Broj: Revr 1410/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici P. P. i A.-M. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. d.d. Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1118/14-2 od 23. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-9674/13-11 od 13. svibnja 2014., u sjednici održanoj 5. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. lipnja 2013. kojom je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati u radni odnos na poslove prodavačice ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u skladu s njezinom stručnom spremom i zanimanjem (toč. II.). Isto tako tuženik je obvezan tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (toč. III.).

 

Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se potvrdi prvostupanjska presuda, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Preinačujući prvostupanjsku presudu i odbijajući u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice, ali da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio zahtjevu tužiteljice u smislu odredbe čl. 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR).

 

Naime, nije sporno da je internom kontrolom rada tužiteljice 1. lipnja 2013. utvrđeno da ista ima višak dnevnih tiskovina od 10 primjeraka ukupno, da ima višak običnih voda J. 7 komada i da postoji manjak utrška od 140,00 kn.

 

Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila da nije počinila tešku povredu radne dužnosti, jer da je tiskovine kupila u drugom kiosku kako bi imala novine za svoje stalne kupce, a da joj tuženik nije dostavio dovoljnu količinu novina kritičnog dana, kako bi iste imala za stalne kupce.

 

Suprotno navodima tužiteljice pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da samoinicijativno nabavljanje robe koju tuženik nije dostavio u kiosk redovnim putem i koja roba nije evidentirana kao roba u kiosku u kojem je tužiteljica radila predstavlja takvo ponašanje koje opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, tužiteljica je kao prodavačica bila dužna poštivati upute, ali i odredbe Zakona o trgovini, pri čemu je ista samoinicijativnom nabavom robe i prodajom robe u kiosku postupila protivno odredbi čl. 71. st. 1. al. 9. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14), za koje postupanje je tuženik mogao biti i prekršajno kažnjen.

 

Kod toga valja naglasiti da je tuženik tužiteljicu već ranije upozorio na istovrsne propuste u radu opomenom od 14. svibnja 2012.

 

Suprotno navodima revizije nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge, ti razlozi nisu u protivnosti s provedenim dokazima i sadržaju zapisnika odnosno isprava koje se nalaze u spisu, a niti pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Tužiteljica u reviziji iznosi tvrdnju da sud drugoga stupnja nije cijenio bitne činjenice koje su nesporno utvrđene, pri čemu zapravo ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Suprotno navodima tužiteljice nije počinjena niti ta povreda, pri čemu valja navesti da ovaj sud smatra da je ocjena dokaza provedena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

 

Obzirom na utvrđene povrede, činjenicu da je tužiteljica samoinicijativno nabavljala robu koju je prodavala u kiosku tuženika, a što nije smjela, niti je na to bila ovlaštena, već sama ta činjenica, uz činjenicu da je utvrđen manjak u blagajni, ukazuje na počinjenu tešku povredu i predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 5. srpnja 2017.