Broj: Revr 1305/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika M. d.o.o. S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-880/2016-2 od 16. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-94/2015-13 od 19. veljače 2016., u sjednici održanoj 27. lipnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-880/2016-2 od 16. svibnja 2016. odbija se kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-880/2016-2 od 16. svibnja 2016. odbio je žalbu tuženika i potvrdio presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-94/2015-13 od 19. veljače 2016. kojom je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da je odluka tuženika M. d.o.o. iz S. B., od 7. svibnja 2015. god. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju M. M. iz S. B., nedopuštena.

 

II. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. S. B., da tužitelju M. M. iz S. B., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 19. veljače 2016. god do isplate, u roku 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. Zakona o parničnom postupku, relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju te je predložio da Vrhovni sud RH odbije reviziju, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove odgovora na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tuženika nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a njome je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora.

 

Ni sam tuženik koji tvrdi da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, nije ukazao na stvarne proturječnosti. Revizijskim navodima se zapravo sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na okolnosti koje su prethodile donošenju Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, poglavito onih koje se tiču razloga zbog kojih tužitelj nije nastupio na posao nakon što mu je isteklo bolovanje. Tuženik je u obrazloženju ovoga revizijskog razloga sadržajno osporio ocjenu izvedenih dokaza i zaključke o odlučnim činjenicama o postojanju povrede radne obveze, i time opravdanog razloga za otkaz.

 

Slijedi da se radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema tuženikovom shvaćanju sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno interpretirali). Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

Nadalje, tuženik je u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude u odnosu na teret dokaza o postojanju opravdanog razloga za otkaz i pravnu kvalifikaciju pojma neopravdanog izostanka s posla u trajanju od tri dana. Međutim eventualni pogrešan pravni pristup u rješenju spora sam po sebi, sve i kada postoji, ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje revizijom.

 

Tuženik je u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu također i zbog revizijskog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, učinjene pred drugostupanjskim sudom, Navedena apsolutno bitna povreda postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.

 

Međutim navedeni revizijski razlog nije određeno naveden glede dijela presude kojim je navodno prekoračen tužbeni zahtjev, a ni ovaj sud usporedbom sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva sa izrekom presude nije našao da bi presudom bilo suđeno izvan granica zahtjeva koji su stavljeni u postupku (po čl. 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

U revizijskom stupnju postupka je sporna nedopuštenost odluke o otkazu.

 

S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014, dalje u tekstu: ZR) glede postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede radne obveze.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

 

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. travnja 2011. kod tuženika obavljao poslove montaže namještaja,

 

- da je tužitelj 13. veljače 2015. pretrpio ozljedu na radu kod tuženika, s posljedičnom dijagnozom amputacije vrha jagodice kažiprsta lijeve šake te manje laceracije na jagodicama trećeg i četvrtog prsta, uslijed čega je bio na neprekidnom bolovanju od 13. veljače 2015. do 30. travnja 2015.,

 

-da je tužitelj prilikom prvog hitnog pregleda kod liječnika kao uzrok povrede naveo da je povreda nastala bavljenjem aktivnošću u slobodno vrijeme, a da je naknadno iskazao kako je ozljeda nastala na radnom mjestu,

 

- da je proveden inspekcijski nadzor po inspektoratu rada jer je poslodavac tek naknadno dana 27.veljače 2015. faxom dostavio obavijest o težoj ozljedi radnika M. M. (ovdje tužitelja) koja se dogodila dana 13.veljače 2015. u 12,00 sati (kako to proizlazi iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 27. ožujka 2015. – list 16 spisa),

 

-da je tužitelju i prije ovoga slučaja izdano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa dana 28. listopada 2014. (list 42 spisa),

 

-da je tužitelj nakon završetka bolovanja dana 30. travnja 2015. osobno zaposlenici tuženika na pristupnoj rampi poslodavca predao doznaku o privremenoj nesposobnosti za rad za period od 13. veljače 2015. do 30. travnja 2015., a nakon toga, unatoč dovršenom liječenju i zaključenju bolovanja, nije nastavio raditi,

 

-da je Odlukom od 7. svibnja 2015. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen dana 8. travnja 2011. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a iz obrazloženja odluke proizlazi da se osobito teška povreda radne obveze ogleda u neopravdanom izostanku s posla u razdoblju od završetka privremene nesposobnosti za rad tj. od 30. travnja 2015.

 

U odnosu na sporne okolnosti tužiteljevog izostanka s posla prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio na bolovanju do 30. travnja 2015. te da je nakon zaključenog bolovanja prvi slijedeći dan bio 1. svibanj 2015., dakle neradni dan, a potom su uslijedili neradni dani subota i nedjelja, iz čega slijedi da je tužitelj trebao početi raditi 4. svibnja 2015., a izostao je s posla 4., 5. i 6. svibnja, nakon čega mu je tuženik otkazao ugovor o radu odlukom od 7. svibnja 2015.

 

Nadalje je utvrđeno da se tužitelj javio poslodavcu 30. travnja 2015. predajom liječničkih doznaka nakon završenog bolovanja zbog povrede na radu, s namjerom da nastavi raditi, ali mu je zabranjen ulazak u dvorište i prostorije poslodavca, pri čemu je doznake za bolovanje predao osobno na ulaznoj rampi. Nakon toga događaja tužitelj je 4. svibnja 2015. telefonski kontaktirao poslodavca kako bi ponovno razgovarao radi javljanja na posao, ali mu je poslodavac rekao da više ne dolazi na posao i da se vide na sudu. Tužitelj je pokušao u komunikaciji sa službenicom tuženika i telefonskom komunikacijom s direktorom i prokuristom saznati za razloge zabrane ulaza u tvrtku, a time i dolazak na posao, no u tome nije uspio, niti je nastavio raditi.

 

Stoga je prvostupanjski sud zaključio da se izostanak tužitelja s posla u dane 4., 5. i 6. svibnja ne može okvalificirati kao neopravdani izostanak s posla, nego izostanak krivnjom tuženika.

 

Rukovodeći se odredbom čl.135. st. 3. ZR-a prema kojoj je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, te s obzirom na to da u ovom slučaju poslodavac nije dokazao da je tužitelj osoba koja je počinila povredu radne obveze za koju se tereti pobijanom Odlukom, prvostupanjski sud je odluku o otkazu utvrdio nedopuštenom.

 

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje prvostupanjske presude te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude, poglavito glede postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu i pravnog shvaćanja o tome na kome je teret dokaza u slučaju otkaza ugovora o radu zbog izostanka radnika s posla u trajanju od tri uzastopna dana, a koji izostanak među strankama nije ni bio sporan. U reviziji je tuženik ponovio tvrdnju iznesenu u postupku koji je prethodio revizijskom, a prema kojoj nije tuženi zapriječio tužitelju dolazak na posao nakon što mu je zaključeno bolovanje, nego radilo o samovoljnom neopravdanom izostanku.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga revizijskog suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva sudovi su pravilno primijenili odredbe Zakona o radu i to:

 

-čl. 116. st. 1: Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.,

 

-čl. 135. st. 3: U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

Za pravnu valjanost otkaza mjerodavni su razlozi navedeni u obrazloženju odluke koji bi trebali biti jasni i nedvojbeni upravo zbog toga što obrazloženje navedeno u odluci o otkazu predstavlja predmet ispitivanja tijekom postupka. Opis osobito teške povrede radne obveze treba sadržavati opis teške povrede radne obveze odnosno druge osobito važne činjenice zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Imajući na umu da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zato što je navodno neopravdano izostao s posla tri uzastopna radna dana, na tuženiku je bio teret dokaza o tome da je tužitelj doista izostao s posla, dok je tuženik bio dužan dokazati da se radi o opravdanom izostanku.

 

U ovom slučaju valja poći od utvrđenja da je upravo tuženik spriječio tužitelja u namjeri da nastupi na posao nakon bolovanja, onemogućio je tužitelju ulazak u poslovne prostorije društva čak i radi predaje doznaka za bolovanje, a pokušao je i prikriti nezgodu na poslu u kojoj je ozlijeđen tužitelj, što je rezultiralo poremećajem odnosa između stranaka krivnjom poslodavca, a ne krivnjom radnika, kao što se tvrdi u odluci o otkazu.

 

Stoga je pravilno pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda. U okolnostima konkretnog slučaja i ovaj sud je ocijenio da tužiteljev neskrivljeni izostanak s posla u trajanju od tri dana sam po sebi ne predstavlja osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa, niti opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Zbog iznijetih razloga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pravilno primijenjeno materijalno pravo, u postupku u kojemu nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju se pozvao revident, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen jer tuženiku ne pripada pravo na naknadu tog troška unatoč uspjehu u revizijskom stupnju postupka, sve s obzirom na to da se ne radi o potrebnom trošku (čl. 164. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 27. lipnja 2017.