Broj: Revr 1510/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u S., protiv tuženika Osnovne škole G. P., D. D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti oduke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-953/16-2 od 31. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-344/13 od 11. ožujka 2016., u sjednici održanoj 5. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu klasa: ..., Ur. br. ... od 18. ožujka 2013., da se raskine Ugovor o radu od 6. studenoga 2009. s danom 2. rujna 2013., da tuženik tužitelju na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu isplati iznos od 75.625,92 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev za isplatu izgubljene zarade u iznosu od 41.740,52 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, te je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 10.000,00 kn.

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te da se tužitelju dosude troškovi postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu od 18. ožujka 2013., zatim traži sudski raskid ugovora o radu s danom 2. rujna 2013., te da mu tuženik nadoknadi štetu zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu u iznosu od 75.625,92 kn i plaću u iznosu od 41.740,52 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-       da je Odlukom Školskog odbora tuženika 14. ožujka 2013. tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja, i to prije vremena na koje je bio izabran,

-       da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova ravnatelja od 6. studenoga 2009.,

-       da se tužitelj od 20. ožujka 2013. nalazio na bolovanju,

-       da je tužitelj odluku o otkazu primio za vrijeme bolovanja 16. travnja 2013.,

-       da je otkazni rok iznosio mjesec dana,

-       da je tužitelj zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca 3. rujna 2013.,

-       da su tužitelj i tuženik 6. rujna 2013. zaključili Sporazum o prestanku ugovora o radu s danom 2. rujna 2013.,

-       da su tim Sporazum stranke ugovorile da će se tužitelj isplatiti naknada za godišnji odmor, obzirom da tužitelj nije iskoristio isti kod tuženika, kao i da će plaća tužitelju za mjesec kolovoz biti isplaćena u zakonskom roku,

-       da su Sporazumom stranke izrijekom ugovorile da međusobno više nemaju nikakvih novčanih potraživanja niti drugih zahtjeva.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da je ugovor o radu tužitelja kod tuženika prestao sporazumom radnika i poslodavca u smislu odredbe čl. 104. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR), pri čemu je kod toga poštovan i propisani oblik sporazuma u skladu s odredbom čl. 105. ZR.

 

Pritom valja naglasiti da u vrijeme sklapanja Sporazuma tužitelju još uvijek nije prestao ugovor o radu na temelju otkaza, radi čega nije bilo nikakve zapreke da tužitelj i tuženik zaključe Sporazum o prestanku ugovora o radu, čime su stavili van snage raniji otkaz ugovora o radu.

 

Pravilno pritom drugostupanjski sud ukazuje da tužitelj nije podnio tužbu radi pobijanja Sporazuma o prestanku ugovora o radu, ako je prilikom sklapanja tog Sporazuma bilo mana volje (čl. 330., 331. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

 

Suprotno tvrdnjama tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te nisu u proturječju s ispravama i zapisnicima koji se nalaze u spisu.

 

Tužitelj u reviziji ponavlja ranije iznesene tvrdnje da je sud trebao odlučiti o tome je li otkaz ugovora o radu dopušten ili ne, odnosno da je sud trebao odlučiti o sudskom raskidu ugovora o radu. Navedene tvrdnje nisu osnovane, budući su poslodavac i radnik sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu u vrijeme dok još nije istekao otkazni rok, pa nije bilo nikakve zapreke da poslodavac i radnik riješe sporni odnos na drugačiji način nego što je to otkaz ugovora o radu.

 

Kako je ugovor o radu prestao sporazumom ugovornih strana, to nema osnove da se utvrđuje dan sudskog raskida ugovora o radu. Isto tako, obzirom da su u samom sporazumu ugovorne strane jasno navedene da jedna prema drugoj nemaju više nikakvih potraživanja, jasno je da tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete zbog nezakonitog otkaza, odnosno isplatu neisplaćene plaće.

 

Treba dodati da je revizija podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog toga razloga reviziju prema odredbi čl. 385. ZPP nije uopće moguće podnijeti.

 

Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 5. srpnja 2017.