Broj: Revr 202/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženice S. O., vl. obrta O. B. iz T., OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. T. K., odvjetnica u S., radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-412/2016-2 od 29. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pr-518/15 od 17. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženice od 5. lipnja 2014. o otkazu ugovora o radu tužiteljici s danom 2. lipnja 2014.

 

II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu tužiteljici kod tuženice s danom donošenja prvostupanjske presude.

 

III. Dužna je tuženica S. O. vl. obrta za ugostiteljstvo O. B., OIB: …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade plaće isplatiti tužiteljici J. V. ukupan iznos 69.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. srpnja 2014.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. kolovoza 2014.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. rujna 2014.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. listopada 2014.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. studenoga 2014.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. prosinca 2014.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. siječnja 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. veljače 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. ožujka 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. travnja 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. svibnja 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. lipnja 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. srpnja 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. kolovoza 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. rujna 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. listopada 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. studenoga 2015.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. prosinca 2015

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. siječnja 2016.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. veljače 2016.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. ožujka 2016.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. travnja 2016.,

-          na iznos 3.000,00 kn počevši od 5. svibnja 2016.,

-          na iznos 3.000,00 kn koji budu dospijevali ubuduće, svakog 5-og u mjesecu, sve do dana donošenja prvostupanjske presude,

 

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              Dužna je tuženica S. O., vl. obrta za ugostiteljstvo O. B., OIB: …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete isplatiti tužiteljici J. V. iznos 12.080,00 kn, pa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznosu teku počev od 2. lipnja 2014., pa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              V. Dužna je tuženica u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

              II. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

              „Dužna je tuženica S. O., vl. obrta za ugostiteljstvo O. B., OIB: …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade za neiskorišten godišnji odmor isplatiti tužiteljici J. V. iznos 2.216,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od 2. lipnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

              III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Pr-518/15-24 od 17. lipnja 2016. u točki I. izreke, a prihvaća kao osnovana žalba tuženika i preinačava rješenje o troškovima postupka iz točke III. izreke te sudi:

 

Nalaže se tužiteljici platiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 5.000,00 kuna (slovima: pettisućakuna) u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i  pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženica je predložila da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana te traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane sudova u postupku koji je prethodio reviziji, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stupnju postupka  nije dopušteno raspravljati. Naime, težište prigovora tužiteljice u reviziji je u navodima da joj tuženica nije predala, odnosno uručila pisanu odluka o otkazu ugovora o radu, dok je u postupku utvrđeno da je tužiteljica odbila prijem pisanog otkaza ugovora o radu, što ima značaj uredne dostave, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, kako to neosnovano ističe revidentica. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revidentica da bi trebao i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revidentica.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti (usmene) odluke tuženika od 5. lipnja 2014. o otkazu ugovora o radu tužiteljici s danom 2. lipnja 2014.

 

U provedenom postupku sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

- da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je 5. lipnja 2014. usmeno obaviještena od tuženice da joj je s danom 2. lipnja 2014. otkazan Ugovor o radu i to u vrijeme dok je tužiteljica bila na bolovanju, dakle da joj otkaz nije dan u pisanom obliku niti je obrazložen,

- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2013. na radnom mjestu konobarice u caffe baru „N. f.“ u sklopu trgovačkog centra G.,

- da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena u pisanom obliku, obrazložena i dostavljena tužiteljici, koja je istu odbila primiti i potpisati,

- da iz Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. svibnja 2014. proizlazi da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga s danom 2. lipnja 2014. po isteku otkaznog roka od 12 odnosno 14 dana koji počinje teći danom dostave odluke od 22. svibnja 2014., a da se u obrazloženju Odluke o otkazu navodi da se otkaz daje zbog znatno smanjenog obujma posla radi čega s danom 2. lipnja 2014. tuženica otkazuje najam poslovnog prostora, 

- da je tuženica otkazala najam M.-H d.o.o. uz trajanje ugovorenog otkaznog roka od tri mjeseca,

- da iz ispisa Knjige primitaka i izdataka za obrt tuženice u razdoblju od 1. siječnja do 31. svibnja 2014. proizlazi da je tuženica poslovala s minusom od 9.272,46 kn,

- da iz zdravstvenog kartona pacijenta za tužiteljicu proizlazi da je tužiteljici 8. svibnja 2014. otvoreno bolovanje koje je zatvoreno 23. svibnja 2014., te da je 10. lipnja 2014. tužiteljica dala informaciju liječniku da joj je uručen otkaz ugovora o radu 2. lipnja 2014.

 

              Na temelju navedenih utvrđenja sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su odbili tužbeni zahtjev, zaključujući da nije nezakonita odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, pri čemu je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci ocijenio da činjenica što je tužiteljica po povratku s bolovanja odbila primiti dostavljenu joj pisanu i valjano obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu, kraj činjenice da je tužiteljica saznala za sadržaj odluke protiv koje je podnijela i pravovremeni zahtjev za zaštitu prava, u smislu odredbe čl. 112. Zakona o radu nema za posljedicu nezakonitost odluke o otkazu ugovora o radu.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili.

 

Naime, odredbom čl. 107. st. 1. t. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Prema odredbi čl. 112. ZR otkaz mora imati pisani oblik (st. 1.), poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (st. 2.), a otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (st. 3.).

 

Stoga, imajući na umu naprijed citirane odredbe, te činjenična utvrđenja u postupku pred sudovima u postupku koji je prethodio reviziji, pravilan je i prema ocjeni ovog suda zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji da nije nezakonita odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici.

 

              Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da je tuženica prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici poštovala obveze propisane odredbom čl. 112. ZR.

 

              Nadalje, s obzirom da je utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena u pisanom obliku, obrazložena i dostavljena tužiteljici, te s obzirom da u postupku nije utvrđeno postojanje usmenog otkaza ugovora o radu, kako je to tužiteljica tvrdila u tužbi, to je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice kojim se traži utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluke tuženika od 5. lipnja 2015. o (usmenom) otkazu ugovora o radu tužiteljici s danom 2. lipnja 2014.

 

Posljedično tome, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 117. ZR kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu kao i zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi štetu.

 

              Ostali navodi revidentice su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima sudova u postupku koji je prethodio reviziji. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidentice u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

              Na osnovu svega izloženog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

 

Tuženici nisu priznati troškovi odgovora na reviziju koji nije bio nužan u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 30. kolovoza 2017.