Broj: Revr 1429/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz O., OIB …, koju zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik u O., protiv tuženika O. G. d.o.o., S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M. u O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-160/16-2 od 19. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj Pr-474/15-8 od 11. prosinca 2015., u sjednici održanoj 11. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

1.       Revizija tužiteljice podnesena dana 24. lipnja 2016. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-160/16-2 od 19. travnja 2016., odbija se kao neosnovana.

 

2.     Dopuna revizije tužiteljice podnesena preporučenom poštanskom pošiljkom dana 15. srpnja 2016. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-160/16-2 od 19. travnja 2016. odbacuje se kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-160/16-2 od 19. travnja 2016. odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj Pr-474/15-8 od 11. prosinca 2015. kojom je suđeno:

 

              »Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"I              Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika O. G. d.o.o. iz S., od 30.12.2014., a kojom se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. svibnja 2014. tužiteljici D. B. iz O.,  nedopuštena kao i da je Odluka tuženika od 23.01.2015. kojim se zahtjev za zaštitu prava tužiteljice odbija kao neosnovan, nedopuštena.

 

2.     Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 01. svibnja 2014. između tužiteljice D. B. iz O., i tuženika O. G. d.o.o. iz S., s danom 20. svibnja 2015.

 

3. Nalaže se tuženiku O. G. d.o.o. iz S., da isplati tužiteljici D. B. iz O., ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti iznos od 31.648,02 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % tnih poena, počevši od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

4. Nalaže se tuženiku O. G. d.o.o. iz S., da isplati tužiteljici D. B. iz O., na ime naknade plaće za razdoblje od 30.12.2014. pa do prestanka radnog odnosa 20.05.2015. bruto iznos od 49.869,52 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % tnih poena, i to:

 

-            na bruto iznos od 479,51 kn od 16. siječnja 2015. do isplate,

-            na bruto iznos od 10.549,34 kn od 16.02.2015. pa do isplate,

-            na bruto iznos od 10.549,34 kn od 16.03.2015. pa do isplate,

-            na bruto iznos od 10.549,34 kn od 16.04.2015. pa do isplate,

-            na bruto iznos od 10.549,34 kn od 16.05.2015. pa do isplate,

-            na bruto iznos od 10.549,34 kn od 16.06.2015. pa do isplate,

kao i da tužiteljici prizna prava iz radnog odnosa, počevši od 31.12.2015. do 20.05.2015.

 

5.    Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, sveu roku od 8 dana"

 

Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.«

 

Protiv drugostupanjske tužiteljica je podnijela reviziju podneskom predanim sudu dana 24. lipnja 2016. i dopunu revizije  podneskom predanim sudu preporučenom poštanskom pošiljkom dana 15. srpnja 2016.

 

Revizija od 24. lipnja 2016. je podnesena po čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 - dalje: ZPP). Tužiteljica je navela da pobija presudu zbog revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. točka 1. i 3. ZPP, dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Dopunom revizije od 15. srpnja 2016. tužiteljica je dodatno pojasnila revizijske navode u odnosu na pravo prokurista zastupati trgovačko društvo prema radnicima i donositi odluke o otkazu ugovora o  radu.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Dopuna revizije podnesena preporučenom poštanskom pošiljkom dana 15. srpnja 2016. je nepravovremena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 5. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. Ova odredba se odnosi i na dopunu revizije.

 

U ovom slučaju tužiteljici je drugostupanjska presuda dostavljena 25. svibnja 2016., a dopuna revizije je podnesena 15. srpnja 2016., dakle izvan zakonskog roka od 30 dana.

 

Stoga je valjalo odbaciti dopunu revizije po čl. 392. st. 1. ZPP.

 

Revizija tužiteljice podnesena dana 24. lipnja 2016. je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužiteljica se u reviziji općenito pozvala na sve bitne povrede odredaba postupka navedene u čl. 385. st. 1. ZPP, kojom je propisano da se protiv drugostupanjske presude, protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP, revizija može podnijeti:zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.).

 

Tužiteljica je u reviziji određeno navela i obrazložila samo bitnu povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te je drugostupanjska presuda ispitana samo u odnosu na tu bitnu povredu, a koja postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a njome je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora.

 

Revizijskim navodima se u okviru revizijskog razloga bitnih povreda odredaba postupka zapravo sadržajno dovodi u pitanje pravilna primjena materijalnog prava u odnosu  na ovlaštenja prokuriste, te u odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu i poštivanje zakonom propisane procedure otkazivanja.

 

Međutim eventualni pogrešan pravni pristup u rješenju spora sam po sebi, sve i kada postoji,  ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje revizijom.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2014., nedopuštenosti Odluke tuženika od 23. siječnja 2015. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete zbog sudskog raskida, naknade plaće, i priznanja prava iz radnog odnosa za razdoblje od 31. prosinca 2014. do 20. svibnja 2015.

 

U revizijskom stupnju postupka je sporna nedopuštenost odluke o otkazu.

 

S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 47. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12. i 68/13., dalje: ZTD) u odnosu na ovlaštenja prokuriste u postupku otkazivanja ugovora o radu. Sporna je i pravilna primjena odredbe čl. 108. st. 1.  Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., dalje u tekstu: ZR) glede postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede radne obveze, te čl. 119. ZR glede procedure otkazivanja.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2014., na radnom mjestu komercijaliste za prodaju voća i povrća, kao i da je prije toga bila kod tuženika neprekidno zaposlena od 1. listopada 2011.;

 

- da je tuženik tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2014., otkazao ugovor o radu bez otkaznog roka s prestankom radnog odnosa s danom primitka Odluke, zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa - neopravdanog napuštanja radnog mjesta 29. prosinca 2014. (čl. 90. st. 1. al. O Pravilnika o radu tuženika);

 

- da je tužiteljica protiv navedene Odluke u propisanom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio kao neosnovan i potvrdio odluku o izvanrednom otkazu;

 

- da je Odluku od izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici donio prokurist tuženika M. E.;

 

- da je tužiteljica primila dvije opomene i upozorenja pred otkaz, 6. studenog 2013. radi nemarnog i neurednog vođenja kadrovske evidencije za koju je bila zadužena i koju je osobno primila i 3. rujna 2014. jer je bez znanja i dopuštenja uprave prodala Grapolo rajčice po znatno manjoj cijeni određenom kupcu u odnosu na cijenu prema ostalim kupcima, zbog čega je kod poslodavca nastupila značajna materijalna šteta, a koju je opomenu osobno primila;

 

- da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti zbog koji nije opravdano za očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući iznošenje obrane prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (tužiteljica se prethodnog dana, prije otkazivanja ugovora o radu, nakon završene inventure, prije radnog vremena nije vratila na svoje radno mjesto, da o tome nije zatražila dopuštenje, od poslodavca odnosno sebi nadređene osobe, da su se svi drugi djelatnici toga dana koji su bili na inventurama na raznim mjestima izvan sjedišta tuženika, vratili na svoja radna mjesta, da je praksa kod tuženika bila da se poslije završene inventure prije isteka radnog vremena vraća na radno mjesto);

 

- da je tužiteljica neopravdano napustila radno mjesto, da se mogla i morala javiti svojem poslodavcu da je inventura završila i pitati za potrebu vraćanja na radno mjesto odnosno dopuštenje da se ne vrati (zbog vremenskih neprilika), a što nije učinila i stoga počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa koja čini nemogućim nastavak radnog odnosa kada se uzmu u obzir i ostale okolnosti i interesi obiju strana – da je tuženik kao poslodavac već zbog ranijih povreda radne dužnosti, zbog kojih je bila opomenuta, bio nezadovoljan obavljanjem njezine radne dužnosti,

 

Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je izvanredni otkaz ugovora o radu dopušten i zakonit, da je odluku o otkazu donijela ovlaštena osoba, te da je odluka u skladu s odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14 – dalje: ZR), pri čemu da tuženik nije postupio suprotno odredbi čl. 119. st. 2. ZR, u vezi odredbe čl. 125. ZR. Stoga je taj sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

Tužiteljica je revizijom osporila pravilnu primjenu više zakonskih odredaba i to: (1) odredbe čl. 47. st. 1. i 2. ZTD, tvrdeći da prokurist nije ovlašten donijeti odluku o otkazu ugovora o radu; (2) odredbe čl. 116. st. 1. ZR, tvrdeći da odlaskom s posla nakon dovršene inventure, a  prije isteka radnog vremena, nije počinila osobito tešku povredu radne obveze, te (3) odredbe čl. 119. st. 2. ZR , tvrdeći da je odluka nezakonita zbog propusta poslodavca omogućiti joj iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu.

 

U odnosu na revizijski navod koji se odnosi na ovlasti prokuriste mjerodavna je odredba čl. 47. ZTD koja glasi:

 

- (1) Prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima.

 

- (2) Prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama.

 

Dakle, prokurist već i po samom zakonu ima ovlast poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog društva, osim onih koje ne bi mogao poduzimati i sam davatelj prokure i onih (iz odredbe čl. 47. st. 2. i čl. 49. ZTD) za koje bi morao imati još i posebnu punomoć. S obzirom na to da ZTD ne propisuje da prokurist mora imati posebnu ovlast (ili punomoć) i za otkazivanje ugovora o radu sa radnicima društva, slijedi da osporavana odluka o otkazu koju je donio prokurist M. E., suprotno navodima revidenta, nije donesena po neovlaštenoj osobi, a kako je to detaljno obrazloženo u pobijanoj drugostupanjskoj presudi. Stoga suprotna razlaganja revidenta u tom pogledu nisu osnovana.

 

O ovom pravnom pitanju je Vrhovni sud RH već zauzeo pravno shvaćanje u presudama poslovni broj Revr-793/09, Revr-1037/12, te u više kasnijih odluka.

 

U odnosu na revizijski navod koji se odnosi na (ne)postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu i proceduru otkazivanja mjerodavne su odredbe ZR koje glase:

 

-čl. 116. st. 1. ZR: Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

-čl. 119. st. 2. ZR: Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Pravilno je pravno shvaćanje u primjeni navedenih odredaba, a na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. U konkretnom slučaju okolnosti događaja na kojem tuženik temelji razloge za izvanredni otkaz, a to je neopravdano napuštanje radnog mjesta tužiteljice prije isteka radnog vremena, u situaciji kada su njezini kolege koji su s njom obavljali poslove inventure u B. 29. prosinca 2014. (Š. R. i V. H.), uključujući i sve ostale radnike koji su obavljali radne zadatke izvan sjedišta poslodavca (inventure u ostalim organizacijskim jedinicama tuženika), vratili na radno mjesto u sjedište, ukazuju na nesavjestan odnos tužiteljice prema radu i gubitak povjerenja poslodavca. Poslodavac je dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa koja čini nemogućim nastavak radnog odnosa kada se uzmu u obzir i ostale okolnosti i interesi obiju strana a zbog kojih okolnosti nije opravdano od poslodavca očekivati da joj omogući iznošenje obrane.

 

Ovakvom zaključku pridonosi i okolnost što je tužiteljica u prethodnom razdoblju (6. studenog 2013. i 1. rujna 2014.) već bila opominjana od strane poslodavca zbog nemarnog i neurednog vođenja kadrovske evidencije za koju je bila zadužena, te zbog toga što je bez znanja i dopuštenja uprave prodala Grapolo rajčice po znatno manjoj cijeni određenom kupcu u odnosu na cijenu prema ostalim kupcima, zbog čega je kod poslodavca nastupila značajna materijalna šteta. Navedene povrede već i same po sebi ukazuju na nesavjestan odnos tužiteljice prema radu i gubitak povjerenja poslodavca, a što je kulminiralo predmetnim događajem kad je tužiteljica bez dopuštenja poslodavca napustila posao prije isteka radnog vremena.

 

Stoga je poslodavac dokazao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a pri donošenju odluke, prema shvaćanju ovoga suda, nije povrijedio propisanu proceduru otkazivanja. Ugovor o radu je prestao otkazom koji nije nedopušten, pa tužiteljici ne pripadaju prava koja bi imala zbog nezakonitog otkaza (naknada plaće, naknada štete).

 

Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo, u postupku u kojemu nije počinjena bitna povreda odredaba postupak na koju se pozvala tužiteljica.

 

Zbog iznijetih razloga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 11. srpnja 2017.