Objavljeno u NN 102/07 od 10.10.2007.:

 

DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Na temelju članka 43. Zakona o službenoj statistici (»Narodne novine«, br. 103/03.) Državni zavod za statistiku određuje

 

METODOLOGIJU ZA STATISTIČKU PRIMJENU NACIONALNE KLASIFIKACIJE DJELATNOSTI 2007. – NKD 2007.1

1. UVOD

Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD2 je klasifikacija svih ekonomskih djelatnosti RH i koristi se za prikupljanje, upisivanje, obradu, objavu i diseminaciju statističkih podataka. Također se koristi i za razvrstavanje poslovnih subjekata (pravnih i fizičkih osoba) kao i za vođenje poslovnih registara. NKD je izrađen potkraj 1994. na temelju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti EU-a – NACE Rev. 13, čime je osigurana usporedivost statističkih podataka RH na europskoj i svjetskoj razini. S obzirom na to da se radi o preuzetom eruopskom standardu, svaka promjena klasifikacije NACE povlači za sobom i promjenu klasifikacije NKD-a. Tako je NKD ažuriran 2003., kada je na snagu stupio NKD 2002.4, nakon što je u EU stupila na snagu revidirana verzija NACE Rev. 1.15. Radilo se o manjem ažuriranju klasifikacije, bez zadiranja u njezinu osnovnu strukturu. Budući da su se dogodile značajne promjene u strukturi i organizaciji gospodarstva, kao i u razvoju novih tehnologija koje stvaraju nove djelatnosti i proizvode, bilo je potrebno organizirati veliku reviziju klasifikacije NACE. Razmaci između revizija ne smiju biti predugi, jer se važnost klasifikacije s vremenom smanjuje, niti prekratki, jer je u tom slučaju usporedivost podataka tijekom vremena značajno umanjena. Međutim, važno je napomenuti da svaka revizija klasifikacije, osobito ako uključuje promjene u strukturi klasifikacije, vodi prekidu vremenskih serija. Rezultat ove velike revizije (poznate pod nazivom Operacija 2007. koja se odvijala između 2000. i 2007.) je izrada nove klasifikacije NACE Rev. 26 koja je stupila na snagu 19. siječnja 2007., a čija će primjena početi 1. siječnja 2008. u svim zemljama EU-a. S obzirom na navedeno, stručnjaci Državnog zavoda za statistiku izradili su novu verziju NKD-a pod nazivom Nacionalna klasifikacija djelatnosti 2007. – NKD 2007.7, koja će stupiti na snagu i čija će primjena početi, kao i u zemljama EU-a, 1. siječnja 2008., dok će se za statističke i analitičke potrebe službene statistike u prijelaznom razdoblju do 31. prosinca 2009. istodobno primjenjivati i NKD 2002. Tako je trinaest godina nakon izrade prve verzije NKD-a, NKD doživio značajnu promjenu u svojoj strukturi. Primjenom klasifikacije NKD 2007., koja sadržajno i strukturno u potpunosti odgovara klasifikaciji NACE Rev. 2, moći će se, bez ikakve sumnje, osigurati kvalitetna međunarodna usporedivost statističkih podataka. Za pravilnu primjenu NKD-a 2007. u svim statističkim istraživanjima i u statističkom poslovnom registru kao polaznoj osnovi za sva statistička istraživanja, bilo je potrebno ažurirati Metodologiju za statističku primjenu NKD-a i uskladiti je s Uvodom u NACE Rev. 2. Rezultat tog rada je izrada Metodologije za statističku primjenu Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. – NKD 2007. koja je usklađena s definicijama i pravilima NACE-a Rev. 2.

2. OBUHVAT I KARAKTERISTIKE NKD-a 2007. 2.1. Pojam klasifikacije djelatnosti

Za djelatnost se može reći da predstavlja kombinaciju sredstava kao što su kapitalna dobra, radna snaga, proizvodne tehnike ili poluproizvodi u svrhu proizvodnje roba ili usluga. Stoga, djelatnost karakterizira input (sredstva), proizvodni proces i output (robe ili usluge). Klasifikacija djelatnosti jedan je od osnovnih statističkih standarda koji se koristi pri evidentiranju, prikupljanju, obradi, analizi, diseminaciji i prikazivanju podataka važnih za stanje određenog gospodarstva te za analizu i usmjeravanje društvenog i gospodarskog razvoja i njegovih strukturnih promjena. Prema klasifikaciji djelatnosti razvrstavaju se poslovni subjekti (pravne i fizičke osobe) po djelatnostima koje obavljaju, a ne prema vlastitom ustrojstvenom obliku, statusu, vlasništvu, načinu proizvodnje i slično. Međutim, statističke klasifikacije nisu statička kategorija. Razlog je u činjenici da se gospodarstvo i njegova struktura u tijeku vremena mijenja, nove tehnologije stvaraju nove djelatnosti i proizvode koji dobivaju sve veću važnost, dok neke druge djelatnosti sve više gube na važnosti. Kako bi statističke informacije o strukturi gospodarstva zadržale svoju aktualnost, nužno je s vremena na vrijeme revidirati klasifikacije. To ne smije biti prečesto i u kratkim intervalima jer svaka revizija klasifikacija ima negativan učinak zato što izaziva prekid vremenskih serija i zahtijeva njihovu rekonstrukciju.

2.2. Obuhvat i ograničenja NKD-a 2007.

NKD 2007. ne razlikuje oblik vlasništva, vrstu pravne organizacije ili način poslovanja jer ti kriteriji nisu povezani s karakteristikama same djelatnosti. Jedinice koje obavljaju istu vrstu ekonomske djelatnosti razvrstavaju se na isti način neovisno o tome radi li se o dioničkim društvima (ili njihovom dijelu), samostalnim poduzetnicima ili državi i bez obzira na to je li matično poduzeće strana jedinica i sastoji li se jedinica od jednog ili više pogona. Stoga, nema povezanosti između NKD-a i Klasifikacije institucionalnih jedinica u Sustavu nacionalnih računa (SNA)8 ili Europskom sustavu računa (ESA)9. Proizvodne jedinice razvrstavaju se prema glavnoj ekonomskoj djelatnosti koju obavljaju, neovisno o tome obavlja li se posao električnim ili ručnim strojevima ili se odvija u tvornici ili kućanstvu. Moderno nasuprot tradicionalnom ne predstavlja kriterij za NKD. NKD ne razlikuje formalnu od neformalne ili legalnu od ilegalne proizvodnje. Razvrstavanja prema obliku vlasništva, vrsti organizacije ili načinu poslovanja izvode se neovisno o razvrstavanju prema djelatnosti. Međutim, unakrsno razvrstavanje s NKD-om osigurat će korisne dodatne informacije. Općenito, NKD ne razlikuje tržišne od netržišnih djelatnosti, kao što je definirano u SNA-i/ESA-i, iako je ta razlika važna značajka SNA-e/ESA-e. Raščlanjivanje ekonomskih djelatnosti prema ovom načelu je korisno u svakom slučaju gdje se podaci prikupljaju za djelatnosti koje se obavljaju na tržišnoj odnosno netržišnoj osnovi. Unakrsnim razvrstavanjem ovaj bi se kriterij trebao povezati s kategorijama NKD-a. Netržišne usluge pružaju samo državne organizacije ili neprofitne institucije koje služe kućanstvima, većinom u području obrazovanja, zdravstva, socijalnog rada itd. NKD obuhvaća i djelatnosti kućanstava koja proizvode različitu robu i obavljaju različite usluge za vlastite potrebe. Ovo se odnosi samo na dio ekonomskih djelatnosti kućanstva, dok su djelatnosti kućanstva koje je moguće jasno odrediti razvrstane u drugim dijelovima NKD-a.

2.3 Struktura i sustav označavanja NKD-a 2007.

NKD 2007. sastoji se od četiri hijerarhijske razine koje su označene na sljedeći način: – razina klasifikacije je područje i označava se jednoslovnom oznakom – razina klasifikacije je odjeljak i označava se dvoznamenkastim brojem – razina klasifikacije je skupina i označava se troznamenkastim brojem – razina klasifikacije je razred i označava se četveroznamenkastim brojem. Najniža razina klasifikacije je razina razreda, što do sada nije bio slučaj. Naime, u NKD-u 2002. najniža razina klasifikacije je bila razina podrazreda (peteroznamenkasta brojčana oznaka) koja je predstavljala nacionalnu uvedenu razinu odnosno razinu uvedenu radi zadovoljavanja nacionalnih potreba za prikazivanjem podatka na detaljnijoj razini. S obzirom na to da je NKD 2007. detaljniji u odnosu na NKD 2002. i da na razini razreda ima 615 kategorija (NKD 2002. je na razini razreda imao 514 kategorija, a na razini podrazreda 585), statističari Državnog zavoda za statistiku, zajedno s ostalim institucijama koje sudjeluju u izradi Programa statističkih aktivnosti te Godišnjega provedbenog plana, složili su se da najniža razina NKD-a 2007. bude razina razreda, a to znači bez detaljnije nacionalne raščlambe. Također, NKD 2007. u odnosu na NKD 2002. u svojoj strukturi više nema međurazine potpodručja. Razlog tome je što ta hijerarhijska razina (međurazina), koja je bila uvedena radi potrebe nacionalnih računa, više ne postoji u NACE-u Rev. 2. Za potrebe nacionalnih računa izrađene su dvije agregirane strukture koje ne čine sastavni dio NACE-a Rev. 2 pa tako niti NKD-a 2007. (vidi točku 5.5.). NKD 2007. ima 21 područje, 88 odjeljaka, 272 skupine i 615 razreda. Usporedni prikaz hijerarhijskih razina NKD-a 2007. i NKD-a 2002. prikazan je u Tablici 1. Tablica 1. HIJERARHIJSKE RAZINE NKD-a 2007. U ODNOSU NA NKD 2002.

Oznaka za razinu područja nije uključena u šifru NKD-a 2007. koja označava odjeljak, skupinu i razred određene djelatnosti. Na primjer, djelatnost Proizvodnja ljepila je označena šifrom 20.52, pri čemu je 20 šifra odjeljka, 20.5 šifra skupine i 20.52 šifra razreda; područje C kojem ova šifra pripada ne pojavljuje se u samoj šifri. Šifre odjeljaka dodjeljivane su redom odnosno rastućim brojčanim slijedom. Međutim, postoje određene »praznine« kako bi se omogućilo uvođenje dodatnih odjeljaka bez potrebe za potpunom promjenom šifarskog sustava. To se odnosi na ona područja klasifikacije u kojima će se najvjerojatnije vrlo brzo ukazati potreba za dodatnim odjeljcima. Iz tog razloga su sljedeće šifre odjeljaka ostale neiskorištene u NACE-u Rev. 2 odnosno NKD-u 2007.: 04, 34, 40, 44, 48, 54, 57, 67, 76, 83 i 89. U slučajevima gdje određena razina klasifikacije nije dalje raščlanjena, koristi se brojka 0 na onom mjestu u šifri koje označava sljedeću detaljniju razinu. Na primjer, šifra razreda Veterinarske djelatnosti je 75.00, zato što odjeljak Veterinarske djelatnosti (šifra 75) nije podijeljen niti u skupine niti u razrede. Skupine ili razredi koji uključuju »ostale« i/ili »d. n. (drugdje nespomenute)« djelatnosti su označene, kadgod je to moguće, brojkom 9 (na primjer skupina 08.9 Rudarstvo i vađenje, d. n. i razred 08.99 Vađenje ostalih ruda i kamena, d. n.). Formiranje i brojčano označavanje kategorija NKD-a 2007. na svim hijerarhijskih razinama odgovara strukturi i sadržaju klasifikacije NACE-a Rev. 2. U tablici 2. prikazan je broj kategorija unutar svake hijerarhijske razine NKD-a 2007. po pojedinim područjima NKD-a 2007., pa sve do najniže razine razreda (615), koji su označeni četveroznamenkastom brojkom. Tablica 2. TEMELJNA STRUKTURA I BROJ KATEGORIJA NKD-a 2007., PO PODRUČJIMA

 

3. DEFINICIJE I NAČELA NKD-a 2007. 3.1. Usvojeni kriterij za izradu klasifikacije NKD 2007.

Kriteriji koji se koriste za definiranje i određivanje kategorija na bilo kojoj razini klasifikacije ovise o više faktora kao što su potencijalna uporaba klasifikacije i raspoloživost podataka. Ovi kriteriji se primjenjuju različito na različitim razinama klasifikacije: kriterij za detaljne razine agregiranja uzima u obzir sličnosti u stvarnom proizvodnom procesu, dok je na višim agregiranim razinama klasifikacije taj kriterij prilično nevažan.

Kriterij za razrede

Kriteriji u vezi s načinom na koji su djelatnosti povezane u, i raspoređene između, poduzeća zauzimaju središnje mjesto u definiciji razreda (najdetaljnije kategorije) NKD-a 2007. Njihova je namjena osigurati primjenu razreda NKD-a 2007. kod razvrstavanja statističkih jedinica, kao i to da jedinice koje pripadaju pojedinom razredu budu što je više moguće slične s obzirom na djelatnosti koje obavljaju. Kod definiranja pojedinih razreda NKD-a 2007. pridaje se više značaja proizvodnom procesu, nego npr, karakteristikama proizvedenih roba i usluga ili njihovoj namjeni. To znači da su djelatnosti grupirane zajedno kada dijele zajednički proces proizvodnje roba ili usluga, upotrebljavajući slične tehnologije. Razredi NKD-a 2007. definirani su tako da kad god je moguće sljedeća dva uvjeta budu zadovoljena: – da proizvodnja određenih kategorija roba ili usluga koje obilježavaju dati razred odgovara outputu jedinica koje su razvrstane u taj razred – da razred obuhvaća jedinice koje proizvode većinu roba ili usluga koje ga obilježavaju.

Kriterij za skupine i odjeljke

Za razliku od razreda, stvarni proizvodni proces i tehnologija korišteni u proizvodnim djelatnostima postaju manje važni kao kriterij za njihovo grupiranje na višim agregiranim razinama klasifikacije. Na najvišoj razini klasifikacije (područja), važan faktor postaju opća obilježja proizvedenih roba i usluga, kao i potencijalna uporaba statističkih podataka, npr. u okviru SNA-e i ESA-e. Glavni kriteriji koji se primjenjuju kod određivanja skupina i odjeljaka (dvoznamenkaste i troznamenkaste kategorije) NKD-a 2007. odnose se na sljedeće karakteristike djelatnosti proizvodnih jedinica: – obilježja proizvedenih roba i usluga – namjenu roba i usluga – inpute, procese i tehnologiju proizvodnje. Kada se radi o obilježjima proizvedenih roba i usluga, uzima se u obzir fizički sastav i stupanj proizvodnje robe kao i potrebe kojima proizvedene robe i usluge služe. Razlikovanje kategorija NKD-a 2007. u smislu prirode proizvedenih roba i usluga, omogućuje temelj za grupiranje proizvodnih jedinica prema njihovim sličnostima u, i vezama između, utrošenih sirovina, izvora potražnje i njihovih tržišta. Težina (važnost) dodijeljena opisanim kriterijima varira od jedne do druge kategorije. U većini slučajeva (na primjer proizvodnja hrane, industrija tekstila, odjeće i kože, proizvodnja strojeva i opreme kao i uslužne djelatnosti), tri specifične karakteristike su u velikoj mjeri povezane tako da se problem dodjele težine (važnosti) kriterijima ne pojavljuje. U slučaju poluproizvoda, više puta se najveća težina (važnost) davala fizičkom sastavu, kao i stupnju proizvodnje robe. U slučaju robe sa složenim proizvodnim procesom prioritet se često davao krajnjoj namjeni, tehnologiji i organizaciji proizvodnje u odnosu na fizički sastav robe.

3.2. Glavne, sporedne i pomoćne djelatnosti

Jedinica može obavljati jednu ili više ekonomskih djelatnosti koje su opisane u jednoj ili više kategorija NKD-a 2007. Glavna djelatnost statističke jedinice je djelatnost koja najviše doprinosi ukupnoj dodanoj vrijednosti jedinice. Glavna djelatnost se određuje top-down metodom i ne mora nužno imati 50% ili veći udjel ukupne dodane vrijednosti jedinice. Sporedna djelatnost je bilo koja druga djelatnost jedinice, čiji se outputi (robe ili usluge) isporučuju trećoj strani. Dodana vrijednost sporedne djelatnosti mora biti manja nego ona glavne djelat­nosti. Potrebno je napraviti razliku između glavnih i sporednih djelatnosti, s jedne, i pomoćnih djelatnosti, s druge strane. Glavne i sporedne djelatnosti se uglavnom obavljaju uz pomoć brojnih pomoćnih djelatnosti kao što su računovodstvo, prijevoz, skladištenje, nabava, promidžba prodaje, popravak i održavanje, itd. Pomoćne djelatnosti su one koje postoje isključivo kako bi pružale potporu glavnoj ili sporednim ekonomskim djelatnostima jedinice, tako što osiguravaju robu ili usluge za potrebe samo te jedinice. Djelatnost se smatra pomoćnom ako zadovoljava sve sljedeće uvjete: – obavlja se samo za jedinicu ili jedinice kojima pripada – pridonosi troškovima jedinice – outputi (obično usluge, rijetko roba) nisu dio konačnog proizvoda jedinice i ne pridonose bruto investicijama u fiksni kapital – slična djelatnost u sličnom rasponu obavlja se u sličnim proizvodnim jedinicama. Sljedeće djelatnosti se ne smatraju pomoćnim djelatnostima: – proizvodnja roba ili obavljen rad koji je investicija; npr. gradnja za vlastite potrebe, koja bi trebala biti razvrstana u djelatnost građevinarstva ako su podaci dostupni; izrada softvera – proizvodnja čiji se značajan dio prodaje na tržištu, čak i ako se dio utroši u vezi s glavnom djelatnosti – proizvodnja robe ili usluga koja kasnije postaje sastavni dio outputa glavne ili sporedne djelatnosti (npr. proizvodnja kutija za pakiranje proizvoda u odjelu istog poduzeća) – proizvodnja energije (elektrana ili toplana) čak i kada se cjelokupna upotrijebi za glavnu ili sporednu djelatnost nadređene jedinice – kupnja robe za preprodaju u neizmijenjenom stanju – istraživanje i razvoj, s obzirom da ove djelatnosti ne pružaju usluge koje se koriste u tekućoj proizvodnji. U svim navedenim slučajevima, ukoliko za te djelatnosti postoje dostupni podaci, potrebno je izdvojiti posebne jedinice, tzv. jedinice prema vrsti djelatnosti – JVD te ih razvrstati prema djelatnosti koju stvarno obavljaju.

4. DEFINICIJE STATISTIČKIH JEDINICA

Kako bi se stvorila cjelovita statistička slika gospodarstva, potreban je širok raspon informacija, a organizacijska razina na kojoj je moguće prikupiti podatke ovisi o vrsti podataka. Na primjer, podaci o profitu nekog trgovačkog društva mogu biti raspoloživi iz samo jedne središnje zemljopisne lokacije i odnositi se na nekoliko različitih lokacija, dok podaci o prodaji proizvoda mogu biti raspoloživi za svaku izdvojenu lokaciju. Stoga, da bi se na zadovoljavajući način moglo promatrati i analizirati podatke, neophodno je definirati sustav statističkih jedinica. One čine sastavne dijelove (»building blocks«) za koje se mogu prikupiti podaci i razvrstati prema NKD-u. Različite vrste statističkih jedinica koriste se za različite potrebe, ali svaka je jedinica poseban entitet koji je definiran tako da ga je moguće prepoznati i odrediti te izbjeći zamjenjivanje s bilo kojom drugom vrstom jedinice. To može biti prepoznatljiva pravna ili fizička jedinica ili kao u slučaju jedinice homogene proizvodnje, statistička konstrukcija. Postoje sljedeće vrste statističkih jedinica10: a. grupa poduzeća; b. poduzeće; c. jedinica prema vrsti djelatnosti (JVD); d. lokalna jedinica; e. lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti (lokalni JVD); f. institucionalna jedinica; g. jedinica homogene proizvodnje (JHP); h. lokalna jedinica homogene proizvodnje (lokalni JHP).

4.1. Kriteriji za definiranje statističkih jedinica

Statističke jedinice definiraju se na temelju triju kriterija čija važnost ovisi o vrsti jedinice na koju se odnose.

Pravni, računovodstveni i ustrojstveni kriterij

Kako bi se mogle definirati jedinice koje će se moći prepoznati i odrediti u gospodarskom sustavu, primjenjuje se pravni ili institucionalni kriterij. U nekim slučajevima pravno odvojene jedinice moraju biti grupirane zajedno jer nisu samostalne u svojoj organizaciji. Za definiranje nekih vrsta jedinica primjenjuju se i računovodstveni i financijski kriteriji. Za formiranje statističkih jedinica poduzeća koriste se pravne jedinice koje djelomično ili u cijelosti obavljaju proizvodnu djelatnost. Pravne jedinice uključuju: – pravne osobe čije je postojanje priznato zakonom neovisno o pojedincima ili institucijama u čijem su vlasništvu ili čiji su članovi – fizičke osobe koje obavljaju ekonomsku djelatnost na osnovi vlastitog prava. Pravne jedinice čine, samostalno ili u kombinaciji s drugim jedinicama, izvor za formiranje statističkih jedinica nazvanih poduzeća.

Zemljopisni kriterij

Jedinica se može identificirati zemljopisno. Razlikuju se lokalna, regionalna11, nacionalna, europska i svjetska područja. Lokalna razina ovdje znači teritorij koji odgovara »najmanjem administrativnom području«: u Hrvatskoj »grad/općina«, a na primjer u Njemačkoj »Gemeinde«, u Francuskoj »commune« i u Velikoj Britaniji »ward«. Jedinice za promatranje i analizu definirane su tako da omogućavaju određivanje podataka po svim teritorijalnim razinama Republike Hrvatske te priključivanje podacima europskog i svjetskog područja. Primjena zemljopisnih kriterija mora omogućiti objedinjavanje podataka i spriječiti dupliciranje i neobuhvaćenost podataka.

Kriterij djelatnosti

Kao što je već spomenuto, jedinica može obavljati glavnu, sporedne i pomoćne djelatnosti (vidi točku 2.2.). Ako jedinica obavlja više od jedne djelatnosti, sve djelatnosti osim pomoćnih poredane su prema udjelu u bruto dodanoj vrijednosti, a prema troškovima koje stvaraju razlikuju se glavne i sporedne djelatnosti. Pojam pomoćnih djelatnosti je opisan u dodatnim objašnjenjima (vidi točku 3.1.). Djelatnosti se definiraju određenim razinama NKD-a 2007. te se jedinice razvrstavaju prema djelatnostima koje obavljaju. Pravila za razvrstavanje djelatnosti i statističkih jedinica navedena su pod točkom 5. (Klasifikacijska pravila za djelatnosti i statističke jedinice).

4.2 Definicije i objašnjenja pojedinačnih vrsta statističkih jedinica Grupa poduzeća (Enterprise group)

Grupa poduzeća je udruženje poduzeća povezanih pravnim i/ili financijskim vezama. Grupa poduzeća može imati više od jednog centra odlučivanja, posebno za politiku proizvodnje, prodaje i profita. Može centralizirati određene aspekte financijskoga upravljanja i oporezivanja. Ona čini gospodarski entitet koji je ovlašten za odlučivanje, posebno u odnosu na jedinice koje ju čine. Objašnjenje: Za određena promatranja i analize ponekad je potrebno proučiti veze među određenim poduzećima i grupirati ona koja imaju međusobne čvrste veze. Smatra se da postoji grupa kad 20% kapitala ili glasova ima ili kontrolira drugo poduzeće. Uzimaju se u obzir odredbe o ovlaštenjima za imenovanje direktora, a uz financijski nadzor utvrđuje se i gdje se kontrola stvarno nalazi. Ova definicija nije pogodna za statističku analizu jer računovodstveno povezane grupe ne konstituiraju međusobno isključive dodatne grupe poduzeća. Statistička jedinica poznata kao grupa poduzeća temeljena na konceptu računovodstveno povezane grupe treba se definirati primjenom sljedećih dopunskih kriterija: – potrebno je razmotriti računovodstvene grupe na najvišoj konsolidacijskoj razini (upravitelj grupe) – u grupu poduzeća treba uključiti one jedinice čije su financije potpuno integrirane u konsolidirano društvo – treba dodati jedinice s većinskom kontrolom čiji računi nisu uključeni u sveukupnu konsolidaciju primjenom jednog od kriterija razlike u vrsti djelatnosti ili veličini jedinice – ne uzimaju se u obzir privremene veze kraće od godine dana. Grupa poduzeća je skup poduzeća koje nadzire upravitelj grupe (group head). Upravitelj grupe je nadređena pravna jedinica koju posredno ili neposredno ne nadzire nijedna druga pravna jedinica. Podružna poduzeća (subsidiary enterprise) nadređenoga poduzeća (parent enterprise) njihove su podružnice (subsidiaries). Međutim, postoje neki oblici zadružnih ili zajedničkih udruga u kojima je nadređeno poduzeće u vlasništvu jedinica grupe. Grupe poduzeća često su povezane različitim odnosima kao što su vlasništvo, kontroliranje različitih interesa i upravljanje. Te su jedinice često povezane s jedinicama iz iste obitelji s nekoliko različitih generacija. Jedinica grupa poduzeća često odgovara konglomeratu povezanom složenim odnosima i često obavlja širok raspon djelatnosti. Podgrupe se mogu identificirati unutar grupe poduzeća. Korisno je prepoznati sve veze između upravitelja grupe i podređenih poduzeća preko mreže podružnica i potpodružnica (sub-subsidiaries), što omogućava prikaz organiziranosti cijele grupe. Što se tiče različitih računovodstvenih uputa treba razlikovati među temeljnim jedinicama grupe nefinancijskih poduzeća od jedinica koje se razvrstavaju kao financijske institucije. U drugom slučaju treba razlikovati jedinice koje su kreditne institucije i one koje su osiguravajuća društva. Neke grupe poduzeća protežu se cijelim svijetom, a treba ih analizirati s nacionalnog i međunarodnog aspekta. Jedinica grupe poduzeća osobito je korisna za financijske analize i proučavanje strategije poduzeća, no one su previše nestalne u svojoj prirodi da bi se prihvatile kao središnje jedinice za promatranje i analizu. Stoga se za prikupljanje i prikazivanje određenih podataka koristi jedinica poduzeće.

Poduzeće (Enterprise)

Poduzeće je najmanja kombinacija pravnih jedinica koja čini organizacijsku jedinicu za proizvodnju roba ili usluga. Ima određen stupanj autonomije pri odlučivanju, posebno pri raspoređivanju vlastitih resursa. Poduzeće obavlja jednu ili više djelatnosti na jednoj ili više lokacija. Poduzeće može biti samo jedna pravna jedinica. Objašnjenje: Ovako definirano poduzeće ekonomski je entitet koji, pod određenim okolnostima, odgovara grupi od nekoliko pravnih jedinica. Neke pravne jedinice, u stvari, obavljaju djelatnosti isključivo za druge pravne jedinice, njihovo se postojanje može objasniti samo administrativnim razlozima (npr. zbog obračuna poreza) i nemaju nikakvu ekonomsku važnost. Velik broj pravnih jedinica bez ijednog zaposlenog također pripada ovoj kategoriji. U mnogim slučajevima djelatnosti takvih pravnih jedinica smatraju se pomoćnim djelatnostima za nadređenu pravnu jedinicu za koju obavljaju poslove, a kojoj moraju biti pripojene da bi formirale poduzeće koje se koristi za gospodarsku analizu.

Jedinica prema vrsti djelatnosti – JVD (Kind-of-activity unit – KAU)

Jedinicu prema vrsti djelatnosti – JVD čine dijelovi poduzeća koji pridonose izvođenju djelatnosti na razini razreda (četveroznamenkasta brojčana oznaka) NKD-a 2007. Ona odgovara jednoj operacijskoj potpodjeli poduzeća. Informacijski sustav u poduzeću mora osigurati podatke za izračunavanje, za svaki JVD, vrijednosti proizvodnje, međufazne potrošnje, troškova radne snage, operativnih viškova i zaposlenosti te bruto investicije u fiksni kapital (gross fixed capital formation). Objašnjenje: Jedinica prema vrsti djelatnosti – JVD određena je za jedinicu promatranja kako bi se poboljšala homogenost rezultata statističkih istraživanja prema djelatnosti i međunarodna usporedivost tih rezultata, dok se na razini poduzeća mogu promatrati različite vrste horizontalne i vertikalne integracije na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Entiteti koji obavljaju samo pomoćne djelatnosti za poduzeće kojem pripadaju ne mogu se smatrati samostalnom jedinicom prema vrsti djelatnosti. Jedinica prema vrsti djelatnosti – JVD unutar pojedinog naslova NKD-a 2007. može proizvesti proizvode izvan homogene grupe na račun s njima povezanih sporednih djelatnosti koje se ne mogu izdvojeno obraditi zbog neraspoloživosti računovodstvenih podataka. Stoga jedinica prema vrsti djelatnosti razvrstana na temelju glavne djelatnosti ne mora proizvoditi potpun output homogenih skupina specifičnih proizvoda jer se isti proizvodi mogu proizvesti u sporednim djelatnostima jedinice prema vrsti djelatnosti koja pripada nekom drugom naslovu u NKD-u 2007. Interno računovodstvo poduzeća (npr. profitni ili troškovni centri) često se razvija prema srodnom kriteriju koji je sličan konceptu djelatnosti. Ono omogućava davanje podataka na razini jedinice prema vrsti djelatnosti. Svi troškovi pomoćnih djelatnosti poduzeća moraju se raspodijeliti na glavne i sporedne djelatnosti te jedinice prema vrsti djelatnosti koje se promatraju unutar poduzeća.

Lokalna jedinica (Local unit)

Lokalna jedinica je poduzeće ili dio poduzeća (npr. radionica, tvornica, skladište, ured, rudnik, stovarište) smješteno na zemljopisno određenom mjestu. Na svakom od tih mjesta obavlja se neka ekonomska djelatnost u kojoj je zaposlena jedna ili više osoba (nekad i samo dio radnoga vremena), za jedno te isto poduzeće. Objašnjenje: Ako je neka osoba zaposlena na jednom ili više mjesta (održavanje ili nadzor) ili kod kuće, lokalna jedinica je mjesto s kojeg se daju upute ili s kojeg se organizira rad. Mora biti moguće odrediti broj zaposlenih za svaku lokalnu jedinicu. Međutim, sve pravne jedinice koje čine pravnu osnovu poduzeća ili jednog njegova dijela moraju imati lokalnu jedinicu koja je registrirani ured, čak i ako tamo nema nijednog zaposlenog. Štoviše, lokalna jedinica može obavljati samo pomoćne djelatnosti. Zemljopisno identificirano mjesto mora biti striktno opisano: dvije jedinice koje pripadaju istom poduzeću na različitim lokacijama (čak i unutar najmanje administrativne jedinice), smatraju se dvjema lokalnim jedinicama. Jedna lokalna jedinica može se protezati kroz nekoliko susjednih administrativnih područja, a u tom je slučaju, prema konvenciji, poštanska adresa odlučujuća. Granice jedinice određuju se granicama lokacije, što znači npr. da autocesta koja ide kroz lokalnu jedinicu ne narušava granice lokalne jedinice. Kriterij za zaposlene osobe u lokalnoj jedinici također se uzima u obzir.

Lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti – lokalni JVD (Local kind-of-activity unit – local KAU)

Lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti – lokalni JVD dio je jedinice koji prema vrsti djelatnosti odgovara lokalnoj jedinici. Objašnjenje: Svaki JVD mora imati najmanje jedan lokalni JVD. Međutim, JVD se može formirati od dijelova jedne ili više lokalnih jedinica. S druge strane, lokalna jedinica može u određenim okolnostima obavljati samo određeni broj pomoćnih djelatnosti. U tom slučaju treba dodatno razvrstati lokalne jedinice. Osim toga, svako poduzeće mora imati najmanje jedan lokalni JVD.

Institucionalna jedinica (Institutional unit)

Institucionalna jedinica je jedinica osnovni centar za odlučivanje koji karakterizira jednoobraznost ponašanja i samostalnost pri odlučivanju u obavljanju njezine glavne funkcije. Jedinica je institucionalna ako je samostalna u odlučivanju u odnosu na svoju glavnu funkciju i ako je nadležna za cjelovito računovodstvo. Jedinica je samostalna u odlučivanju o glavnoj funkciji ako je odgovorna za odluke i djelatnosti koje obavlja. Jedinica je nadležna za kompletno računovodstvo kad vodi računovodstvo za sve gospodarske i financijske transakcije koje se obavljaju u računovodstvenom razdoblju te bilance aktive i pasive. Objašnjenje: U sektoru korporativnih poduzeća poduzeće odgovara institucionalnoj jedinici koja se koristi u sustavu nacionalnih računa. Slične institucionalne jedinice također postoje u općoj upravi i sektoru privatnih neprofitnih institucija. Institucionalne jedinice u sektoru kućanstava obuhvaćaju sve djelatnosti u kućanstvima, dok je pojam »poduzeće« rezerviran isključivo za njihove proizvodne djelatnosti. Primjena ovih pravila daje sljedeća rješenja za entitete koji nemaju obje karakteristike institucionalne jedinice: (a) Kućanstva uvijek imaju samostalnost odlučivanja i prema tome su institucionalne jedinice, čak i ako ne vode cjelovito računovodstvo. (b) Poduzeća koja ne vode cjelovito računovodstvo pripajaju se institucionalnim jedinicama u čije je računovodstvu uključeno i njihovo. (c) Entiteti koji pri vođenju računovodstva nemaju samostalnost u odlučivanju u obavljanju svoje glavne funkcije pripajaju se jedinicama koje ih nadziru. (d) Entiteti koji zadovoljavaju definiciju institucionalne jedinice smatraju se takvima čak i ako ne objavljuju svoja financijska izvješća. (e) Entiteti koji čine dio grupe poduzeća i vode cjelovito računovodstvo smatraju se institucionalnim jedinicama, čak i ako su dio svoje samostalnosti u odlučivanju ustupili u praksi (ako ne i pravno) središnjem tijelu (holding društvu) odgovornom za opće upravljanje grupom. Holding društvo samo za sebe smatra se institucionalnom jedinicom, za razliku od jedinica kojima upravlja. Sljedeće jedinice smatraju se institucionalnim jedinicama: – jedinice koje vode cjelovito računovodstvo i samostalne su u odlučivanju: (a) Privatna i javna društva (private and public companies), javne korporacije (public corporations) (b) Zadruge (cooperatives) i partnerstva (partnerships) priznati kao samostalni pravni entiteti (c) Javna poduzeća (public enterprises) koja su posebnim pravnim propisima priznata kao samostalni pravni entiteti (d) Neprofitne institucije (non-profit institutions) priznate kao samostalni pravni entiteti (e) Tijela opće uprave (agencies of general government). – jedinice koje vode cjelovito računovodstvo i koje u skladu s konvencijom samostalno odlučuju: (f) Kvazikorporacijska poduzeća (quasi-corporate enterprises): poduzeća u vlasništvu jedne fizičke osobe (sole proprietorships), partnerstva (partnerships) i javna poduzeća (public enterprises), osim onih koji su navedeni u točkama (a), (b) i (c) ako je njihovo ekonomsko i financijsko djelovanje različito od djelovanja njihovih vlasnika, a slično je djelovanju korporacijskih poduzeća (corporate enterprises). – jedinice koje nisu obvezne voditi cjelovito računovodstvo, ali samostalno odlučuju, u skladu s konvencijom: (g) Kućanstva.

Jedinica homogene proizvodnje – JHP (Unit of homogeneous production – UHP)

Jedinica homogene proizvodnje – JHP okarakterizirana je jednom djelatnosti koja je identificirana svojim homogenim inputom, procesom proizvodnje i outputom. Proizvodi koji čine input i output međusobno se razlikuju po svojim fizičkim karakteristikama, stupnju obrade i tehnici proizvodnje, što ovisi o klasifikaciji proizvoda. Jedinica homogene proizvodnje može odgovarati institucionalnoj jedinici ili njezinu dijelu, ali nikad ne može pripadati dvjema različitim institucionalnim jedinicama. Za jasnu analizu proizvodnog procesa sustav nacionalnih računa prihvatio je jedinice homogene proizvodnje – JHP, koje omogućavaju studiju tehničkih i gospodarskih odnosa. Te analitičke jedinice upotrebljavaju se posebice za input-output tabele, a u praksi se rekonstruiraju iz podataka prikupljenih za jedinice promatranja s obzirom na to da se ne mogu izravno promatrati. Većina jedinica promatranja u isto vrijeme obavlja nekoliko djelatnosti. One mogu obavljati glavne djelatnosti, neke sporedne djelatnosti, tj. djelatnosti koje pripadaju drugim granama i neke od pomoćnih djelatnosti kao što su uprava, nabava, prodaja na tržištu, skladištenje, popravci itd. Ako jedinica promatranja obavlja glavnu djelatnost, isto kao i jednu ili nekoliko sporednih djelatnosti, to će se podijeliti u odgovarajući broj jedinica homogene proizvodnje – JHP, a sporedne će djelatnosti biti ponovo razvrstane pod različite naslove u odnosu na glavnu djelatnost. Pomoćne djelatnosti jedinice promatranja ne izdvajaju se od glavnih i sporednih djelatnosti za koje se obavljaju. Jedinica homogene proizvodnje – JHP definira se neovisno o lokaciji djelatnosti.

Lokalna jedinica homogene proizvodnje – lokalni JHP (Local unit of homogenous production – local UHP)

Lokalna jedinica homogene proizvodnje – lokalni JHP dio je jedinice homogene proizvodnje koji odgovara lokalnoj jedinici.

4.3 Dodatna objašnjenja

Upravna i neprofitna tijela (Government and non-profit bodies)

Za opća upravna tijela različite su odgovarajuće statističke jedinice za koje se prikupljaju statistički podaci (npr. središnja uprava, socijalno osiguranje, lokalna uprava županije, općine/grada itd.). Ta različita tijela zajednički planiraju, nadgledaju i upravljaju financijama svojih konstituirajućih tijela (mogu biti ministarstva, uredi, zavodi, agencije, odjeli itd.). S obzirom na vrstu djelatnosti, neka od tih tijela, posebno lokalne vlasti, heterogenija su nego korporativna poduzeća (corporate enerprises). Djelatnosti ovih tijela često pripadaju području O NKD-a 2007.: Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje, iako druga tijela obavljaju djelatnosti koje u osnovi pripadaju ostalim područjima uključujući Obrazovanje (područje P), Zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb (područje Q) i Ostale uslužne djelatnosti (područje S). Kad se serije podatka o entitetima privatnog sektora moraju spojiti s podacima o općim upravnim tijelima i privatnim neprofitnim institucijama, razvrstanima prema vrsti ekonomske djelatnosti, njihova identifikacija i razvrstavanje mora se provesti uporabom statističkih jedinica koje odgovaraju entitetima koji su najbliži statističkim jedinicama definiranima u privatnom sektoru. Zato se svi kriteriji koji se upotrebljavaju u privatnom sektoru analogno primjenjuju na opća upravna tijela. Isto se primjenjuje na privatne neprofitne institucije.

Pomoćne djelatnosti (Ancillary activities)

Razlika između pomoćnih, glavnih i sporednih djelatnosti može se prikazati na primjerima: – proizvodnja sitnog alata za upotrebu u jedinici jest pomoćna djelatnost (u skladu sa svim kriterijima) – vlastiti je prijevoz obično pomoćna djelatnost (u skladu sa svim kriterijima) – prodaja vlastitih proizvoda pomoćna je djelatnost zbog općeg pravila da nije moguće proizvoditi bez prodaje. Međutim, ako je moguće identificirati maloprodaju unutar proizvodnoga poduzeća (direktna prodaja krajnjem korisniku), što može biti npr. lokalna jedinica, ova maloprodaja – osim onih u svrhu analiza – može se smatrati jedinicom prema vrsti djelatnosti. Ta jedinica promatranja predmet je dvostruke klasifikacije u smislu djelatnosti (glavne ili sporedne) koju obavlja unutar poduzeća i u smislu vlastite djelatnosti (maloprodaja). Opće je pravilo, budući da proizvodni proces obično nije moguć bez pomoćnih djelatnosti, da pomoćne djelatnosti ne smiju biti posebno izdvojeni entiteti, čak i ako se obavljaju u posebnim pravnim jedinicama ili na posebnim mjestima iako vode odvojeno računovodstvo. Pomoćne djelatnosti ne uzimaju se u obzir pri razvrstavanju entiteta koji ih obavljaju. Najbolji je primjer entiteta koji obavlja pomoćne djelatnosti glavni upravni odjel ili registrirani ured. Ako se pomoćne djelatnosti obavljaju u korist samo jednog entiteta, te djelatnosti i utrošena sredstva predstavljaju sastavni dio djelatnosti i sredstava te jedinice. Međutim, ako se djelatnosti statističke jedinice i odgovarajuće pomoćne djelatnosti ne obavljaju na istom zemljopisnom području (definirano prema zonama za potrebe statističkih istraživanja), preporučljivo je posebno prikupiti dodatne podatke o tim jedinicama za kategorije podataka koji moraju biti raspoređeni po zemljopisnim područjima, čak i ako jedinice obavljaju samo pomoćne djelatnosti. Ako se pomoćne djelatnosti većinom obavljaju u korist dviju ili više jedinica prema vrsti djelatnosti, troškovi pomoćnih djelatnosti moraju se raspodijeliti na sve jedinice prema vrsti djelatnosti za koje se obavljaju. Ako su podaci o razmjeru troškova za svaku posebnu djelatnost raspoloživi, troškovi se moraju rasporediti prema tome. Međutim, ako nema tih podataka, troškovi pomoćnih djelatnosti moraju se rasporediti u glavnu i sporedne djelatnosti proporcionalno vrijednosti outputa umanjenoj za međufazne troškove isključujući troškove samih pomoćnih djelatnosti. Ako je ova metoda u praksi prekomplicirana, troškovi pomoćne djelatnosti jednostavno se mogu rasporediti proporcionalno vrijednosti outputa. Ako su pomoćne djelatnosti organizirane tako da su namijenjene za dva ili više entiteta u poduzeću s više jedinica, one mogu činiti skupinu pomoćnih djelatnosti na pojedinoj lokaciji. U ovom slučaju, na isti način kao što je poželjno potpuno obuhvatiti određene djelatnosti, čak i ako se one obavljaju neovisno ili ih obavljaju entiteti koji obavljaju isključivo pomoćne djelatnosti (npr. računalne usluge), korisno je dopustiti dodatno razvrstavanje po djelatnostima. Za tu svrhu pomoćni entiteti mogu biti razvrstani prema djelatnostima koje obavljaju i prema djelatnosti jedinice kojoj pripadaju. Moguće je da neka djelatnost u početku bude pomoćna, a poslije počne prodavati usluge drugim entitetima. Takva djelatnost može se razviti do te mjere da prestaje biti pomoćna djelatnost i mora se smatrati jednom od glavnih ili sporednih djelatnosti entiteta. Jedini način određivanja djelatnosti kao pomoćne, glavne ili sporedne jest ocjenjivanje njezine uloge u poduzeću kao cjelini. Veze između različitih vrsta statističkih jedinica prikazane su u sljedećoj tablici: Tablica 3. VEZA IZMEĐU RAZLIČITIH VRSTA STATISTIČKIH JEDINICA

Sustav administrativnih i statističkih jedinica se može prikazati na sljedeći način:

5. KLASIFIKACIJSKA PRAVILA ZA DJELATNOSTI I STATISTIČKE JEDINICE 5.1. Osnovna klasifikacijska pravila

Svakoj jedinici u statističkom poslovnom registru dodijeljena je jedna šifra NKD-a prema njenoj glavnoj ekonomskoj djelatnosti. Glavna djelatnost je djelatnost koja najviše doprinosi dodanoj vrijednosti jedinice. Prilikom dodjele šifre NKD-a 2007. treba se koristiti dodatnim alatima kao što su objašnjenja NKD-a 2007. i korespondentne tablice veza te ostalim klasifikacijama integriranog sustava statističkih ekonomskih klasifikacija kao što su Klasifikacija proizvoda po djelatnostima – KPD 2007. i Carinska tarifa RH – CT. Kod jednostavnih slučajeva kada jedinica obavlja samo jednu ekonomsku djelatnost, glavna djelatnost jedinice se određuje kategorijom NKD-a 2007. koja opisuje djelatnost. Ako jedinica obavlja nekoliko ekonomskih djelatnosti (koje nisu pomoćne djelatnosti), glavna se djelatnost određuje na temelju dodane vrijednosti koja je pridružena svakoj djelatnosti te prema pravilima koja su opisana u nastavku teksta. Dodana vrijednost je osnovni koncept za razvrstavanje jedinica prema ekonomskim djelatnostima. Bruto dodana vrijednost je definirana kao razlika između outputa i intermedijarne potrošnje. Dodana vrijednost je dodatno mjerilo doprinosa svake ekonomske jedinice bruto domaćem proizvodu (BDP).

Zamjenski kriteriji za dodanu vrijednost

Kako bi se odredila glavna djelatnost jedinice, moraju biti poznati podaci o djelatnostima koje jedinica obavlja i njihov pripadajući udjel u dodanoj vrijednosti. Ponekad nije moguće dobiti podatke o dodanoj vrijednosti za različite djelatnosti koje se obavljaju, te razvrstavanje djelatnosti treba obavljati uporabom zamjenskih kriterija. Kriteriji mogu biti: a. Zamjenski kriteriji koji se temelje na outputu: – bruto output jedinice koji se može odrediti za robe i usluge koje su pridružene svakoj djelatnosti – vrijednost prodaje ili prihod (promet) tih grupa proizvoda koje pripadaju svakoj djelatnosti; b. Zamjenski kriteriji koji se temelje na inputu: – plaće i naknade koje se mogu pridružiti različitim djelatnostima (ili dohodak samozaposlenih) – broj zaposlenih koji obavljaju različite djelatnosti i vrijeme rada zaposlenih koje se može pridružiti različitim djelatnostima jedinice. U slučaju kada su podaci o dodanoj vrijednosti nepoznati trebaju se koristiti zamjenski kriteriji kako bi se dobio najbolji mogući rezultat, u usporedbi s rezultatom koji bi se dobio na temelju podataka o dodanoj vrijednosti. Uporaba zamjenskih kriterija ne mijenja metode koje se koriste za određivanje glavne djelatnosti, oni su samo operativna procjena podataka o dodanoj vrijednosti. Međutim, jednostavna uporaba navedenih zamjenskih kriterija može dovesti do zabune. To će uvijek biti slučaj kada struktura zamjenskog kriterija nije izravno proporcionalna (nepoznatoj) dodanoj vrijednosti. Kada se upotrebljavaju podaci o prodaji kao zamjena za podatke o dodanoj vrijednosti, treba uzeti u obzir da u nekim slučajevima promet i dodana vrijednost nisu proporcionalni. Na primjer, promet u trgovini obično ima puno manji udjel u dodanoj vrijednosti nego promet u prerađivačkoj industriji. Čak i unutar prerađivačke industrije odnos između prodaje i dobivene dodane vrijednosti može varirati između i unutar djelatnosti. Kod nekih se djelatnosti podaci o prometu određuju na specifičan način čime je usporedba s drugim djelatnostima beskorisna, a to je na primjer slučaj kod djelatnosti financijskog posredovanja ili djelatnosti osiguranja. O ovome treba voditi računa prilikom odabira podataka o bruto outputu kao zamjenskom kriteriju. Veliki broj jedinica uz djelatnost trgovine obavlja i druge djelatnosti. U takvim slučajevima podaci o prometu trgovine su najneprikladniji pokazatelji za nepoznati udjel dodane vrijednosti za djelatnost trgovine. Puno bolji pokazatelj je bruto marža (razlika između prometa trgovine, nabave roba za daljnju prodaju i stanja zaliha trgovačke robe) koja može varirati unutar trgovine na veliko i trgovine na malo kao i između različitih djelatnosti trgovine. Također je potrebno uzeti u obzir posebna pravila razvrstavanja za područje trgovine koja su navedena pod točkom 5.4. Slične mjere opreza treba uzeti u obzir kada se primjenjuju zamjenski kriteriji koji se temelje na inputu. Proporcionalnost između plaća i naknada ili zaposlenih, s jedne strane, i dodane vrijednosti, s druge strane, nije pouzdana ukoliko je intenzitet rada raznih djelatnosti različit. Intenzitet rada može značajno varirati između različitih ekonomskih djelatnosti i između djelatnosti istog razreda NKD-a (primjer: ručna proizvodnja robe nasuprot proizvodnji robe mehaniziranim procesima).

5.2. Višestruke i integrirane djelatnosti

Višestruke i integrirane djelatnosti javljaju se u slučajevima kada su značajni udjeli djelatnosti jedinica uključeni u više od jednog razreda NKD-a 2007. Slučajevi mogu biti rezultat vertikalne integracije djelatnosti (na primjer rušenje stabala u kombinaciji s proizvodnjom piljene građe ili djelatnosti vađenja gline u kombinaciji s proizvodnjom cigala), horizontalne integracije djelatnosti (na primjer proizvodnja pekarskih proizvoda u kombinaciji s proizvodnjom čokoladnih slastica) ili bilo koje kombinacije djelatnosti unutar statističke jedinice. U ovim situacijama, jedinica treba biti razvrstana prema sljedećim pravilima. Ako jedinica obavlja djelatnosti koje spadaju u dva različita razreda NKD-a 2007., uvijek će jedna djelatnost imati udjel veći od 50% dodane vrijednosti, osim u iznimno rijetkom slučaju kada obje djelatnosti (različitih razreda NKD-a 2007.) imaju jednake udjele od 50%. Djelatnost koja imao udjel veći od 50% dodane vrijednosti je glavna djelatnost i određuje razvrstavanje jedinice prema NKD-u 2007. U puno složenijem slučaju kada jedinica obavlja više od dvije djelje djel koje spadaju u više od dva različita razreda NKD-a 2007., a ni jedna od njih nema udjel veći od 50 % dodane vrijednosti, razvrstavanje jedinice po djelatnosti mora se odrediti primjenom top-down metode.

Top-down metoda

Top-down metoda slijedi hijerarhijsko pravilo: razvrstavanje jedinice na najnižoj razini klasifikacije mora biti u skladu s razvrstavanjem jedinice na višim razinama. Kako bi ovaj uvjet bio zadovoljen, proces započinje određivanjem odgovarajuće kategorije na najvišoj razini klasifikacije i nastavlja se prema nižim razinama na sljedeći način: a. Odredi se područje NKD-a 2007. koje ima najveći udjel u dodanoj vrijednosti b. Unutar tog područja odredi se odjeljak NKD-a 2007. koji ima najveći udjel u dodanoj vrijednosti unutar tog područja c. Unutar tog odjeljka odredi se skupina NKD-a 2007. koja ima najveći udjel u dodanoj vrijednosti unutar tog odjeljka d. Unutar te skupine odredi se razred NKD-a 2007. koji ima najveći udjel u dodanoj vrijednosti unutar te skupine. Primjer: JEDINICA OBAVLJA SLJEDEĆE DJELATNOSTI:

Pravila razvrstavanja se uvijek temelje na maloprodajnoj djelatnosti jedinice. Kada jedinica, uz trgovinu na malo, kao svoju sporednu djelatnost pruža usluge odnosno proizvodi robu, njezino razvrstavanje u određeni razred NKD-a 2007. će se odrediti samo na temelju sadržaja njezine maloprodajne djelatnosti.

Područje K: FINANCIJSKE DJELATNOSTI I DJELATNOSTI OSIGURANJA I PODRUČJE M: STRUČNE, ZNANSTVENE I TEHNIČKE DJELATNOSTI

Unutar područja K uvedena su dva razreda koja nadilaze tradicionalni okvir NKD-a kod obuhvata proizvodnje gospodarstva, i to: razred 64.20 Djelatnosti holding-društava i razred 64.30 Uzajamni fondovi (trustovi), ostali fondovi i slični financijski subjekti. Jedinice koje su razvrstane u ova dva razreda ne ostvaruju nikakve prihode od prodaje proizvoda i obično nikoga ne zapošljavaju (osim, možda, jedne ili nekoliko osoba kao zakonskih zastupnika). U nekim zemljama ih je puno zbog poreznih prednosti. Kod razvrstavanja jedinica u vezi s ovim dvama razredima treba također obratiti pozornost i na druge razrede (dva su u području M, odjeljak 70) i to na razred 70.10 Upravljačke djelatnosti i razred 70.22 Savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Preciznije: a) Razred 64.20 Djelatnosti holding-društava odnosi se na djelatnosti holding društava čija je glavna djelatnost posjedovanje odnosno vlasništvo nad grupom poduzeća, a ne obavljanje administrativnih poslova niti upravljanje grupom; b) Razred 64.30 Uzajamni fondovi (trustovi), ostali fondovi i slični financijski subjekti je vrlo specifičan u NKD-u 2007., jer se ne odnosi na ekonomsku djelatnost nego na jedinice; c) Razred 66.30 Djelatnosti upravljanja fondovima uključuje djelatnosti koje se obavljaju uz naplatu ili na temelju ugovora; d) Razred 70.10 Upravljačke djelatnosti uključuje nadzor i upravljanje povezanim jedinicama društva ili poduzeća uz kontrolu poslovanja i vođenje svakodnevnih poslova; e) Razred 70.22 Savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem uključuje savjetodavne djelatnosti u vezi sa strateškim i organizacijskim planiranjem poduzeća, marketinškom politikom i ciljevima, upravljanjem ljudskim potencijalima itd. Glavna djelatnost jedinice koja obavlja nekoliko od navedenih djelatnosti se treba odrediti, kao obično, na temelju pravila dodane vrijednosti. Treba uzeti u obzir da kapitalna dobit ne čini dodanu vrijednost, i zato ju ne treba razmatrati. Uvođenje navedenih razreda predstavlja veliku promjenu s obzirom na NKD 2002.

Područje O: JAVNA UPRAVA I OBRANA; OBVEZNO SOCIJALNO OSIGURANJE

NKD 2007. ne razlikuje institucionalni sektor (kao što je definirano u SNA-i i ESA-i) u koji se razvrstava institucionalna jedinica. Štoviše, ne postoji kategorija NKD-a koja opisuje sve djelatnosti koje obavlja država (vlada), što znači da se ne razvrstavaju sva državna tijela automatski u područje O: Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje. Jedinice koje obavljaju djelatnosti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, a koje pripadaju drugim područjima NKD-a, razvrstavaju se u odgovarajuće područje. Na primjer, srednja škola kojom upravlja središnja ili lokalna uprava razvrstava se u skupinu 85.3 (Područje P), a javna bolnica u razred 86.10 (Područje Q). S druge strane, ne razvrstavaju se samo državna tijela u područje O: nego i privatne jedinice koje obavljaju djelatnosti iz područja javne uprave.

Područje T: DJELATNOSTI KUĆANSTAVA KAO POSLODAVACA; DJELATNOSTI KUĆANSTAVA KOJA PROIZVODE RAZLIČITU ROBU I PRUŽAJU RAZLIČITE USLUGE ZA VLASTITE POTREBE

Odjeljak 97 obuhvaća samo djelatnosti privatnih kućanstava kao poslodavaca koja zapošljavaju poslugu. Output ove dt ove djelatnosti se prema Sra proizvodnjom te je iz tog razloga, i radi određenih istraživanja, ovaj odjeljak uključen u NACE Rev. 2 i time u NKD 2007. U odjeljak se ne razvrstavaju djelatnosti posluge, npr. djelatnosti čuvanja djece se razvrstavaju u razred 88.91 (Djelatnosti dnevne skrbi o djeci), čišćenje tekstila u razred 96.01 (Pranje i kemijsko čišćenje tekstila i krznenih proizvoda), djelatnosti sobarica/sobara u razred 96.09 (Ostale osobne uslužne djelatnosti), itd. Potreba opisivanja djelatnosti za vlastite potrebe proizlazi iz statističkih istraživanja o radnoj snazi ili o slobodnom vremenu. Dok se tržišne djelatnosti mogu općenito opisati prema postojećim pravilima za određivanje točne šifre djelatnosti NKD-a 2007., primjena tih pravila kod djelatnosti za vlastite potrebe pokazala se kompliciranom jer je, nasuprot tržišnim djelatnostima, teško kvantificirati dodanu vrijednost. Ove djelatnosti često uključuju poljoprivredu, građevinarstvo, proizvodnju tekstila, popravak i ostale usluge. Odjeljak 98 Djelatnosti privatnih kućanstava koja proizvode različitu robu i obavljaju različite usluge za vlastite potrebe odgovara odjeljcima 96 i 97 NKD-a 2002. Radi se o odjeljcima koji su bili uvedeni kako bi se obuhvatile te djelatnosti. Odjeljak 98 nije važan za poslovne statistike, već za prikupljanje podataka o kućanstvima i djelatnostima kojima zadovoljavaju osnovne potrebe.

5.5. Razine agregiranja za Nacionalne račune

Za potrebe nacionalnih računa izrađene su dvije standardne agregacije kategorija NACE-a Rev. 2/NKD-a 2007. Velik broj država koristit će ih za objavljivanje podataka nacionalnih računa prema SNA. Radi se o agregatima A*10/11 i A*38. Agregat A*10/11 se sastoji od 10 odnosno 11 kategorija i agregira područja NACE-a Rev. 2/NKD-a 2007. te predstavlja visoku razinu agregacije, dok se agregacija A*38 sastoji od 38 kategorija i agregira odjeljke NACE-a Rev. 2/NKD-a 2007 te predstavlja agregat na međurazini. Ove dvije strukture ne čine sastavni dio stukture NACE-e Rev. 2/NKD-a 2007., međutim u potpunosti su integrirane u njihovu hijerarhijsku strukturu (visoka razina, područja, međurazina, odjeljci, skupine, razredi). Tablica 4. VISOKA RAZINA AGREGIRANJA – A*10/11«

* uključuje imputiranu stambenu rentu zakupljenih stanova u vlasništvu Tablica 5. AGREGACIJA NA MEĐURAZINI – A*38

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329243.html