Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Revr 1058/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. K. G., dipl. pravnica, NHS Regionalni ured S., protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. i p. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-109/16-2 od 25. veljače 2016., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu br. Pr-649/14 od 11. prosinca 2015., u sjednici održanoj 12. srpnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja protiv presude odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. ... od 1. rujna 2011., kao i da radni odnos tužitelja nije prestao. Odbijen je zahtjev tužitelja za vraćanje natrag na rad na radno mjesto „pregledača vagona S.“ odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u Regionalnom području J., kao i da tuženik tužitelju isplati neisplaćene plaće za razdoblje od prestanka ugovora o radu do povratka za posao, zajedno sa zateznom kamatom, te zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan naknaditi troškove postupka tuženiku u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (toč. II.).
Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.
Presudom i rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje u cijelosti, time da tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.
Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje.
Tuženik u odgovoru na reviziju osporava sve navode tužitelja, te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te da se tužitelj obveže na naknadu troškova odgovora na reviziju.
Revizija tužitelja protiv presude nije osnovana, dok revizija protiv rješenja nije dopuštena.
U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije sporno da je tuženik temeljem čl. 115. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) i Kolektivnog ugovora (Sl. vjesnik 5/14 - dalje: KU) donio 21. kolovoza 2014. Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. ... Tom odlukom tužitelju je otkazan ugovor o radu od 1. rujna 2011. za rad na poslovima pregledača vagona zbog smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu pregledača vagona zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.
Osim toga nije sporno da je tuženik donio Program zbrinjavanja viška radnika 10. lipnja 2014., da je proveden postupak savjetovanja s glavnim radničkim vijećem i sindikatom strojovođa uz sudjelovanje sindikata tuženika, da je Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dostavljen taj Program, koji je taj Program odobrio 3. srpnja 2014.
Treba dodati da je na temelju odluke o otkazu tuženik tužitelju trebao isplatiti otpremninu u visini od 120.000,00 kn, te mu je omogućeno ostvarivanje prava kod željezničkog fonda u skladu s odredbama čl. 71. i 75 KU.
Tuženik je kao jedan od kriterija za odabir viška radnika utvrdio i kriterij svojstva branitelja iz Domovinskog rata, pri čemu je taj kriterij primijenjen kao isključujući kod rješavanja viška radnika.
Iako tužitelj u reviziji navodi da istu podnosi i zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u samoj reviziji se pobliže ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Stoga taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim, pri čemu valja posebno naglasiti da se u revizijskom postupku kontrolira je li počinjena, naravno ako na to ukazuje revizija, bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP pred drugostupanjskim sudom, odnosno je li počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim ako se ista odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (toč. 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ZPP donio presudu bez održavanja rasprave (toč. 5.) i je li odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica (toč. 9.).
Pritom neosnovano tužitelj u reviziji upućuje na sadržaj žalbe, jer su razlozi za žalbu i razlozi za reviziju različiti, pa niti u tom dijelu revizija se ne ukazuje osnovanom.
U reviziji tužitelj i nadalje prigovora da su nižestupanjski sudovi dali pravo tuženiku kao poslodavcu da u konkretnom slučaju primijeni isključivo kriterij iz čl. 73. toč. 5. KU (status Hrvatskog branitelja), a da je preskočen kriterij iz toč. 4., odnosno ostali kriteriji propisani u tom članku KU.
Navedeno tumačenje tužitelja ne može se prihvatiti osnovanim. Naime, autonomno je pravo poslodavca da kod utvrđivanja viška radnika uzme u obzir i druge kriterije, izvan odredbe čl. 115. ZR (trajanje radnog odnosa, starost, obveze uzdržavanja koje terete radnika). Iz samog KU i to čl. 73. jasno proizlazi da je tuženik vodio računa o zakonskim kriterijima, ali je isti uveo i dodatni kriterij - status Hrvatskog branitelja. Iz liste usporednih radnika jasno je vidljivo da samo tužitelj i D. M. nemaju status hrvatskih branitelja, slijedom čega su isti utvrđeni viškom.
Tumačenje odredbi KU temeljem kojih su utvrđeni radnici koji su višak, a koje iznosi tužitelj, nije prihvatljivo i ne proizlazi iz odredbe KU na koju se i sam tužitelj poziva.
Radi navedenog ovaj sud ne nalazi da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelj utvrđen viškom, niti je u odnosu na tužitelja tuženik postupao diskriminacijski, posebice obzirom na utvrđenu visinu otpremnine i prava koja mu u slučaju otkaza pripadaju prema odredbama KU.
Stoga je valjalo reviziju protiv presude odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Tužitelj pobija i rješenje drugostupanjskog suda kojim je odbijena žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere. Privremene mjere su propisane odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - dalje: OZ) kao mjere osiguranja, radi čega su za dopuštenost revizije u tom dijelu mjerodavne odredbe čl. 12. st. 1. OZ. Prema toj odredbi u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Kako tužitelj u reviziji nije postavio određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, čak štoviše u samoj reviziji se glede privremene mjere ne iznosi niti jedan navod, to u tom dijelu revizija tužitelja nije dopuštena.
Radi toga je valjalo reviziju protiv drugostupanjskog rješenja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP u vezi čl. 12. OZ.
Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 12. srpnja 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.