Broj: Gžp-654/2011

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Senije Ledić, kao predsjednice vijeća, Amare Trgo, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Vesne Kuzmičić, kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice D. L. iz S., koju zastupa punomoćnik L. A., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. B. Č. i 2. T. Č., obje iz S., zastupani po punomoćniku R. P., odvjetniku u S., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog suda u Splitu od 19. veljače 2010. pod poslovnim brojem IIP-771/08,  u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženih kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 19. veljače 2010. pod poslovnim brojem II P-771/08.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženima da predaju tužiteljici u nesmetani posjed, slobodan od osoba i stvari nekretninu, stan anagrafske oznake ... položen na sjeveroistočnom dijelu XIV. Kata u površini od 36,25m², zemljišnoknjižne oznake Z.U. 14908, poduložak 47, čest. zem. 9039/7 K.O. S. u protivnom da se tužiteljica ovlašćuje da se uvede u posjed predmetnih nekretnina temeljem ove presude.

 

Ujedno je naloženo tuženicama da tužiteljici na ime naknade parničnog troška isplati iznos u visini 4.643,75 kuna.

 

Žalbu protiv ove presude podnose tužene zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužene predlažu da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

U smislu odredbe iz članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje u tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je žalbu tuženih dostavio na odgovor tužiteljici.

 

Tužiteljica nije odgovorila  na žalbu tuženih.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora jest vlasničkopravni zahtjev tužiteljice (rei vindicatio) kojim kao vlasnik stana u S., u zgradi anagrafske oznake ..., pobližih zemljišnoknjižnih oznaka u dispozitivu presude prvostupanjskog suda, traži od tuženih povrat i predaju tog stana.

 

Tužiteljica mora dokazati da je vlasnica tog stana te da se stan nalazi u posjedu tuženih (članak 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZV).

 

Ove bitne okolnosti nisu sporne. Tužiteljica je predmetni stan kupila od tvrtke P. d.d. u stečaju dana 11. listopada 2007. na javnoj dražbi te se u zemljišne knjige temeljem ugovora o kupnji stana uknjižila kao vlasnik.

 

Nije sporno da se u posjedu stana nalaze majka i kći, tužene u ovoj građanskopravnoj stvari B. i T. Č.

 

Sporno je pitanje da li tužene kao posjednice tog stana imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje  stvari (pravo na posjed) suglasno odredbi iz članka 163. ZV-a.

 

U postupku donošenja odluke kao samom odlukom koju je donio prvostupanjski sud ovaj žalbeni sud nije našao ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti suglasno odredbi iz članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

Istina je da je prvostupanjski sud dana 6. listopada 2008. donio rješenje kojim se utvrđuje da se prekida postupak u odnosu na tuženika 2. Z. Č. koji je bio prvotno tuženi, a koji je tijekom trajanja parničnog postupka preminuo.

 

Međutim, ova okolnost nije bila zapreka da se u odnosu na drugo dvoje tuženih, njegovu suprugu tuženu 1. B. Č. i njegovu kćerku tuženu 2. T. Č. postupak nastavi.

 

U valjano provedenom parničnom postupku sud je utvrdio:

 

- da je sada pokojna majka tužene 1. odnosno baka tužene 2. R. Š. dana 1. svibnja 1977. zaključila ugovor o korištenju predmetnog stana u svojstvu nositeljice stanarskog prava sa svojim poslodavcem Jedinicom društvenog standarda OUR-a P. a nije sporno da su u tom ugovoru kao članovi njenog domaćinstva navedeni njezina kći B. Č., zet Z. Č. i unuka T. Č.,

 

- nije sporno da je R. Š. umrla 4. travnja 1991.,

 

- da tužena 1. njena kćerka B. Č. kao član njenog porodičnog domaćinstva nije utvrđena kao nositeljica stanarskog prava,

 

- da nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06), stambeni organ nije nadležan za utvrđenje stanarskog prava, te

 

- da tužena nije zaključila ugovor o najmu predmetnog stana sa prethodnim vlasnicima tog stana, zbog čega sud ocjenjuje da  tužene nisu dokazale pravni osnov svog posjedovanja predmetnog stana.

 

Istina je da je poduzeće P. pokrenulo postupak radi iseljenja tuženih iz predmetnog stana koji je okončan na način da se sud oglasio nenadležnim (IP-51/94, a prije IP-2086/92 zbog čega je tužba bila odbačena uz obrazloženje da tužitelj P. iseljenje z predmetnog stana može tražiti samo pred stambenim organom; da je u postupku pred stambenim organom radi iseljenja taj postupak prekinut.

 

Sud je utvrdio da je postupak IP-1009/96 vođen po tužbi tužiteljice I. P. protiv tuženih 1. HP H. P. d.d. Z., 2. HT H. T. d.d. Z., 3. D. V. i 4. Z. Č. radi utvrđenja i naknade štete; da je dana 28. studenog 2003. donesena pravomoćna presuda kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik 1. i 2. isplate s naslova naknade štete iznos od 377.400,00 kuna sa pripadajućom zakonskom kamatom a odbačena je tužba sa zahtjevom kojim je tužiteljica u tom postupku tražila da se utvrdi da su organi pravnog prednika tuženih 1. i 2. postupili nezakonito kada nisu tužiteljici dodijelili na korištenje stan veličine 52,00 m² na kojem bi ona stekla stanarsko pravo.

 

Detaljnim isčitavanjem spisa pod poslovnim brojem IP-1009/96, koji spis je prvostupanjski sud pregledao u dokazne svrhe, a u granicama odredbe iz članka 373.a ZPP-a, ovaj sud je utvrdio i daljnje činjenice bitne i relevantne za potrebe ovog parničnog postupka.

 

Naime, u postupku IP-1009/96 tužena 1. u uvodno označenoj građanskopravnoj stvari B. Č., bila je saslušana kao svjedok i u svom iskazu je izričito navela da su ona i njen suprug u tom postupku tuženik 4. Z. Č. "bili podstanari kod njene majke". Naprotiv prema utvrđenju suda prvog stupnja tuženi 4. Z. Č. bio je podstanar "po punovažnom ugovoru o podstanarskom odnosu zbog čega da nije imao riješeno stambeno pitanje" i istom je priznato po tom osnovu ukupno 207 bodova. Iz tih razloga a prema zaključku prvostupanjskog suda u tom postupku tuženiku 4. Z. Č. valjano je za njegovu suprugu i dijete dodijeljen na korištenje stan od strane prednika tuženika 1. i 2. u tom postupku.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio ocjenu prvostupanjskog suda da je Z. Č. koji je zajedno sa svojom porodicom (tuženima u uvodno označenoj građanskopravnoj stvari) bio valjano bodovan kao podstanar (Gž-708/05 od 2. ožujka 2006.). Da je tuženik Z. Č. bio valjano bodovan te da je lista reda prvenstva za dodjelu stanova u tom postupku prednika tuženih 1. i 2. bila "pravilno sačinjena" (i) u odnosu na tuženika 4. Z. Č. "čija supruga nije bila vlasnik kuće" i koji je živio kao podstanar slijedi iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je donesena u postupku IP-1009/96, dana 10. lipnja 2009. pod poslovnim brojem Rev-293/08.

 

Slijedom izloženog a imajući u vidu i utvrđenja u postupku IP-1009/96 prihvatiti je zaključak suda prvog stupnja da tužene nisu dokazale da imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje spornog stana, pravo na posjed, da nisu sa uspjehom osporile vlasničkopravni zahtjev tužiteljice na predaju svari svojim jačim pravom na posjed zbog čega je valjano prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljice.

 

Kako iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je žalba podnesena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženih kao neosnovanu i odlučiti kao u dispozitivu presude ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 2. veljače 2012.