donio odluku kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu, savjetovao se sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje te donio program zbrinjavanja viška radnika koji između ostalog sadrži razloge nastanka viška radnika, broj radnika koji su višak, rok u kojem im se namjerava otkazati ugovore o radu, kao i poimenični popis radnika svrstavajući ih u tri grupe, a koji je popis dostavio radničkom vijeću kao i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje na odlučivanje te dobio suglasnost istih. Nadalje uvažavajući činjenicu da je autonomno pravo poslodavca, u cilju ekonomski uspješnijih poslovanja, organizirati proces rada ili organizacije svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima, pa shodno tome i izvršiti reorganizaciju na način da ukine određena radna mjesta, kao u konkretnom slučaju radno mjesto voditelja sportskog centra kod tuženika, zaključak je ovog suda da je odluka o otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2011. zakonita.

 

Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti je pravilno primijenjeno materijalno pravo jer iz izloženog proizlazi da nije osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti osporene odluke o otkazu ugovora o radu, a s tim u vezi niti zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad i isplatu neisplaćenih primanja.

 

              Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbu čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 6. lipnja 2017.