Broj: Gžst-77/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, kao predsjednice vijeća, Vicka Prančića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Lucije Lasić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. d.o.o. S., koga zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika Grada S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1888/07 od 20. prosinca 2010., u sjednici održanoj 1. rujna 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1888/07 od 20. prosinca 2010.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži da isplati tužitelju iznos od 3.500.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i naknadi parnični trošak.

 

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP) te je predložio da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a  i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a  ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj u žalbenim navodima, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude; razlozi presude nisu nejasni ni proturječni, te nama proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza tako se presuda može ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.500.000,00 kuna na ime naknade za izvršena ulaganja u objekte koji se nalaze na nekretnini označenoj kao čest. zem. 7321/1 Z.U. 7424 K.O. S.

 

Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 7321/1 Z.U. 7424 K.O. S. i da je tužitelj za vrijeme trajanja ugovora o zakupu poslovnog prostora koji je tužitelj kao zakupnik dana 12. svibnja 2000. sklopio sa zakupodavcem HVK G. iz S. dogradio postojeću građevinu na navedenoj nekretnini tako da je izgradio aneks s južne strane građevine i nadstrešnicu na zapadnoj strani.

 

Sporno je, pripada li tužitelju pravo zahtijevati od tuženika naknadu za izvršena ulaganja.

 

Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

 

- da se je tuženik Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 12. svibnja 2000. koji je sklopio sa zakupodavcem HVK G. iz S. obvezao izvršiti rekonstrukciju i privođenje ugovorenoj ugovornoj namjeni predanog poslovnog prostora koji se nalazi na čest. zem. 7321/1 Z.U. 7424 K.O. S. (članak 4. Ugovora) i da se je nakon isteka ugovornog roka (ugovor je sklopljen na rok od osam godina) odrekao bilo kakvih potraživanja po osnovi investicija izvršenih u predmetni poslovni prostor,

 

- da je tužitelj kao zakupnik nakon isteka Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 12. svibnja 2000. sklopio novi Ugovor o zakupu poslovnog prostora dana 6. lipnja 2008. sa zakupodavcem HVK G. čiji je predmet i dogradnja koju je tužitelj izvršio tijekom trajanja prethodnog ugovora o zakupu, a kojim se je obvezao o svom trošku pokrenuti postupak izrade dokumentacije za ishođenje rješenja o izvedenom stanju aneksa s južne strane građevine, te da se tužitelj sada nalazi u posjedu spornih dogradnja – aneksa s južne strane i nadstrešnice sa zapadne strane,

 

- da je tužitelj nepošteni graditelj jer je znao da mu ne pripada pravo dogradnje objekta izgrađenog na čest. zem. 7321/1 K.O. S. te je usprkos izričitog protivljenja zakupodavca i unatoč odgovarajućim rješenjima Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove izvršio dogradnju objekta.

 

Iznesena odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda su u skladu sa sadržajem provedenih dokaza u postupku koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge, koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju, pa zbog toga ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

S obzirom na izvedena činjenična utvrđenja pravilno je u prvostupanjskoj presudi primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev, i to zbog sljedećih razloga.

 

U ovom slučaju tužitelj nije u ugovornom (zakupnom) odnosu s tuženikom, nego je u ugovornom odnosu s trećom osobom (HVK G. pa navedeni ugovorni odnos, po ocjeni ovoga suda, nema nikakvo pravno značenje za donošenje pravilne odluke u ovom sporu.

 

U konkretnom slučaju radi se o dogradnji zgrade pa zahtjev tužitelja treba cijeniti po pravilima koja uređuju dogradnju i ulaganja u tuđu zgradu.

 

Prema odredbi članka 156. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZVDSP) pravila obveznog prava određuju pripada li pravo na naknadu od vlasnika zgrade onomu tko je dogradio, nadogradio i preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju.

 

Pravila obveznog prava koja uređuju prava na naknadu onoga tko je dogradio ili ulagao u tuđu zgradu su pravila obveznog prava o stjecanju bez osnove.

 

U konkretnom slučaju su za radove koji su izvedeni tijekom 2003. mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), koji se u tom slučaju  primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO/05), a za radove koji su izvedeni tijekom 2007. su mjerodavne odredbe ZOO/05.

 

U smislu odredbe članka 210. stavka 1. ZOO/91 kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da se pod prijelazom imovine podrazumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

 

Sadržajno skoro identičnu odredbu u pogledu stjecanja bez osnove sadrži i članak 1111. ZOO/05.

 

Naime, odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO/05 je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

 

Opća pretpostavka za nastanaka obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove je, među ostalim, povećanje imovine na jednoj strani do čega dolazi stjecanjem nekog prava ili povećanjem vrijednosti određene stvari ili nekog drugog dobra, odnosno uštedom određenih davanja iz imovine. Da bi došlo do stjecanja bez osnove treba neko pravo ili stvar definitivno ući u sastav imovine određene osobe, što znači da sve dok određeno pravo odnosno stvar ne postane sastavni dio imovine neke osobe nema povećanja imovine.

 

Stoga tužitelj, po ocjeni ovoga suda, nema pravo zahtijevati od tuženika kao vlasnika poslovnog prostora i dograđene zgrade naknade troškova dogradnje i ulaganja u poslovni prostor sve dok ne preda tuženiku u posjed predmetnu nekretninu, jer su tek od tada tuženiku dostupne koristi od sporne dogradnje i ulaganja i tek od tada se može govoriti o stjecanju bez osnove na strani tuženika. Kako se tužitelj nalazi u posjedu nekretnine označene kao čest. zem. 7321/1 K.O. S. i poslovnog prostora s dogradnjom koji su izgrađeni na toj nekretnini, proizlazi da zahtjev tužitelja za naknadu troškova dogradnje i ulaganja u poslovni prostor nije dospio, zbog čega je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci.

 

U Splitu 1. rujna 2011.