Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 1350/16 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 1350/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M., OIB: …, iz V., kojega zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u V., protiv tuženika K. d.o.o. V.,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, i protutužbe tuženika K. d.o.o. V., kao protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) protiv tužitelja V. M. iz V., kao protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelja) radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-240/16-2 od 14. lipnja 2016., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-223/15-28 od 1. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana, osim u dijelu koji se odnosi na dan prestanka radnog odnosa na osnovu sudskog raskida (4. prosinca 2014.)

 

              II. Preinačavaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-240/16-2 od 14. lipnja 2016. i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-223/15-28 od 1. veljače 2016. u dijelu kojim je utvrđen dan prestanka radnog odnosa i sudi:

 

              Dan prestanka radnog odnosa tužitelju određuje se 12. prosinca 2014.

 

              III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije odbija se kao neosnovan.

 

              IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

»I. Utvrđuje se ništavom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. prosinca 2014. kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. siječnja 2013.

 

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za utvrđenjem da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku uspostava kontinuiteta radnog odnosa kod tužitelja počev od 12. prosinca 2014. i da u tu svrhu izvrši prijavu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

 

Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

 

"Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 10. siječnja 2013. između tužitelja V. M. iz V., OIB: …, i tuženika K. d.o.o. V., OIB: …, s danom 4. prosinca 2014. kao danom prestanka radnog odnosa tužitelju."

 

Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška za iznos 2.000,00 kuna.

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška za iznos 16.250,00 kuna."«

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu (kojim je odbijen zahtjev na utvrđenje tužitelja da mu radni odnos kod tuženika nije prestao uz uspostavu kontinuiteta radnog odnosa počev od 12. prosinca 2014. uz prijavu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje te kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev postavljen na sudski raskid ugovora o radu s danom 4. prosinca 2013., kao i odluka o troškovima postupka, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavio je tužitelj navodeći da reviziju podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se preinači točku II. izreke prvostupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev, kao i da se odbaci protutužbeni zahtjev, ili da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbaci kao nedopuštenu ili podredno odbije kao neosnovanu.

 

Revizija je samo djelomično osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje se poziva podnositelj revizije jer ta presuda ima navedene jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom činjeničnom građom.

 

Također, suglasno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, sud je ovlašten odlučiti o tome koje dokaze će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, pa sama okolnost što jedan od predloženih svjedoka nije saslušan ne može predstavljati bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka nije više zahtjev koji se odnosio na utvrđenje nedopuštenosti (ništavosti) izvanrednog otkaza ugovora o radu od 4. prosinca 2014., jer taj dio pobijane presude ide u korist podnositelja revizije i nije pobijan.

 

U odnosu na prigovor da sudski raskid ugovora o radu nije moguć kada je odluka o izvanrednom otkazu utvrđena ništavom, već samo u slučaju kada je otkaz utvrđen nedopuštenim, valja odgovoriti da u predmetnom slučaju nije traženo utvrđenje ništavosti pravnog posla, odnosno ugovora o radu na temelju općih pravila imovinskog prava, odnosno zbog razloga ništetnosti propisanih odredbama čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11  -  dalje: ZOO/05), a riječ bi bila o protivnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, već je činjenična osnova prestanka predmetnog ugovora o radu njegovo izvanredno otkazivanje zbog tužiteljeve osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa kada uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. Zakona o radu - "Narodne novine" broj 93/14  – dalje: ZR).

 

              Zbog toga, kada tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništavosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu umjesto, a što bi bilo pravilnije, utvrđenje otkaza nedopuštenim, to ne može biti od značaja jer je osnova prestanka ugovora o radu bila ocjena postoje li ili ne postoje razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, a ne razlozi ništetnosti, suglasno odredbama ZOO/05.

 

              U odnosu na osnovanost protutužbenog zahtjeva i prestanka ugovora o radu na temelju sudskog raskida, valja istaknuti da prema čl. 125. st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, što je u ovom predmetu slučaj, može na zahtjev radnika ili poslodavca raskinuti ugovor o radu.

 

              Prema tome, i poslodavac je ovlaštenik za podnošenje takvog zahtjeva i to kada sukladno čl. 125. st. 2. ZR postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć.

 

              U predmetnom slučaju utvrđeno je da narav i težina povreda obveza iz ugovora o radu koje su posebno iscrpno opisane u razlozima prvostupanjske presude, kao i daljnje nekritičko ponašanje tužitelja, opravdavaju sudski raskid ugovora o radu na zahtjev tuženika kao poslodavca.

 

              Glede prigovora vezanog uz dan prestanka radnog odnosa treba odgovoriti u okviru i u granicama tog prigovora da prilikom određivanja dana s kojim se raskida ugovor o radu i prestaje radni odnos sud može krećući se u granicama postavljenog ovdje protutužbenog zahtjeva ugovor o radu raskinuti s bilo kojim danom u rasponu od dana dostave nezakonitog otkaza do dana donošenja sudske odluke, ovisno o okolnostima pojedinog slučaja (tako npr. u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske  broj Revr-358/13-2 od 29. siječnja 2014., na koju su se pozvali nižestupanjski sudovi).

 

U okolnostima konkretnog slučaja i po shvaćanju revizijskog suda opravdano je taj dan vezati nakon davanja uz dostavu nezakonitog otkaza ugovora o radu imajući posebice na umu da je njegova nezakonitost u nižestupanjskim presudama utvrđena samo zbog formalnih razloga i to kašnjenja s provedbom postupka savjetovanja s Radničkim vijećem, iako se ono nekoliko dana nakon otkaza suglasilo s njime.

 

Budući da je tužitelju odluka o otkazu od 4. prosinca 2014. uručena 12. prosinca 2014., od tada je trebalo na osnovu sudskog raskida utvrditi dan prestanka radnog odnosa, jer prije radni odnos tužitelju ne bi mogao prestati ni na osnovu izvanrednog otkaza kada bi on bio utvrđen dopuštenim.

 

              Zbog svega izloženog, valjalo je na temelju odredbi čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

 

              Obzirom da je tužitelj u revizijskom stupnju postupka uspio samo u neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, valjalo je na temelju odredbi čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 3. ZPP odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

              Na temelju odredbe čl. 155. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Zagreb, 28. lipnja 2017.

Copyright © Ante Borić