Broj: Gžx-978/2009

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vicka Prančića, kao predsjednika vijeća, te Lucije Lasić i Nataše Jerković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz S., zastupane po punomoćniku V. L., odvjetniku u S., protiv tuženika Grada S., zastupanog po punomoćnici K. S.-Č., zaposlenoj kod tuženika, radi uređenja zk stanja, te po tužbi glavnog miješanja tužitelja glavnog miješanja: 1. L. B. iz U., O. U., 2. I. B. iz S., i 3. M. H. iz Nj., svi zastupani po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. L. B. iz S., zastupane po punomoćniku V. L., odvjetniku u S. i 2. Grada S., zastupanog po punomoćnici K. S.-Č., zaposlenoj kod tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice L. B. i žalbi tužitelja glavnog miješanja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IP-1654/02 od dana 23. veljače 2009., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbijaju žalba tužiteljice L. B. i u cijelosti žalba tužitelja glavnog miješanja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-1654/02 od dana 23. veljače 2009. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja.

 

II. Preinačuje se pobijana odluka u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice L. B. prema tužiteljima glavnog miješanja za naknadu parničnog troška tako da se nalaže tužiteljima glavnog miješanja da u roku 15 dana naknade tužiteljici L. B. parnični trošak u iznosu od 5.185,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku Gradu S. kojim traži izdavanje isprave podobne za upis prava suvlasništva za 1000/2241 dijela na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1674 k.o. S. (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja prema tužiteljici L. B. i tuženiku Gradu S. na utvrđenje da su isti suvlasnici za po 1/6 dijela, a tužiteljica L. B. i tuženik Grad S. za po 1/3 dijela čest. zem. 1674 k.o. S. i zahtjev prema tuženiku Gradu S. za izdavanje isprave podobne za upis njihova suvlasništva u zemljišne knjige.

 

Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužiteljica i tužitelji glavnog miješanja pobijajući istu u onom dijelu u kojem je njihov zahtjev odbijen, a tužiteljica L. B. posebno i u odluci o parničnom trošku naspram tužitelja glavnog miješanja, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

Žalba tužitelja glavnog miješanja nije osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama određenim članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a razlozi presude ne proturječe odlučnim činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka.

 

Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za upis suvlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1674 k.o. S., te zahtjev tužitelja glavnog miješanja za utvrđenje i upis suvlasništva na istoj nekretnini.

 

Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je prednik tužiteljice i tužitelja glavnog miješanja, sada pokojni A. V. obrađivao dio predmetne nekretnine u površini od 1000 m² od 1974., a nakon njegove smrti taj dio zemljišta je nastavila obrađivati tužiteljica, dok tužitelji glavnog miješanja nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine,

- da je sada pok. A. V. u posjed predmetnog zemljišta stupio temeljem ugovora o zakupu zaključenim sa prednikom Grada S. – poljoprivrednim industrijskim kombinatom J., što je moralo biti poznato i tužiteljici koja je zajedno s njim obrađivala predmetno zemljište,

pa je slijedom tih utvrđenja zaključio da na strani tužiteljice i tužitelja glavnog miješanja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, a isti nisu pružili sudu dokaze iz kojih bi proizlazilo da je njihov prednik stekao vlasništvo predmetne nekretnine na neki drugi način, pa tako ni dodjelom tog zemljišta kao zamjene za oduzeto zemljište na G., na koju činjenicu su se pozivali tužitelji glavnog miješanja.

 

Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda je kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

 

Odgovarajući na žalbene navode tužitelja glavnog miješanja, treba kazati da iz podataka u spisu (izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu i preslike Z.U. 9768) proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo, pa se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., jer je do tog datuma odredbom članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Kako od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe, odnosno tužbe glavnog miješanja, u ovom predmetu nije proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću u smislu članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/06, dalje u tekstu: ZV), sve kad bi i bile ispunjene ostale pretpostavke za takav način stjecanja vlasništva, a za koje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoje.

 

Nadalje, u situaciji kada ni tužiteljica ni tužitelji glavnog miješanja do okončanja postupka pred sudom prvog stupnja nisu predložili sudu niti jedan dokaz za navodni ugovor o zamjeni po kojem je predmetna nekretnina dodijeljena sada pokojnom A. V. za zemljište na G., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da njihov prednik ni po toj osnovi nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Tužiteljica tek u žalbi na tu okolnost predlaže izvođenje dokaza vještačenjem i navodi oznaku nekretnina na G. koje su navodno bile predmet zamjene, te dostavlja presliku katastarskog plana za te nekretnine, a predlaže i da sud utvrdi kretanje vlasništva tih nekretnina u zemljišnoj knjizi i posjedovno stanje. Suviše toga, tužiteljica uz žalbu dostavlja zapisnika o usmenoj raspravi u Odsjeku za imovinskopravne poslove Sekretarijata za opću upravu Općine S. od dana 18. lipnja 1981., kojim osporava da bi nekretnina koja je predmet ovog postupka bila nekretnina koju je prednik žalitelja obrađivao temeljem ugovora o zakupu sa prednikom Grada S. Prema odredbi članku 352. stavku. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, pa spomenuti navodi nisu uzeti u razmatranje prilikom odlučivanja o žalbi.

 

Slijedom navedenog, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti postoje bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo djelomično odbiti žalbu tužiteljice i u cijelosti žalbu tužitelja glavnog miješanja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su odbijeni zahtjevi žalitelja. Zbog toga je presuđeno kao u izreci pod I.

 

S druge strane, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužiteljici nije dosudio parnični trošak s obzirom na njen uspjeh u parnici u pogledu tužbe glavnog miješanja.

 

Kako u tužbi glavnog miješanja nije određena vrijednost predmeta spora, a tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu, u situaciji kada prvostupanjski sud nije odredio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave, primjenom članka 40. stavka 5. ZPP-a smatra se da je vrijednost predmeta spora tužbe glavnog miješanja 50.000,00 kuna.

 

Tužiteljici je s obzirom na tu vrijednost predmeta spora tužbe glavnog miješanja i odredbu čl. 155. ZPP-a trebalo priznati trošak nastao angažiranjem odvjetnika za zastupanje na ročištu od dana 7. prosinca 2004., 13. ožujka 2006., 3. listopada 2006., 15. svibnja 2007., 7. studenoga 2007. i 9. veljače 2009. (po 100 bodova), te po 50 bodova za zastupanje na ročištima od dana 25. svibnja 2005., 13. prosinca 2005., 7. lipnja 2006., 21. veljače 2007. i 30. siječnja 2008., te po 25 bodova za pristup na ročišta od dana 20. rujna 2005., 4. rujna 2007., 5. svibnja 2008. i 2. srpnja 2008., prema Tbr. 7 toč. 1. i Tbr. 9 toč. 1., 2. i 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05 i 59/07), odnosno ukupno 850 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za 22% PDV-a iznosi 10.370,00 kuna.

 

S obzirom na uspjeh tužiteljice u odnosu na tužbu glavnog miješanja i udjel tužiteljice u predmetu spora tužbe glavnog miješanja, temeljem članka 154. stavka 1. i članka 161. stavka 1. ZPP-a, valjalo je tužiteljici priznati 50% tog troška, pa je temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom II.

 

U Splitu 3. veljače 2011.