1              Poslovni broj: Gž-1616/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1616/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i dr. sc. Lidije Vojković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. iz Bosne i Hercegovine, S., MBS: ..., JIB: ..., zastupanoga po punomoćniku H. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. P. d.o.o. iz Bosne i Hercegovine, S., MBS: .., JIB: ..., zastupanoga po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2018. pod poslovnim brojem P-6601/13, u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Djelomično se uvažava tuženikova žalba, te se preinačuje prvostupanjska presuda tako da se sudi:

Tuženik A. P. d.o.o. sa sjedištem u Bosni i Hercegovini u S. na adresi ..., MBS: ..., JIB: ..., dužan je isplatiti tužitelju E. o. d.d. iz Bosne i Hercegovine, S., ..., MBS :..., JIB: ..., zatezne kamate, u roku od 15 dana, to kako slijedi:

- na iznos od 10.186,19 KM kamate od 14. listopada 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata, u slučaju povećanja, ne može prijeći stopu od 10% godišnje,

- na iznos od 15.000,00 KM kamate od 14. listopada 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, time da kamata, u slučaju povećanja, ne može prijeći stopu od 10% godišnje,

- na iznos od 3.821,81 KM kamate od 4. studenog 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može, u slučaju povećanja, prijeći stopu od 10% godišnje,

- na iznos od 28.000,00 KM kamate od 11. studenog 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može, u slučaju povećanja, prijeći stopu od 10% godišnje,

- na iznos od 28.000,00 KM kamate od 9. prosinca 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može, u slučaju povećanja, prijeći stopu od 10% godišnje,

- na iznos od 28.000,00 KM kamate od 11. siječnja 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može, u slučaju povećanja, prijeći stopu od 10% godišnje dok se za više zatraženo u dijelu kojim je tražena veća stopa zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za nadoknadom troškova sastava revizije kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom presuđeno je na način da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 113.015,00 KM konvertibilnih maraka po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 10.186,19 KM tekućim od 14. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 15.000,00 KM tekućim od 14.listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

- na iznos od 3.821,81 KM tekućim od 4. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 11. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 9. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 11. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2.              Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 101.225,00 kuna s kamatom od presuđenja do isplate.

3.              Povodom tuženikove žalbe ovaj sud je 12. srpnja 2018. donio presudu pod poslovnim brojem Gž-1645/18 koja u izreci glasi:

Tuženik A. P. d.o.o. sa sjedištem u Bosni i Hercegovini u S. na adresi ..., MBS: ..., JIB: ..., dužan je isplatiti tužitelju E. o. d.d. iz Bosne i Hercegovine, S., , MBS: ..., JIB: ..., iznos od 113.015,00 KM (konvertibilnih maraka) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 10.186,19 KM tekućim od 14. listopada 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 15.000,00 KM tekućim od 14. listopada 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 3.821,81 KM tekućim od 4. studenog 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 11. studenog 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članak 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 9. prosinca 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 11. siječnja 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo u dijelu kojim je tražena isplata kunske protuvrijednosti, kao i u dijelu kojim je tražena stopa zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

4.              Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana, iznosu od 101.225,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2018., a po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a,

5.              Nakon što je tuženik podnio pravovremeno reviziju Vrhovni sud je 2. lipnja 2021. Pod poslovnim brojem Rev-62/2019 donio odluku (presudu i rješenje) kojom je odbio tuženikovu reviziju osim u dijelu kojim je odlučeno o stopi zateznih kamata na dosuđeni glavnični iznos, a ukinuo presudu ovog suda broj Gž-1645/18 od 12. srpnja 2018. u dijelu kojim je odlučeno o stopi zateznih kamata na glavnični iznos i tom dijelu predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je Vrhovni sud odlučivanje o troškovima revizije ostavio za konačnu odluku.

6.              Stoga je sada valjalo odlučiti o tuženikovoj žalbi na odluku o stopi zatezne kamate.

7.              Nakon što je ispitana odluka na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

8.              U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05 - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

9.              Ono što je možda dijelom zbunilo prvostupanjski sud, pa i tuženika je činjenica da je kupac Raiffeisen leasing praktično kupio predmetni automobil da bi dao u leasing predmetni automobil trećim osobama i to Trgovačkim društvima E. G. d.o.o., L. i G. T. I. d.o.o., L., što je vidljivo iz no iz Ugovora (list spisa 12 do 16). Međutim baš iz odredbe članka 5. potpuno je jasno kako davatelj leasinga zadržava vlasništvo nad predmetnom leasinga (predmetnim automobilom) sve dok primatelji leasinga u potpunosti ne otplate obveze koje imaju po Ugovoru, te da primatelji leasinga nakon isplate posljednje leasing rate postaju punopravni vlasnici predmeta leasinga bez ikakvih ograničenja, a ovakva odredba nije ništetna i priznaju je Hrvatski pravni poredak, kao i poredak Bosne i Hercegovine, a u kojoj državi se inače primjenjuje Zakon o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ("Službeni list" SFRJ broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) i (Službeni list R BIH, broj 2/92, 13/93 i 13/94) i ("Službeni glasnik" RS, broj 17/93 i 3/96), a koji praktično u cijelosti i numeracijom, odgovara ranijem važećem Zakonu o obveznim odnosima koji se primjenjivao u Republici Hrvatskoj prije stupanja na snagu citiranog ZOO-a (Zakon o obveznim odnosima preuzet 1991. - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01).

10.              Stoga, je tužitelj kao osiguravajuće društvo i bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku utuženi iznos.

11.              Ovaj sud ponovno ističe kako valja primijeniti Zakon o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, jer je tuženik odgovoran kao prodavatelj koji je prodao stvar sa skrivenim nedostatkom, te unutar svega dva mjeseca uslijed skrivenih nedostataka na stvari i došlo do uništenja stvari.

12.              Odredbom članka 495. stavak 2. Zakona o obligacionim odnosima propisano je kako kupac može raskinuti Ugovor zbog nekog nedostatka stvari ako je stvar potpuno ili djelomično propala ili oštećena uslijed nedostatka koji opravdava raskid Ugovora ili uslijed nekog događaja koji ne potječe od njega niti od neke osobe za koju on odgovara.

13.              Odredbom članka 497. Zakona o obligacionim odnosima propisano je kako raskid Ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranih Ugovora zbog ne ispunjenja, s time da kupac duguje prodavatelju naknadu za korist od stvari i kad mu je nemoguće da je vrati cijelu ili njezin jedan dio, a Ugovor je ipak raskinut.

14.              Dakle, raskidom Ugovora dolazi do obveze da se vrati ono što je dano drugoj stranci, pa bi tako kupac mogao tražiti od prodavatelja povrat cijene, uz vraćanje naknade za koristi, a što je sve u ostalom u ovom slučaju i učinjeno.

15.              U cijelosti valja primijeniti Zakon o obligacionim odnosima, a ne ZOO, neovisno što je ustaljena nadležnost Hrvatskih sudova, te ne ovisno o tome što se odredbe ZOO-a nisu mijenjale u odnosu na raniji Zakon o obaveznim odnosima, koji je identičan Zakonu o obligacionim odnosima, pa je u ovom konkretnom slučaju valjalo smatrati kako tužitelj ima pravo na isplatu, pozivom na odredbu članka 939. stavak 1. Zakona o obilgacionim odnosima, a po kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom Zakonu do visine isplaćene naknade svaka osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, pa dakle tužitelj koji je kupcu (osiguraniku) isplatio naknadu ima pravo od tuženika kao prodavatelja tražiti sve ono što bi mogao kupac tražiti na temelju uništenja stvari uslijed skrivenih nedostataka.

16.              Dospijeća tražbina su utvrđena za pojedine iznose kako je navedeno u izreci.

17.              Tužitelj je zahtijevao kamatu u visini prema Uredbama o visini stope zatezne kamate (dalje Uredbe – "Narodne novine" broj 72/02 i 153/04) odnosno u visini po odredbi članka 29. sukladno odredbi članka 29. ZOO/05).

18.              Stopa zatezne kamate iznosila je 12% godišnje s obzirom na Zakon o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BIH", broj 27/98, 51/01,101/16 i 89/18), odnosno Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH", broj 56/04, 68/04 - Ispr., 29/05 i 48/11 i "Službeni glasnik BiH", broj 73/19-O.U.S.) do 14. ožujka 2020. Od 14. ožujka 2020. prema odredbi članka 3. Zakona o visini stope zatezne kamate („Službene novine Federacije BiH“, broj 18/20) stopa zatezne kamate iznosi 10%.

19.              Sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva.

20.              Citiranim Uredbama stopa zatezne kamate bila je određena u visini od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine. Nakon toga prema članku 29. ZOO-a i eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke od 1. siječnja 2008. Do 30. lipnja 2011. stopa zateznih iznosila 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. 12% godišnje.

21.              Od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. stopa zatezne kamate je 8,14% godišnje i stalno je u padu tako da do 13. ožujka 2020. nije prešla 12% odnosno nakon 14% 2020. nije prešla 10%.

22.              Ovaj sud prije svega ističe da tužitelj označavajući stopu zatezne kamate po hrvatskom zakonodavstvenom okviru iako ima pravo na kamatu po propisima druge države (Bosne i Hercegovine odnosno Federacije Bosne i Hercegovine s obzirom na tuženikovo središte) nije izgubio pravo ostvariti kamatu jer po Zakonu o obligacionim odnosima dužnik koji zakasni u ispunjenju u obvezi je platiti i kamate.

23.              S obzirom da je sud vezan tužbenim zahtjevom to je valjalo za period u kojem tužitelj zahtjeva kamatu preko tada propisanih 12%, dakle od dospijeća do 31. srpnja 2015. upravo odrediti kamatu u visini od 12% godišnje. Nadalje za period od 1. kolovoza 2015., zbog vezanosti tužbenim zahtjevom, valjalo je tužitelju priznati stopu zatezne kamate kako je i tražio jer isti traži manje nego što mu pripada, time da je valjalo ugraditi zaštitu za tuženika da kamata sada ne može preći 10% godišnje.

24.              Sve ovo dosuđeno je, vodeći i računa da se tužitelj nije žalio na ranije već odbijeni tužbeni zahtjev ne samo glede glavnice već i glede stope zatezne kamate, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a.

25.              S obzirom da je tuženik samo neznatno uspio u revizijskom postupku to su se ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a, jer sukladno odredbi članka 117. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (dalje ZID ZPP/19 - „Narodne novine“ broj 70/19) nema primjene odredbe članka 82. ZID ZPP/19 s obzirom da je prvostupanjska presuda donesena prije 1. rujna 2019. da se odbije tuženikov zahtjev za nadoknadom troškova sastava revizije.

 

U Splitu, 30. rujna 2021.