Broj: Gž R-191/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Mire Čavajda i suca Vesne Bjelousov, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Ć. iz Z., …, OIB:…, zastupane po punomoćnici A. J. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženice R. H., M. o., Z., OIB:…, zastupane po O. d. o. u Z., radi utvrđenja i zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-91/17 od 21. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba tuženice je osnovana, ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-91/17 od 21. ožujka 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

 

              "I              Utvrđuje se da je tužiteljica S. Ć. iz Z., …, izvrgnuta uznemiravanju i diskriminiranju od strane tuženika, čime je povrijeđeno njezino pravo osobnosti i to pravo na dostojanstvo, pravo na čast i ugled te pravo na osobni i obiteljski mir, slijedom čega se nalaže tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

II              Nalaže se tuženiku M. o. R. H. da hitno poduzme mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja i diskriminiranja tužiteljice te se nalaže tuženiku riješiti radnopravni status tužiteljice na način da poštuje pravomoćne odluke Općinskog i Županijskog suda u Z., da tužiteljicu vrati na rad s mjestom rada u Z., a ako to nije moguće, da njezin radnopravni status riješi sukladno zakonskim propisima, da joj omogući ostvarivanje socijalnih prava i da ju osigura na obvezno imovinsko i zdravstveno osiguranje.

 

III              Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je tužiteljica izvrgnuta maltretiranju, šikaniranju i nejednakom postupanju te da tuženica poduzme mjere radi sprječavanja maltretiranja i šikaniranja.

 

Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

 

i

r i j e š i o   j e

 

I              Odobrava se prekid rada tužiteljici S. Ć. iz Z., …, kod poslodavca M. o. R. H. počevši od 02. veljače 2017. godine pa do pravomoćnog okončanja sudskog spora.

 

II              Nalaže se tuženiku M. o. R. H. da tužiteljici S. Ć. počevši od 02. veljače 2017. godine isplaćuje mjesečne naknade plaće u iznosu od 4.400,00 kuna bruto i to do 20-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.

 

III              Ova privremena mjera ostaje na snazi do donošenja pravomoćne odluke u ovom sporu.

 

IV              N a l a ž e  s e tuženiku nadoknaditi tužiteljici  trošak ovog postupka u iznosu od 4.921,87 kuna, u roku od 8 dana."

 

Protiv te presude i rješenja žalbu je podnijela tuženica zastupana po O. d. o. u Z. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne odluke o parničnom trošku, s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i da se odbije prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere uz naknadu tuženiku parničnog troška, podredno da se pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Prema čl. 7. st. 4. Zakona o radu ("NN", br. 93/14) zabranjena je izravna i neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima. Zakon o suzbijanju diskriminacije ("NN", br. 85/08 i 112/12) pod pojmom neizravne diskriminacije podrazumijeva da ista postoji kada naizgled neutralna odredba, kriteriji ili praksa stavljaju ili bi mogli staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. ZSD, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriteriji ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna, a kako je to propisano čl. 2. st. 2. ZSD. Dakle, učinci te diskriminacije posljedica su neizravne, prikrivene primjene naizgled neutralne i pravno korektne norme, kriterija ili prakse.

 

              Pri tome valja imati u vidu da sadržaj  diskriminacije podrazumijeva svako pravno zabranjeno nepoželjno ponašanje, negativno stajalište, različito djelovanje ili postupanje prema drugome, bez objektivnog i razumnog opravdanja, u bitno sličnoj ili jednakoj situaciji; poduzeto bez legitimnog cilja i bez postojanja razumnog odnosa između uporabljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti , a utemeljeno na nekoj od zakonom zabranjenih osnova diskriminacije.

 

              Na tužiteljici je teret dokaza vjerojatnosti da je došlo do nejednakog postupanja prema njoj , u odnosu na druge radnike , odnosno da postoji opravdana sumnja da je motiv tuženika upravo diskriminacija tužiteljice. No, pored nesporne činjenice da je tužiteljica vodila više sporova protiv tuženika zbog povratka na rad jer joj je otkazan Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga ne znači da je time ona bila diskriminirana. Naime, tužiteljica nije dokazala da se prema njoj drugačije postupalo u odnosu na druge radnike. Na tuženiku je teret dokaza da se ne radi o diskriminaciji tužiteljice u odnosu na druge radnike. Stoga u ponovljenom postupku sud prvog stupnja utvrdit će što je s preostalim radnicima i da li je u odnosu na njih tužiteljica bila diskriminirana kada se ima u vidu njeno radno mjesto, stručna osposobljenost za rad, mogućnost prekvalifikacije i slično , a zatim će donijeti odgovarajuću odluku. Isto tako sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku utvrditi da li tužiteljica radi kod tuženika , od kada i na kojem radnom mjestu i da li je prijavljena na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nadalje tužiteljica tvrdi u tužbi da je uznemiravana od drugih djelatnika i u tužbi tvrdi da zbog navedenog ne može raditi što sud prvog stupnja nije utvrđivao.

 

              Nakon što sud prvog stupnja otkloni nedostatke na koje je ukazano donijet će odgovarajuću odluku.

 

              S obzirom na izloženo temeljem čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Osijek, 8. studenog 2018.